nova knjiga

Prijatelju, ispričaj moju priču

Foto: Privatni album
Knjiga prijatelju, pričaj moju priču
Foto: Privatni album
Knjiga prijatelju, pričaj moju priču
Foto: Privatni album
Knjiga prijatelju, pričaj moju priču
Foto: Privatni album
Knjiga prijatelju, pričaj moju priču
Foto: Privatni album
Knjiga prijatelju, pričaj moju priču
Foto: Privatni album
Knjiga prijatelju, pričaj moju priču
18.06.2015.
u 12:50
Knjiga je projekt Prijatelja životinja i čakovečkog skloništa za životinje, a donosi 47 ispovijesti o životinjama koje su promijenile ljudske živote
Pogledaj originalni članak

Iza svake životinje ostaje njezina ostavština, dokazuju to i priče objedinjene u knjizi “Prijatelju, ispričaj moju priču”. Nije to nasljeđe materijalno, već trag koji su zapisale u živote ljudi uz koje su živjele.

Knjiga je rezultat zajedničkog projekta Prijatelja životinja i čakovečkog skloništa za životinje, a donosi 47 ispovijesti o životinjama koje su promijenile ljudske živote. Sve je počelo kad je iz čakovečkog skloništa udomljen Tyson, pas kojeg su njegovi vlasnici ostavili jer je ostario i nije više bio dobar čuvar dvorišta.

Poticaj za priče

Napušteni belgijski ovčar u skloništu je kopnio, sve dok jedna od volonterki nije objavila njegovu sliku koja je pronašla put do srca udomiteljice Andreje. Tyson je uskoro otišao u svoj novi dom, u kojem je ponovno živnuo i kraj svog života dočekao onako kako najbolji čovjekov prijatelj i zaslužuje. A kad je Tyson zauvijek zaspao, njegova udomiteljica u sklonište je poslala pismo koje je i pokrenulo cijeli projekt. Pisala je o psu koji je ponovno bio pun nade i povjerenja, a ljudima oko sebe pružio je beskrajnu ljubav. Pokazao je svima koji su ga upoznali da su životinje svjesna i osjećajna bića.

Spasila i piliće

Pismo Tysonove udomiteljice potaknulo je i Katju Matovina da se i sama uključi u projekt, a njezina priča jedna je od 47 objavljenih u knjizi. Kako je odrasla na selu, uvijek je bila okružena životinjama. U njezinoj priči mjesto su dobili kozlići Mario i Lari, uz koje se kao malo dijete susrela s njoj neprihvatljivim saznanjem da su joj prijatelje ubili radi mesa i krzna. Ispričala je i priču o patuljastim kokošima Giganu i Gigici koji su godinama uživali u njezinu dvorištu.

– Spasila sam Gigana, on je postao naš pas čuvar. Svako jutro došao bi u kuću da nas pozdravi, da provjeri kako smo, a onda bi se vratio u dvorište. Bio je poseban i po tome što se volio maziti, legao bi na leđa i tražio da ga mazimo po trbuhu – kaže K. Matovina. U njezinoj je priči i iskustvo iz poplave u Gunji, gdje je spasila piliće Sašu i Vanju.

Urednica knjige je Aleksandra Hampamer, a izišla je u izdanju Dvostruke duge i udruge Prijatelji životinja. Uz urednicu na predstavljanju u prostorijama udruge u Zagrebu, Jurišićeva 25, u četvrtak 18. lipnja u 18.30 sati sudjelovat će i neki od autora priča. Može se nabaviti u Dvostrukoj dugi, www.dvostrukaduga.hr, a prihod je namijenjen napuštenim životinjama.

JAMES GANDOLFINI

Bivša supruga je pomahnitala nakon razvoda! Nabrajala starlete s kojima ju je varao i seksualne devijacije u kojima je uživao

Sit javnog pranja prljava obiteljskog rublja, Gandolfini je samo kratko komentirao da u njenim navodima nema istine te da su braku presudili psihički problemi s kojima se odbijala suočiti. Ljubavnu sreću pronašao je u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Nakon što su postali ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth, činilo se kako su se Gandolfiniju sve kockice posložile. Sudbina je, međutim, za njega imala drukčiji plan.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 2

DU
Deleted user
13:56 18.06.2015.

Dok u Hrvatskoj postoje tisuće ljudi koji doslovce gladuju, dotle su takvi "ljubimački projekti" potpuno deplasirani i znak su nezapamćene socijalne patologije. Tja, kaj se more, postali smo toliko "moderni"i "napredni" da nam životinje bivaju važnije nego ljudi. Valjda tako rade Amerikanci pa moramo i mi.

BU
bucogi
10:10 11.07.2015.

Jura, da ti pojasnim. Nismo i ne moramo biti kao Ameri, oni nisu "izumitelji" ljubavi prema psima. Naime stvar je vrlo jednostavna, pas, a imala sam ih i imam ih i radim s njima, me NIKADA nije iznevjerio, razočarao, rastužio, a toliki ljudi jesu. Osim toga, veliki broj ljudi se nađe u gabuli vlastitom krivnjom ( ne aludiram na bolesti, tad uvijek nastojim pomoći), ali mnogi ljudi žive iznad svojih mogućnosti i rađaju djecu koju ne mogu kasnije uzdržavati. Takvih mi uopće nije žao. A isto tako, okrutnost čovjeka kojeg psi bezuvjetno vole, 99% je uzrok patnje psa, i to je katkad užas koji je teško pojmiti. Pas je ovisan o svome gospodaru, a ljudi su "inteligentna" i samostalna bića, ili bi trebali biti... Mogla bih ovako do jutra, mislim ipak da je poanta tu. Uvijek, uvijek biram društvo svojih pasa ispred onog čovjeka (čast izuzecima). A ti ako to ne možeš shvatiti, meni je žao, nisi svjestan što gubiš.