Prije bi Srbi prihvatili papu za svoga vjerskog poglavara nego Stepinca kao sveca

PONEDJELJAK, 31. KOLOVOZA

Kardinal Bozanić objasnio je zašto je papa Franjo poslije prigovora pravoslavnog patrijarha Irineja predložio da se osnuje komisija sastavljena od katoličkih i pravoslavnih stručnjaka koja će "preispitati ta njima sporna pitanja glede osobe kardinala Stepinca". No kakvi su to pravoslavni stručnjaci? Je li to sam Irinej, koji je gotovo isti dan kad je Bozanić opravdavao papinu odluku nakon patrijarhovih prigovora izjavio kako su u proteklom ratu "susjedi počinili veće zlo nama nego mi njima"? Slične krivotvorine Srpska pravoslavna crkva i njezini čelnici ponavljaju desetljećima. A ponajmanje im odgovara kanonizacija Alojzija Stepinca jer bi njome iz mita o hrvatskim zločinima nestala jedna od najvažnijih karika – hrvatska Katolička crkva, s njom i Vatikan, te, što je najvažnije, ta bi kanonizacija značila i svojevrsno posvećenje "genocidnog" hrvatskog naroda. Srpska politika, Srpska pravoslavna crkva, mediji i drugi tvorci javnog mnijenja među Srbima od tih mitova neće odustati. Stoga je očekivanje pape Franje bilo kakvog stručnog zaključka spomenute komisije uzaludno, a, na žalost, unatoč Bozanićevu optimizmu, ta bi uzaludnost kanonizaciju Stepinca mogla odgađati unedogled i dovesti u pitanje. Pravoslavna hijerarhija sigurno neće odustati od protivljenja proglašenju svetim hrvatskog kardinala, jer nije riječ o kršćanskoj hijerarhiji niti o kršćanskim mjerilima kojih bi se ona držala, nego o instituciji koja određuje stav svekolikog srpstva i politiku nacije. Srpska pravoslavna crkva ne samo da nije razboritija od srpskih ekstremista nego je vrlo često sama ekstremna ili ekstremizmu daje krila. Pristankom na kanonizaciju Stepinca ona više ne bi bila "savest srpskog naroda" i izgubila bi prvo mjesto u promicanju mita o srpskim stradanjima i žrtvama i o zločinima susjednih naroda, o vječnoj srpskoj nevinosti i o vječnoj krivnji njihovih neprijatelja. Srbima je u prirodi nacionalnog opstanka neprekidno međudjelovanje te nevinosti i te krivnje, to jest njihovo krivotvorenje. Oni su jedini narod na svijetu koji ima vlast s fašističkim pedigreom, što ih ne sprečava da govore o svom europejstvu i da optužuju one koji su do jučer bili žrtva agresije u kojoj su srpski čelnici izravno sudjelovali. Zna li sve to papa, zna li da su oni nevini i kad su zločinci a da su njihovi susjedi zločinci i tamo gdje zločina uopće nije bilo, te da je upravo Srpska pravoslavna crkva glavni promicatelj toga duha srpskih elita? Znao ili ne znao, posve je sigurno da se prevario, njegov prijedlog da se osnuje međuvjerska komisija podilaženje je takvoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi i uvreda za hrvatski narod. Čak ako ima nešto u nagađanjima o trgovini po kojoj se SPC ne bi protivio kanonizaciji ako papa posjeti Jasenovac, i to bi bilo podilaženje, jer bi taj posjet značio i priznanje da je u Jasenovcu ubijeno 700.000 Srba, što je u istom poretku beogradskih laži kao i laži o Stepincu. Umjesto da se, pošto su se za to stekli svi uvjeti, hrvatski kardinal proglasi svetim, traži se pristanak onih koji bi prije papu prihvatili za svoga vjerskog poglavara nego Stepinca kao sveca.

SUBOTA, 29. KOLOVOZA

Blankina poruka poniznosti i borbenosti

Neki su portali (Dnevno itd.) primijetili kako su neki drugi portali (Index, Telegram itd.) krivotvorili izjave Blanke Vlašić poslije osvajanja srebrne medalje na Svjetskom atletskom prvenstvu – to jest njezinu su zahvalnost Bogu u tim izjavama ili prigušivali, ili prevodili (Božji dar preveden je u dar s neba!), ili je posve izostavljali. Ali to samo naglašava vrijednost Blankina obraćenja koje se zbilo prije dvije godine. Jer, Blankin sadašnji uspjeh dogodio se u njezinu novom poimanju života i njegovih vrijednosti nakon obraćenja, u poimanju u kojem joj više uspjeh nije jedini smisao postojanja. Poslije neuspjeha najradije se "tri dana zaključavala u sobu da je nitko ne vidi i ne čuje". Taj put od samoobožavanja i samoizjedanja do Boga pobjeda je vjere nad sebičnošću, a u upornosti velike sportašice više nema imperativa nezajažljivog ega. Stoga je Blankina poruka naciji, poruka poniznosti i borbenosti, jednako sjajna kao i njezina medalja.

NEDJELJA, 30. KOLOVOZA

Izbjeglice: svatko bježi 
od svog Assada

Izbjeglice iz Azije i Afrike češki predsjednik Zeman optužuje da ne žele raditi, da šire zarazne bolesti, da među njima ima terorista Islamske države i da će stvarati nova geta. I dok tako govori Zeman, dok Slovaci žele primiti samo kršćane, a Mađari grade zid na granici, Milanović nastavlja izražavati dobrodošlicu izbjeglicama kojima "treba dati priliku da se zaposle, da stvaraju, da plaćaju porez". I koji se vratiti "sigurno neće i ne trebaju se vraćati". Jeste li kad čuli ili pročitali da premijera zanima na koji rok Hrvati idu raditi u inozemstvo, da ga zabrinjava njihov masovan stav da se vraćati neće "osim na more" te da su kao dio hrvatskog naroda oni i njihovi potomci izgubljeni? Sve u svemu, izbjeglice iz Sirije i izbjeglice iz Hrvatske u jednome se mogu složiti – svak bježi od svog Assada.

