Pandemija Covida-19 i energetska kriza uzrokovana ruskom agresijom na Ukrajinu globalno su, a i hrvatsko gospodarstvo u prethodne tri godine izmijenili više nego što su se mijenjala u cijelom desetljeću ranije. Koliko su ti šokovi bili izazovni za hrvatsku privredu, gdje smo po pitanju zelene tranzicije i digitalizacije koje su u fokusu EU, koliko je u čitavoj situaciji na nas utjecala činjenica da smo članica EU, a odnedavno i u klubu Schengena i eurozone, te postoje li neke specifičnosti hrvatskog puta izlaske iz krize, govori Luka Burilović, predsjednik Hrvatske gospodarske komore (HGK).
Posljednjih tri godine svjedočimo nevjerojatnim događanjima u globalnom gospodarstvu i društvu kakva nisu vjerojatno viđena od Drugog svjetskog rata – pandemija Covida-19 te rat u Ukrajini i sada inflacija. Koliko se hrvatsko gospodarstvo promijenilo u postkoronskom razdoblju u odnosu na ono prije?
Hrvatsko je gospodarstvo danas znatno otpornije nego ikad prije. Vrlo smo se brzo oporavili od pada BDP-a tijekom pandemije, djelomično zbog razduživanja ekonomije nakon 2008. godine te svakako ulaska u EU, što su naši izvoznici vrlo dobro iskoristili. Hrvatska je danas u institucionalnoj jezgri EU, a do 2029. možemo iskoristiti čak 25 milijardi eura iz fondova EU, od čega je više od polovice namijenjeno ulaganjima u digitalno i zeleno. Također, po apsorpciji sredstava prije tri godine bili smo na začelju, a danas smo na 13. mjestu. Ulazak u Schengen i europodručje dodatni su zamašnjaci za gospodarstvo. No kao i ostatak Europe, prilagođavamo se na više cijene energenata i ponovnu uspostavu opskrbnih lanaca.
Nema nestašice
Zahvaljujući kritičnoj energetskoj infrastrukturi nismo osjetili nestašice, a pokazali smo se i kao sigurna dobavna alternativa zemljama srednje Europe
Treba nam imigracijska politika i dugoročna strategija u suradnji s obrazovnim sustavom. Ona će pokazati za koja zanimanja moramo ciljati imigraciju
Vrijednosti izvoza proizvoda i usluga u deset su godina udvostručene, investicijsko okruženje je povoljnije, u odnosu na 2013. godinu je 200 tisuća novih radnih mjesta
Lani smo bili svjedoci velike energetske krize kakva nije viđena od naftnih šokova ranih 1970-ih. Kako su se hrvatske tvrtke, ali i cjelokupno društvo snašli u novonastaloj situaciji?
Mjere države za prevladavanje energetske krize bile su u prosjeku Unije, a u nekim segmentima i izdašnije od nekih bogatijih država. Na izvjestan način, Europa i Hrvatska dobile su prvu rundu u borbi za nove dobavne pravce za energiju i istovremeno poticanje na što veće korištenje obnovljivih izvora. No, desetljećima stvaranu ovisnost o jeftinom ruskom plinu i nafti nije moguće prekinuti bez znatnijih troškova. Potreba za novim izvorima energije ubrzala je zelenu tranziciju, no ona nije jednostavna. Drugi je paradoks to što na izvjestan način trebamo skupa fosilna goriva jer bi u suprotnom s niskim cijenama teško bili motivirani na prelazak na obnovljive izvore energije. Zvuči kao klišej, ali ova je kriza zaista i prilika jer je promijenila naš način razmišljanja i ubrzala zelenu tranziciju. Dovoljno je prisjetiti se koliko su do prije nekoliko godina u Hrvatskoj teme obnovljivih izvora energije i alternativnih dobavnih pravaca bile nisko pozicionirane u gospodarskim i političkim agendama.
Često se ističe da je u ovoj energetski krizi hrvatska energetska infrastruktura došla do pravog izražaja i dala nam stratešku važnost na razini čitave EU. Možemo li stoga očekivati i neke konkretne ekonomske koristi za tvrtke i društvo?
Po izbijanju krize prioritet je bio osiguranje energije i sigurnih dobavnih pravca bez obzira na cijenu i tu je Hrvatska u startu prošla relativno dobro. Zahvaljujući kritičnoj energetskoj infrastrukturi poput Jadranskog naftovoda, LNG terminala ili Plinacra, nismo osjetili nestašice, a zbog geografskog položaja Hrvatska se pokazala kao sigurna dobavna alternativa za više srednjeeuropskih zemalja. Proširenje kapaciteta znatno će ojačati uloge tih strateških kompanija u državnom vlasništvu, no kako bi građani i društvo u cjelini osjetili koristi od domaće energetske infrastrukture potrebna su ulaganja u obnovljive izvore. Hrvatska već danas solidno stoji s udjelom obnovljivih u ukupnoj potrošnji električne energije, no to možemo zahvaliti prijašnjim generacijama i iskorištavanju hidropotencijala. U prvom koraku osigurali smo sigurnu dobavu energenata, no u drugom je potrebno osigurati dugoročan i predvidljiv regulatorni okvir koji će poticati ulaganja i eksploataciju obnovljivih izvora. Tek onda možemo govoriti o ekonomskim koristima jer Hrvatska ima šansu da od jednog od većih uvoznika električne energije u EU postane izvoznik.
Koji su danas najveći izazovi hrvatskog gospodarstva?
