Prije smaknuća joj je pisao: "Moje drago serce..."

Nema dvojbe, vjenčanje Katarine Frankopan i Petra Zrinskog 1641. godine, priređeno u starom gradu Ozlju, kojim su gospodarili Zrinski, i u karlovačkoj kuriji u vlasništvu Frankopana, bilo je najslavnije vjenčanje koje Karlovac pamti.

Najmoćnije obitelji

Tom su vezom stupile u tijesno rodbinstvo dvije najmoćnije hrvatske plemićke obitelji. Bili su to ujedno i posljednji svatovi tih obitelji prije njihova zatiranja i izumiranja, a tužna sudbina mladenaca učinit će da ova svadba preraste u legendu. Povjesničar Radoslav Lopašić o svadbi je zapisao: "Bogati i slavni knez Petar Zrinski pozove od svih strana ugledne goste na dan 27. listopada u svoj ozaljski grad, da prisustvuju vjenčanju njegovom sa duhovitom i krasnom Anom Katarinom, kćeri karlovačkog generala Vuka Frankopana Tržačkoga. Iza objeda odvezu se svatovi, među kojima bijahu zastupnici vladara i Mletačke Republike, množina velmoža, plemića, građana, a pače vidjevahu se i slobodnjaci i kmetovi, u Karlovac, gdje je obavljeno svečano vjenčanje, a sjajna gostba u kući Frankopanovoj trajaše bez kraja i konca."

Kada je udajom stupila u obitelj Zrinski, jednu od najstarijih srednjovjekovnih plemićkih obitelji s hrvatskih prostora, Katarini je bilo tek 16, a Petar je jedva navršio 21 godinu. Njih dvoje izrasli su u uspješne i cijenjene ljude koji su obilježili svoju epohu. Katarina se istaknula kao vodeća hrvatska književnica svojeg doba. Bila je poznata kao mecena i prva žena u Banskoj Hrvatskoj koja se bavila ne samo prevođenjem nego je i sama pisala. Katarina je u očevoj kući u obitelji Frankopan dobila temeljito obrazovanje. Od majke Njemice naučila je njemački, a kasnije je svladala i mađarski, latinski i talijanski jezik. Kasnije je i u kući svoga muža imala na raspolaganju bogatu knjižnicu. Suvremenici opisuju Katarinu Zrinsku kao odlučnu i prodornu ženu, pronicavu i oštroumnu, jake volje, samosvjesnu i odrješitu, rodoljubivu, a po istaknutom položaju Petrovu, i moćnu. Katarina i Petar podizali su četvero djece: Ivana IV. Antuna Baltazara, Jelenu, Juditu Petronelu i Auroru Veroniku. No, brak ovo dvoje, za Hrvatsku istaknutih ličnosti, prekinut je nasilno.

Nakon 1660. Petar Zrinski postaje hrvatskim banom, pa skupa s Katarininim bratom Franom Krstom Frankopanom počinje s pripremama za podizanje ustanka za oslobađanje Hrvatske od habsburške vlasti i njezina apsolutizma i centralizma. Na svojim posjedima širom Hrvatske, pa tako i na karlovačkima, pozivaju podanike da im se pridruže, obećavajući oslobađanje od kmetstva i kmetskih obaveza.

Beč je u međuvremenu saznao za planove pobunjenika i obećao im oprost dođu li u Beč i pokore se caru, no Leopold I. ih je putem dao uhititi i zatočiti u Bečkom Novom Mjestu. Na sudu su proglašeni veleizdajnicima, a nakon jednogodišnje istrage osuđeni na smrt i gubitak svih časti i posjeda. Njihova imanja opljačkana su i prije donošenja presude, a utvrđeni dvorac na Švarči iznad Karlovca do temelja je razoren. Petar i Fran Krsto pogubljeni su u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. godine.

To je tak moralo biti

Prije smrti, Petar je iz zatvorske ćelije napisao pismo svojoj ženi, ljubavi svog života, koje otpočinje s "Moje drago serce...". Voljenu moli da se ne žalosti što će "sutra u deset sati odsjeći glavu i njemu i njezinu bratu". Moli je da mu ništa ne zamjeri, moli je da mu oprosti i hrabri je riječima da se "ufa u Boga vsemogučega", tješeći je da je za smrt pripravan i da se ne boji. "Ti se ništar ne žalosti, ar je to tak moralo biti", piše Petar svojoj Katarini, moleći Boga za blagoslov njihove djece. Je li pismo ikada primila?

Katarina Frankopan utamničena je u Grazu gdje je od tuge i boli poludjela i umrla dvije godine kasnije. Njihov sin Ivan Antun neko je vrijeme po smrti roditelja bijedno živio na slobodi, da bi i on skončao u tamnici 1703. godine kao posljednji Zrinski.

>> Belina obitelj je bila protiv veze s Miroslavom Krležom, za njega su rekli: "Propalica!"