Osamnaesti amandman na ustav SAD, usvojen pod pritiskom trezvenjačkog pokreta, stupio je na snagu 16. siječnja 1919., kad je potpuno zabranjena proizvodnja i konzumiranje alkoholnih pića (svih pića s procentom alhohola većim od 0.5 %) u Sjedinjenim Američkim Državama.
Dugogodišnji napori trezvenjačkih udruga urodili su plodom s potpunom zabranom alhohola (osim i u medicinske i vjerske svrhe, npr. misno vino), ali nitko nije predvidio posljedice takve zabrane: užasno srozavanje morala i rastuću hipokriziju (čak je i slavni Eliot Ness volio zaviriti u čašicu, te bi kad god bi razbijao ilegalne krčme, par boca uvijek ostavio za sebe i svoje ljude), gubitak za proračun u iznosu od oko 500 milijuna tadašnjih dolara, uspon gangstera kojima su ogromne zarade od ilegalnog alkohola dale kapital za organiziranje i učvršćivanje svojih poslova, porast prekomjernog pijanstva (jer je žestoka pića bilo lakše i isplativije krijumčariti od piva i vina), skoro potpuno gašenje vinarstva u SAD…
Neki javni pobornici prohibicije uvidjeli su svoje greške: veliki industrijalac John D. Rockefeller u jednom pismu 1932. napisao je: "Kad je Prohibicija uvedena, ja sam se nadao da će je javno mnenje naširoko poduprijeti i da će uskoro doći dan kad će biti prepoznati grozni učinci alkohola. Polako i s oklijevanjem sam došao do shvaćanja da se to nije dogodilo. Umjesto toga, pijanstvo je u porastu; speakeasy (ilegalna točionica) je zamijenio krčmu; pojavila se ogromna vojska kršitelja zakona; mnogi među našim majboljim građanima otvoreno su ignorirali Prohibiciju; poštivanje prema zakonu je znatno umanjeno, a zločin se povećao do dotad neviđene razine."
Dva mjeseca nakon što je stupio na dužnost, predsjednik Franklin Delano Roosevelt potpisao je 23. ožujka 1933. amandman na Volsteadov akt (kojim je uveden "suhi režim"), tzv. Cullen-Harrison amandman kojims edopuštala proizvodnja i potrošnja piva i lakih vina. Nakon toga je Roosevelt, i sam veliki ljubitelj čašice, u Ovalnom uredu izgovorio slavnu rečenicu: "Mislim da je sad vrijeme da se popije jedna piva." Prohibicija se rušila kao kula od karata, i Osamnaesti amandman stavljen je van snage Dvadeset prvim amandmanom, ratificiranim 5. prosinca 1933.
Amerikanci su svoje jade zbog ekonomske krize mogli olakšati čašicom bez da krše zakon, ali se organizirani kriminal već ukorijenio i za samo par desetljeća nedostatak prihoda od krijumčarenja alkohola zamijenio prihodima od daleko štenijih i opasnijih tvari – heroina i kokaina. Prohibicija i eksplozija kršenja zakona koju je ista potaknula ostali su ejdna od najpoznatijih dokaza one stare izreke da je "put u pakao popločan dobrim namjerama."