Hrvatska je solidno iskoristila deset godina članstva u Europskoj uniji, vrijednosti izvoza proizvoda i usluga su udvostručene, investicijsko okruženje je povoljnije, što pokazuje i povećan broj novih ulaganja uz više od 200 tisuća novih radnih mjesta u odnosu na 2013. godinu. Prije desetak godina glavna briga gospodarstvenika bila je kako se prilagoditi i ne propasti na iznimno konkurentnom europskom tržištu, a danas je fokus na izlasku na treća tržišta i nearshoringu koji je aktualan zbog potrebe Europe da dio industrija vrati na kontinent. Ipak, kako bi industrija dobila novi zamah, potrebna je promišljena industrijska strategija uz predvidljivost javnih politika. Trenutačna karakteristika hrvatske industrijske baze su intermedijarni proizvodi. To može biti velika prednost za Hrvatsku jer neovisno o tehnološkim promjenama, dobar dio komponenata koje danas proizvodimo vrlo će vjerojatno biti dio novih proizvoda u širem dobavnom lancu europske industrije. Na dio ovih pitanja nastojat ćemo dati odgovor i na konferenciji HGK “Vrijeme je za industriju” 3. listopada u Zagrebu.
Kako riješiti problem nedostatka stručne radne snage u Hrvatskoj koji je svakog dana sve izraženiji, i to ne više samo u turizmu i građevini?
Brzopotezno sigurno ne. Imamo jednu skupinu aktivnosti kojom rješavamo trenutačne probleme, kao što je primjerice u građevini koja ne može čekati da neke strategije urode plodom, poglavito zbog obnove, ali i velikih infrastrukturnih projekata. Naravno, mislim pritom na uvoz radne snage, ali i rad na tome da i mi uspijemo tu radnu snagu privući – nismo više jedina zemlja koja igra u toj utakmici i moramo brinuti u kakvim uvjetima ti radnici žive, jesu li sigurni na svom radnom mjestu. Treba nam imigracijska politika i treba nam dugoročna strategija u suradnji s obrazovnim sustavom. Ona će pokazati za koja zanimanja moramo ciljati imigraciju, i s tim se moramo pomiriti, te za koja ćemo zanimanja obrazovati naše mlade. Nedavno smo postigli značajan iskorak za koji se zalagalo Udruženje ugostiteljskih djelatnosti HGK. Prihod od napojnica porezno će se rasteretiti jer se uz neoporezivi dio razlika više neće obračunavati kao prihod od plaće, već po jedinstvenoj stopi od 20 posto. Uvođenje napojnice u neoporezivom iznosu od 3360 eura od iznimne je važnosti za zadržavanje i privlačenje zaposlenih u ugostiteljstvu i turizmu.
Koliko su naše tvrtke spremne za trendove EU poput Zelene tranzicije i 4. industrijske revolucije, odnosno opće digitalizacije?
EU se obvezala na postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine i ambiciozan plan smanjenja neto emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 posto do 2030. godine. Kako bismo ostvarili ove ciljeve, potrebna je prilagodba zakonodavstva. Zakoni su u pripremi, a HGK je u radnim skupinama Ministarstva financija i Ministarstva gospodarstva. Prema analizi HGK i Apsolona o spremnosti domaćih poduzeća na zelenu tranziciju, strateški najvažnija komponenta zelene tranzicije je nužnost povećanja udjela obnovljivih izvora energije. Uspjeh zelene i digitalne tranzicije je neminovno povezan. Digitalizacija ima važnu ulogu u podržavanju održivog rasta. Digitalna rješenja mogu značajno pomoći u smanjenju globalnih emisija. Taj proces nije jeftin i bit će potrebno osigurati sredstva kako bi se pomoglo gospodarstvu, posebice energetski intenzivnim industrijama. U suprotnom prijeti nam gubitak industrijske baze, a bez nje nema ni zelene tranzicije.
Kakvi su planovi u HGK za naredno razdoblje u smislu prilagodbe novim trendovima?
HGK se strateški orijentirala prema pet područja od interesa članica; održivost, zelena i digitalna tranzicija, internacionalizacija poslovanja, budućnost radne snage i sigurnost hrane. Pokrenute su brojne inicijative i konferencije kako bi gospodarstvenicima olakšali tranziciju i povećali otpornost gospodarstva. Nedavno je HGK predstavila prvi hrvatski ESG rating koji tvrtkama pruža sveobuhvatnu procjenu poslovanja tvrtke u području održivosti i njezinog utjecaja na različite dionike iz sva tri ESG područja. Tvrtkama ESG rating služi kao temelj za donošenje odluka, poticanje pozitivnih promjena te pripremu za buduće zahtjeve izvještavanja o održivosti. U segmentu poslovnih informacija, na Digitalnoj komori predstavili smo novi Indeks gospodarske razvijenosti županija koji se sastoji od 45 indikatora u deset područja.
I HGK je prošla kroz značajnu transformaciju. Koliko su te promjene dale konkretnih rezultata te gdje je danas Komora?
Uspješno smo proveli transformaciju prema novom Zakonu kojim 96 posto gospodarskih subjekata ne mora plaćati članarinu. Prepoznat je novi način rada pa postupno povećavamo broj dobrovoljnih članica, čime uravnotežujemo prihode koje sada ostvarujemo iz članstva i usluga na tržištu. HGK danas nudi široku lepezu usluga podrške poslovanju na Digitalnoj komori, a nastavljamo i s edukacijama u gotovo svakom industrijskom sektoru ili djelatnosti. Tu je i internacionalizacija, od nastupa na specijaliziranim sajmovima, gospodarskih misija u zemlji i inozemstvu, B2B sastanaka, seminara o uvjetima poslovanja na pojedinim tržištima pa do sedam predstavništava HGK u inozemstvu. Transformacija nije lagana, ali zadovoljni smo, usprkos smanjenju prihoda, održali smo kontinuitet rada i ponudili nove proizvode i usluge.