Kolumna

Priča o čovjeku čiji bi život mogao biti odličan predložak za film

Foto: Davorin Višnjić/Pixsell
Franjo Kuharić
Foto: Davorin Visnjic/PIXSELL
Franjo Kuharić
15.03.2022.
u 07:00
Iz pozadine, nikad ne prelazeći granicu biskupskog poziva i izravnog uplitanja u konkretne političke događaje, presudno je utjecao na društveni razvoj Hrvatske
Pogledaj originalni članak

Dragi čitatelji,

Prije određenog vremena u ruke mi je dospjela knjiga povjesničara Miroslava Akmadže "Franjo Kuharić – kardinal i vlast". Uživao sam čitajući to važno publicističko i povijesno djelo koje je zagrebačkog nadbiskupa portretiralo u dva ključna povijesna razdoblja: u vrijeme komunističke vlasti i samostalne Hrvatske.

Kombinirajući kaptolske zapise, kardinalov osobni dnevnik i tajni dosje što ga je komunistička Služba državne sigurnosti vodila o Kuhariću, Akmadža je, držeći se dosljedno pristupa kako djelo neće opterećivati vlastitim sudovima, napisao odličnu knjigu. Bio mi je to poticaj da nanovo počnem razmišljati o specijalu posvećenom Kuhariću.

Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić bio je jedna od najvažnijih ličnosti novije hrvatske povijesti, čovjek i svećenik kojeg nisu uspjele slomiti komunističke vlasti niti zavesti političari novonastale Hrvatske. Ukorijenjen duboko u hrvatsku povijest i kulturu, zagovornik Stepinčeve Crkve, u svom pozivu bio je prije svega čovjek, pripadnik univerzalne Kristove crkve. Ta dualnost (nacionalno – univerzalno) činila ga je drugačijim, neuhvatljivim za komunistički represivni aparat i duhovnim liderom u vremenu postkomunističkog rađanja demokracije i rata za hrvatsku neovisnost.

Iz pozadine, nikad ne prelazeći granicu biskupskog poziva i izravnog uplitanja u konkretne političke događaje, presudno je utjecao na društveni razvoj Hrvatske. No o toj njegovoj ulozi vrlo se malo pisalo. Dijelom je za to „kriv“ sam Kuharić, koji je za života odredio cilj svih ciljeva Crkve u Hrvata – rehabilitaciju Stepinca od komunističkih optužbi i Stepinčevu vatikansku beatifikaciju. Tako je sebe svjesno gurnuo u drugi plan, pa se u godinama nakon Kuharićeve smrti malo pisalo i govorilo o čovjeku čiji bi život mogao biti odličan predložak za film.

Ovaj specijal, koji sam povjerio Žarku Ivkoviću, želi to promijeniti. Na 156 stranica Večernjakovi novinari, suradnici i povjesničari pokušali su vam ispričati priču lišenu mitomanije, očišćenu od nanosa komunističke propagande i crkvene nekritičnosti. U četiri poglavlja pratimo Kuharićev životni put preko zapisa, svjedočanstava znanaca, suradnika i suvremenika. Magazin analizira njegov život, djelo i duhovnu ostavštinu, donosi što je zapisivao u svom osobnom dnevniku, kako ga je nadzirala Služba državne sigurnosti, koja ga je smatrala državnim neprijateljem broj 1.

Posebno je zanimljiv dio o kontroverznom Teološkom društvu Kršćanska sadašnjost, zbog kojeg je imao velikih problema ne samo kod kuće nego i u vatikanskoj kuriji. Javnost je dugo intrigirao i njegov odnos s Tuđmanom, ovdje donosimo što mu je Kuharić zamjerao te je li baš on najzaslužniji za vjersko obraćenje prvoga hrvatskog predsjednika.

Ovaj magazin možda je i najcjelovitiji prikaz Kuharićeva života. Priča je ovo o čovjeku od krvi i mesa, svećeniku i biskupu koji je pokazao hrabrost i ljudskost u najtežim vremenima. Mnogima to nije pošlo za rukom. Uživajte u čitanju i družimo se uskoro.

PIŠE ZVONIMIR DESPOT

Omiljeni kardinal u Petrinji '91 je rekao riječi koje stalno treba ponavljati

“Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštivati život njegova oca, brata, sina, sestre! To je Evanđelje, možda teško razumljivo pogaženom i poniženom čovjeku, pogaženom i poniženom narodu, ali to je Evanđelje zalog pobjede...'

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

ME
MediciKM
12:28 15.03.2022.

Svetac!