UTORAK, 1. RUJNA

Zločinački vođa Tito je OK njegovoj "pionirčadi"

Krenulo je i nastavlja se baš kao u komunizmu, meta su potpisnici zahtjeva da pozdrav "Za dom spremni" bude službeni pozdrav u Hrvatskoj vojsci. Javili su se Vojko Obersnel, Zlatko Komadina, Ivan Jakovčić, Tonino Picula i mnogi drugi "Titovi pioniri" iz politike i medija. Te "moramo suzbijati neofašističke ispade", te je Crkva u "sve većem raskoraku s Vatikanom", te je riječ o "veličanju mržnje", o "čistom ustašluku", te "zamislite da Njemačka o pozdravu 'Sieg Heil' provede referendum" itd. Prvo, potpisnici zahtjeva nijednom se riječju ili aluzijom ne poistovjećuju ni s ustaškim totalitarizmom ni sa zločinom. I drugo, gotovo svi koji žestoko napadaju potpisnike zahtjeva mnogo su puta "potpisivali" pozdrave jednom drugom zločinačkom režimu i jednom drugom zločinačkom vođi. Pa je točan zaključak jednog komentara da se "zbog hrvatske sadašnjosti i budućnosti" društvo u cjelini treba oduprijeti "pokušajima revizije karaktera jedne totalitarne, zločinačke države". Nedostaje mu kraj – Titove Jugoslavije.

SRIJEDA, 2. RUJNA

Zamislite, Matić nije 
u Zadru vidio ustaše!

Hvala Bogu, ima i razumnih ljudi! Skupina mladića u Zadru je u ranu zoru, poslije koncerta, kamenjem zasula kombi srpskog pjevača Saše Matića i njegova sastava. Kad se vratio u Beograd, u izjavama za medije Matić nije vidio "ustaše na sve strane", nego je rekao kako "vandala ima svuda", kako "u pet ujutro to mogu uraditi samo pijani ljudi" te da taj napad "ne treba uzdizati na neki viši nivo", a napadačima je poželio da "dođu pameti te shvate da glazba nema veze s politikom". Nešto bi trebali shvatiti i zaposlenici Pupovčeva Srpskog narodnog vijeća i tjednika "Novosti" (Tamara Opačić itd.) kojima ovakvi incidenti služe za cijele studije o "nasilju nad Srbima u Hrvatskoj". I dok Saša Matić živi od svoje glazbe, kojom zarađuje i u Hrvatskoj, gdje su mu poklonici pravilo a huligani iznimka, premda bila i neugodna, i Pupovčevi profesionalci od nečega moraju živjeti, pa makar od novca hrvatskih poreznih obveznika.

ČETVRTAK, 3. RUJNA

Vraća li se stvarno značenje pozdrava "Za..."

Uskoro građani ni iz jedne balkanske zemlje, koje će biti proglašene sigurnima, neće moći dobiti azil u Njemačkoj, što ne zadovoljava bivšeg njemačkog kancelara Schrödera. Umjesto da te tražitelje azila vraćamo, u njihovim zemljama "možemo otvoriti njemačke centre za osposobljavanje" u kojima bi mladi ljudi stekli kvalifikacije za rad u Njemačkoj, ali i u svojim domovinama. Tako bi se u balkanskim zemljama ženilo, pravilo djecu i rađalo za Njemačku, a možda bi Nijemci s vremenom sudbinama ljudi na Balkanu poželjeli diktirati i na druge načine, sve do stanja u kojem bi se moglo reći da Hitlerova okupacija nije bila bez razloga. A Hrvati, koje zacijelo ne bi zaobišla nova njemačka "osvajanja" i koji sve masovnije naseljavaju Njemačku, jednom bi spornom pozdravu koji izaziva toliko buke mogli vratiti njegovo stvarno značenje koje glasi – Za Njemačku spremni.

PETAK, 4. RUJNA

Josipovićeva fantastična usluga Karamarku

Je li riječ samo o Udbi? Bivši predsjednik Ivo Josipović, naoko bez posebnog razloga, izjavio je da je kao šef države vidio detaljne popise suradnika Udbe i da na njima nema imena Tomislava Karamarka. Predsjednik HDZ-a, kojega kao suradnika Udbe sumnjiči udbaški šampion Manolić, zadovoljan je tom izjavom, jer dolazi od vjerodostojnog svjedoka. Te je dodao da on nikad s Josipovićem neće biti politički istomišljenik, ali istina mora biti iznad tih razlika. Možda Josipović nije ni opterećen tim razlikama, možda računa na neki dobitak poslije izbora, jer njegov koalicijski partner Čačić ne isključuje mogućnost suradnje s pobjedničkim HDZ-om, a tu je onda za neku dužnost sasvim blizu i Josipović. To bi bila politička fantastika, ali fantastika je i ne baš očekivana usluga koju je bivši predsjednik napravio Karamarku.

>> Hrvatska proplakala nad izbjeglicama, 
dok se u izbjeglice 
pretvara njezin narod

>> Ručak s predsjednicom "Bogu iza leđa": Domoljublje nije 
dovoljno da sebe sačuva