Jesu li vojvođanski Hrvati Bunjevci? Ili su tamošnji Bunjevci zapravo Hrvati? To je pitanje toliko podijelilo jedan jedinstveni korpus da se on počeo polako i sigurno cijepati. Veći dio njih smatra se Hrvatima, manji Bunjevcima.
U središtu Bačke, Subotici, i jednih i drugih je podjednako, po 16 tisuća. I uglavnom se gledaju preko nišana. Hrvati su bolje organizirani. Već godinama imaju političku stranku, Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, i zajedno s Mađarima vladaju gradom. Ono što čelnicima te stranke najviše smeta jest nacionalno izjašnjavanje dijela Bunjevaca. Svi oni pripadaju istome korpusu pa Hrvatima jako smeta što im takvim izjašnjavanjem oduzimaju glasove i slabe hrvatsku poziciju. Posebno oštar u tim ocjenama jest zamjenik gradonačelnika Subotice i predsjednik DSHV-a Petar Kuntić.
Svi smo mi Bunjevci i svi volimo to što smo Bunjevci. Ali i sto posto znamo da smo Hrvati. Pa ne žive Bunjevci samo na prostoru sjeverne Bačke, oni žive i u Hercegovini, u zaleđu Zadra, u Senju, Mađarskoj I svi su oni Hrvati, jedino se ovdje vrši ta umjetna podjela na Bunjevce i Hrvate. Ta je podjela započeta još u doba Nikole Pašića, a nastavio ju je Slobodan Milošević tvrdi Kuntić i nastavlja:
U međuvremenu je Tito dekretom odlučio da se Bunjevci i Šokci moraju izjašnjavati kao Hrvati. I tako je bilo do Miloševića koji je bunjevačko pitanje ponovno izvukao iz naftalina. Dao im je mogućnost nacionalnog izjašnjavanja, smatrajući ih pokatoličenim Srbima, i pridobio ih za sebe. Bunjevci su otada bili uz njega, Miru Marković i Šešelja s kojim su se čak i grlili na subotičkom trgu! kaže Kuntić.
Na rubu zakona
Politički čelnik vojvođanskih Hrvata ne krije da Bunjevcima nastoji osporiti izjašnjavanje. No, kaže da je zbog toga stalno na rubu zakona. Tako je, kaže, nakon što je na 15. obljetnicu utemeljenja stranke pred predsjednicima Mesićem i Tadićem pozvao Srbiju da ne pravi više umjetnu podjelu na Hrvate i Bunjevce, zaradio kaznenu prijavu.
Potpisnicima te prijave iz 11 bunjevačkih institucija nije smetalo da prijepodne stoje u redu pred hrvatskim konzulatom u Subotici i traže hrvatske domovnice i putovnice. A da bi to dobili, zna se da trebaju donijeti dokument da su se izjasnili kao Hrvati. Znači, prijepodne su Hrvati, a poslijepodne Bunjevci kaže Kuntić.
Za razliku od Hrvata, Bunjevci su u Subotici stalno u oporbi. Iako imaju Bunjevačku stranku, slabo su politički organizirani. Žale se da im Hrvati na vlasti ne pomažu te da čak i prosvjeduju svaki put kad se iz gradskoga proračuna pomaže njihovoj zajednici.
Problem je što nam institucije Hrvata ne žele priznati da smo mi Bunjevci po narodnosti žali se predsjednik Bunjevačkog nacionalnog savjeta Nikola Babić. Oni pod svaku cijenu nastoje ugasiti naš nacionalni savjet ističući da je suvišan. A s druge strane, pod hrvatskim imenom uzimaju našu kulturu i običaje. I sad imamo nonsens da se njihova najveća kulturna institucija zove Hrvatski kulturni centar Bunjevačko kolo. Oni to uzimaju pod svoje iako je to dio jednog drugog naroda koji oni ne priznaju kaže Babić.
