Koprivničanac Dražen Drobac (47), koji se kao zaposlenik Geofizike u srijedu navečer vratio iz Libije, gdje je prošao pravi pakao, još vidno u šoku ispričao nam je svoju priču.
Gladni i žedni
Kad su uvidjeli da će situacija kulminirati, a lokalci su ih upozorili na bande, krenuli su put kući, prema aerodromu blizu Tripolija. Njih 35 Hrvata, krenuli su u nedjelju iz kampa u pustinji, a na putu od 450 kilometara, stalno ih je zaustavljala policija i naoružani civili.
– Mislili smo, samo da stignemo i spašeni smo, no tek nas je tamo dočekala drama – priča Dražen.
Prva je grupa, koja je imala karte, u 6 u ponedjeljak ujutro otišla prema Frankfurtu.
– No kad smo mi stigli u 12 sati, ispred aerodroma je bilo oko 20.000 ljudi – kaos, gungula i nije bilo načina da uđemo. Našli smo se s radnicima Viadukta i zajedno nas je bilo 120. Minute su trajale kao sati i svatko se borio za svoje mjesto u avionu, a ustvari za život – priča Dražen. Vani su proveli dva dana i noći.
– Dijelili smo štangu čokolade, a vodu pili na kapaljku. Zvali smo Vojka Senkera, otpravnika poslova hrvatskog veleposlanstva u Libiji, no javio se tek u utorak, obećao nam čarter i da će osobno doći, no ništa od toga. Drugi su veleposlanici bili tamo, digli zastave svoje zemlje, samo smo mi bili sami – priča Dražen.
Potkupili policiju
U jednom su trenutku zaspali i netko je viknuo: "Idemo!" – Mislili smo da je stigao avion, no policija je ljude tjerala od ulaza i prema nama je krenuo stampedo ljudi. Otrčali smo još dalje i tamo ostali. U 1 iza ponoći javljeno nam je da svi čarteri imaju zabranu slijetanja, dok smo mi gledali kako iz drugih zemalja dolaze po svoje. Bio je to osjećaj jeze i straha. Pomislio da je sve gotovo i da više nikad neću vidjeti suprugu i kćer – priča on. Vidjeli su da se moraju sami snaći pa su potkupili policiju da uđu sa strane, u srijedu u 4 ujutro. No tek je unutra bio kaos. Sve što možeš je držati glavu dolje i šutjeti, da nekog krivo ne pogledaš – kaže on. Radnici Viadukta su otišli u 6 ujutro, a njima je u podne javljeno da im je Geofizika kupila karte. – Morali smo opet potkupiti policiju, da bismo se uz njih probili do chek ina. U avionu je pola sata bila šutnja, tek kad sam čuo da smo izišli iz libijskog zračnog prostora, odahnuo sam – kaže Dražen.
čovjek reče što sam ja oduvijek govorila i mislila, ......jadan si ako se nađeš u nekoj gabuli u stranoj zemlji i očekuješ da ti tvoji iz konzulata ili ambasade pomognu,,,,,........kako kažu bolje za pomoć pitati totalnog stranca nego svoje, ovi će te uvijek ostaviti na cjedilu............nije prvi put!!!!!!!!!!!!!!