Sjećanje na holokaust, tragediju židovskog naroda koja se ovih dana obilježava brojnim predavanjima i skupovima, u sobi 213 Doma umirovljenika Lavoslav Schwarz živi stalno. Tamo 91 godišnja Eva Ackerman po tko zna koji puta prebire po uspomenama, vlastitoj golgoti i stradanju cijele svoje obitelji.
– Nažalost, svega se sjećam. Godine su prošle, ali ja ne zaboravljam. Moj se otac ubio 4. travnja 1941. jer je rekao da ne želi živ doći u ruke ustaša i Nijemaca. Bio je apotekar, preko noći ostali smo bez svega – počinje svoju priču Eva Ackerman, umirovljena farmaceutkinja. Prošlo je nekoliko mjeseci i pred njihovom se kućom u Varaždinu jedne večeri zaustavio kamion.
>> Preživjela holokaust, ali je izgubila vjeru u ljudski rod
Spasila me bolest
– Baku, mamu, dvije godine starijeg brata Franju, strica, mene i još mnoge druge varaždinske Židove utrpali su u kamion. Odvezli su nas na željezničku stanicu, pobacali u stočne vagone pa preko Zagreba u logor u Gospiću. Meni je život spasilo to što sam se razboljela i završila u bolnici.... Mamu i baku poslali su u Auschwitz, ali ne znam jesu li tamo stigle žive ili su prije ubijene. Strica su ubili u Jasenovcu gdje je skončao i moj brat. Prema nekim pričama umro je od tuberkuloze – govori vitalna baka četvero unučadi.
Da se nikad ne ponovi
Njima, svojim sinovima i mnogim drugim mladim ljudima, isto kao što će to učiniti i danas na stručnom skupu “Poučavanje o holokaustu i sprečavanju zločina protiv čovječnosti” prepričava svoj život, tragediju svog naroda, milijune ubijenih samo zato što su pripadali “pogrešnoj” rasi. Eva, rođena Krajanski kaže da današnjim generacijama treba reći istinu o onome što se dogodilo, kako se, nikada više, ne bi ponovilo.
– Trebaju o tome govoriti preživjeli jer u povijesti često drukčije piše, a mlađe generacije moraju naučiti što je fašizam i što je ostavio iza sebe. To je veliko zlo, zato moramo govoriti o tome. Što smo mi Židovi bili krivi i kome? Slagali smo se sa svima u Varaždinu, bili smo dobri susjedi, prijatelji... ljudi... I onda samo tako, netko je odlučio da ne trebamo živjeti... To je strašno – kazala je gospođa Eva. Iako je preživjela užasnu tragediju, vedrog je duha i ima brojne hobije koji je održavaju “mladom”, slika, režira humorističke predstave u domu, druži se.... A sve to kako ne bi “potonula” u košmaru sjećanja na najteže dane u životu.
Fašizam je bio sumrak čovječanstva. Na žalost mnogi se i danas igraju tom vatrom!