Prvo su spašavali sinove, uzeli ono što su stigli i izišli iz kuće probijajući se kroz krhotine. Od tada se Šuškovići nisu vratili u svoj dom na Medvedskom bregu, tik uz epicentar potresa koji je 22. ožujka prošle godine razorio Zagreb. Proteklih 365 dana šesteročlana obitelj živi kod rođaka. Kuća im je dobila crvenu naljepnicu pa su je u međuvremenu srušili. Spasili su što se spasiti dalo, namještaj, stolariju, aparate… Život im se srušio u trenu, no nisu ostali bez pozitive.
– Imamo jedni druge i to je najvažnije. Tako smo prebrodili mukotrpnu godinu. Ne predajemo se – kaže Ivica, hrvatski branitelj koji je na Medvedskom bregu živio sa suprugom Marinom, blizancima Anakinom i Davidom, bratom Željkom te majkom Maricom. I zaista, nisu stali. Uspjeli su izraditi projekt za novu kuću, nadali su se useliti do proljeća, no sad je izglednije da će to biti krajem godine. U međuvremenu je Ivica završio u bolnici na ugrađivanju stenta, što je usporilo proces.
– Borili smo se i s građevinarima. Jako ih je teško pronaći, ali nadamo se da ćemo za tjedan dana početi graditi temelje za novi dom – kaže.
Pregledano 25.000 objekata
Potres čiju godišnjicu obilježavamo danas stubokom je promijenio živote Zagrepčana. Samo u prva tri tjedna iz centra se iselilo oko 20.000 ljudi. Prizori iz gradske jezgre bili su zastrašujući, a najveću jezu izazivao je pogled na južni toranj zagrebačke prvostolnice kojemu se odlomio vrh. Vatrogasci nisu gubili vrijeme, da stignu na prve intervencije trebalo im je samo dvije minute od udara. U raščišćavanju ulica sudjelovala je i vojska. Pune ruke posla imala je i hitna pomoć jer je u potresu ozlijeđeno 27 osoba, a petnaestogodišnja je djevojčica, nažalost, preminula. Iskazali su se i Bad Blue Boysi koji su sudjelovali u evakuaciji rodilja i novorođenčadi iz Petrove bolnice. Potresne fotografije razorenog grada obišle su svijet. U popodnevnim satima istog dana u Studentskom domu Cvjetno naselje oslobođeno je oko 1700 kreveta za one koji su ostali bez krova nad glavom. Prvih 60 stiglo je odmah, a mjesec dana kasnije u domu ih je stanovalo petstotinjak. Početkom rujna 246 preostalih iz Cvjetnog prebačeno je u Hostel Arena. Ondje ih je još oko 180.
VIDEO Potres u Zagrebu
Kako se šteta zbrajala, rastao je broj oštećenih građevina. Pregledano je u Zagrebu gotovo 25.000 objekata, a njih 1300 proglašeno je neuporabljivim, 5020 dobilo je žutu oznaku, a 18.500 zelenu. Šteta je bila vidljiva na svakom koraku, osobito u središtu grada te Markuševcu i Čučerju, naseljima u blizini epicentra. Oštećene su i brojne institucije, Sabor i Banski dvori, Muzej za umjetnost i obrt, Akademija likovnih umjetnosti, kazališta Komedija i Gavella, bolnica Jordanovac, zgrada DHMZ-a... Uz prvostolnicu, stradali su i drugi sakralni objekti, poput crkvi na Opatovini, Markovu trgu i Dolcu ili bazilike u Palmotićevoj, ali i vrtići i škole.
Već dan nakon potresa volonteri su popravljali krovišta. Dio materijala donirao je Grad, a da počne prava obnova Zagreb još čeka. Na Prijedlog Zakona o obnovi u srpnju je stiglo čak 389 primjedbi. Usvojen je početkom rujna, a onda je njegovu provedbu usporila birokracija. Jedan je Zagrepčanin izvagao dokumentaciju potrebnu za obnovu peterokatnice. Težila je čak 6,3 kilograma, a za devet obrazaca bilo je potrebno prikupiti 270 dokumenata. Sve je usporio i petrinjski potres zbog kojeg je bilo potrebno mijenjati zakon, što je izglasano početkom veljače. Prošli je tjedan pak otvoren Informativni centar Obnova, potpisano je i prvih 15 odluka, no većina zgrada i dalje čeka početak radova.
Morate se postaviti kao d. d.
Oni koji su počeli, učinili su to na svoju inicijativu. Među njima je i Domagoj Mak, koji je za zgradu u Bogišićevoj sa žutom naljepnicom, u kojoj je odrastao, a u njoj mu živi majka, pomagao u dizanju kredita i rješavanju administrativnih zavrzlama. S obnovom su sad pri kraju, a organizirali su se već mjesec dana nakon potresa.
– Tada smo se prvi put sastali, suvlasnici 13 stanova. Prvi je korak bio odabir arhitekta koji nam je izradio snimku stanja zgrade, a kasnije je postao naš projektant. Krenuli smo bez kredita jer smo imali 10.000 eura na računu zgrade, a potom smo ga digli, i to na 700.000 kuna. Pričuvu smo povisili s pet na 11,5 kuna po kvadratu, a uspjeli smo predati i zahtjev za obnovu. Kad dobijemo povrat novca, njime ćemo najvjerojatnije i energetski obnoviti zgradu – kaže Mak. Velik im je problem, dodaje, bio pronalazak izvođača radova, kojeg su tražili tri mjeseca. U procesu su se cjenkali i “žicali” popuste. Ljudi, kaže, moraju na to biti spremni, kao i na to da projektante i radnike traže i izvan Zagreba. Postaviti se, ističe, moraju kao da su malo dioničarsko društvo.
U gradu je zasad obnovljen dio crkvi, institucija, škola i vrtića. I dok ostali u Zagrebu čekaju, cijene građevinskog materijala skočile su u nebo, oštećene zgrade dodatno je oštetio i petrinjski potres, a velik dio stanara na rubu je strpljenja jer još ne znaju ono najvažnije – kada će početi obnova, koliko će trajati i kada će im se napokon normalizirati život.