Babić ističe da su Bunjevci katolici, ali da ne pripadaju hrvatskom pa ni srpskom narodu. Tvrdi da su poseban narod koji je u ove predjele došao prije više od 600 godina.
Tri jezika
Imamo svoju kulturu, običaje, nošnju, jezik, naša je ikavica prepoznatljiva. U Subotici ćete čuti samo tri jezika: mađarski, srpski i bunjevački. Hrvatski ovdje nećete čuti iako se Kuntić i Bunjevci koji se izjašnjavaju kao Hrvati trude tako govoriti kaže Babić.
Bez obzira na sva nastojanja Babića i njegovih istomišljenika, Bunjevaca je sve manje. Prema posljednjem popisu samo 20 tisuća. Stoga se čini Sizifovim poslom "gurati" ideju bunjevačke nacije, možda i najmanje na svijetu. I sam Babić priznaje da ga to zabrinjava, ali objašnjava da oni najčešće gube nacionalni identitet u mješovitim brakovima.
I dok su Bunjevci u svađi s Hrvatima, slično im se događa i s Katoličkom crkvom. Naime, Babić ističe da katolički svećenici stalno napadaju ideju bunjevačke nacije te da bi ih to, iako su tradicionalisti, moglo otjerati iz Crkve.
Vlastiti listovi
I jedni i drugi imaju svoje listove, Bunjevačke novine i Hrvatsku riječ. Glavni urednik Hrvatske riječi Zvonimir Perušić kaže da u tjedniku ne forsiraju bunjevačko pitanje.
To je pitanje kojim se nepotrebno bavi dio naše zajednice, odnosno DSHV. Mislim da je to kontraproduktivno i mi se tim pitanjem ne bavimo. Mi znamo da i Bunjevci, i Šokci, i Dalmatinci, i Zagorci pripadaju hrvatskom narodu. Ali ne želimo graditi zidove između onih koji se izjašnjavaju kao Hrvati ili Bunjevci pomirljivo ističe Perušić.
Bunjevci navijaju za Srbiju
Upitali smo ih za koga bi navijali kad bi se na SP-u sastale Hrvatska i Srbija. Kuntić kaže da to nije upitno za Hrvatsku. Čak ističe da je Hrvatima u Vojvodini jako pomogao uspjeh vatrenih u Francuskoj, kad su osvojili treće mjesto.
Srbi su rano ispali i, iako zvuči čudno, poslije su navijali za Hrvatsku. Konačan uspjeh vatrenih podigao nam je rejting među Srbima kaže Kuntić.
Kod Bunjevaca je uglavnom obratno.
Bunjevci iznimno cijene i državu Hrvatsku i hrvatski narod. No, ja ne mogu odgovoriti na pitanje za koga će navijati članovi naše zajednice. Normalno bi bilo da navijaju za matičnu državu, dakle za Srbiju. Barem ću ja navijati za nju kaže Babić.
Kuntić je dinamovac, a Babić navija za Crvenu zvezdu.
Treća manjina
Prema popisu iz 1971., u Vojvodini su živjela 120.303 Hrvata, a 20 godina poslije bilo ih je 74.808.
Prema popisu iz 2002., u Vojvodini je preostalo 56.546 Hrvata.
Prema istome popisu, 19.766 stanovnika Vojvodine izjasnilo se kao Bunjevci, a 679 kao Šokci.
Predstavnici hrvatskih institucija pretpostavljaju da je u Vojvodini danas oko 150 tisuća Hrvata dodaju li im se Bunjevci, Šokci, dio Jugoslavena te ostalih i nepoznatih.
Teritorijalno je najviše Hrvata u Bačkoj, i to 42.227.
U Srijemu je 10.516 Hrvata, no poslije Oluje iz tog dijela odselilo ih se 30 tisuća.
Hrvati su u Vojvodini treća manjina, nakon Mađara i Slovaka.