Počelo je kao revolt, preraslo u prosvjed, kulminiralo tragedijom: smrću braniteljice Nevenke Topalušić, majke četvero djece. U samo nekoliko dana, plato ispred Ministarstva branitelja postao je poprištem dosad najsnažnijeg bunta najtežih ratnih vojnih invalida koji su podržale tisuće veterana iz cijele Hrvatske, s jednim ciljem: rušenjem čelnih ljudi Ministarstva. Dok branitelji odlučno poručuju da će do ispunjenja zahtjeva na ulici noćiti i do Božića, ministar Predrag Matić Fred svoju ostavku nudi tek bude li to zahtijevala barem polovina braniteljske populacije.
:: Dio prosvjednika predvođenih Antom Deurom, predsjednikom Zbora gardijskih brigada, označio vas je, skupa s predsjednikom Josipovićem i premijerom Milanovićem, odgovornim za smrt braniteljice. Prihvaćate li tu odgovornost?
Ne osjećam se odgovornim, osjećam se žalosnim, no ja sam i uoči tragedije rekao da organizatori preuzimaju odgovornost za sve što se može dogoditi i apelirao na stopostotne invalide da se povuku, jer su krhkog zdravlja. Strahovito mi je žao zbog stradanja gospođe Nevenke, izrazio sam iskrenu sućut obitelji, a Ministarstvo će snositi troškove sahrane.
:: Tko je, dakle, odgovoran za tu tragičnu smrt?
Ne želim uperiti prst ni u koga, no vidi se iz aviona tko je odgovoran. To se nije trebalo dogoditi, kao ni prosvjed, jer za njega nema razloga. Od prvog dana govorim da su stopostotni invalidi i djeca poginulih branitelja u fokusu mog interesa, da su moji prioriteti. Pri tome nema patetike, nema lažnih obećanja, možda to nekome nedostaje, ali ja nisam kao neki moji kolege prethodnici. Meni nitko ne treba pasti na grudi. Branitelji nisu mekušci, to su momci koji su podnijeli svašta psihičkog i fizičkog u ratu i oni sigurno ne vole da ih se laže.
:: Što se dogodilo na spornom sastanku sa stopostotnim invalidima, koji je pokrenuo lavinu?
Nakon izjave Đure Glogoškog da sam ga vrijeđao na osobnoj razini ponudio sam da snimku preslušamo zajedno s novinarima i ako u njoj ima samo jedna uvreda, ja ću odmah podnijeti ostavku. Zanimljivo, Đuro to više ne spominje i to je problem s nekim braniteljima što preko usta ne mogu prevaliti riječ: oprosti. U životu nisam nikog vrijeđao, a jednom kad sam to učinio odmah sam se ispričao. Prema svakome sam fin i pristojan, samo sam kod kuće druga osoba, pa moj bezobrazluk najviše trpi moja supruga, moje dijete, moji roditelji i brat, što je cijena ovog posla. No, za sve nas rat je završio, ali za obitelji nestalih osoba i stopostotne invalide nije i nikada neće. Ipak, s njihove strane postavljeni su ultimatumi na koje ne pristajem. I dalje tvrdim da ću im pomoći, ali da to mora biti u okvirima zakona, a Glogoški je htio rješenje istog trenutka. Riješit ćemo i pitanje HVO-a, njegovatelja, automobila i ortopedskih pomagala, ali trebam malo vremena.
:: Zašto ste pristali na sigurnosnu mjeru ulaska na sporedni ulaz u Ministarstvo?
Ja se nikoga ne bojim, ovoj državi već sam ponudio svoj život na raspolaganje, na žalost, neke moje prijatelje metak je htio, mene nije. Podržavam prosvjed ukoliko se svodi na demonstriranje, no ne bih volio da se okrenu fizičkoj ugrozi moje obitelji. Dobio sam nagovještaje, direktne i indirektne, tipa: ne bi bilo lijepo da ti hodamo ispred kuće, poslužit ćemo se i drugim sredstvima... Istodobno, Ministarstvo je platilo financiranje pokretnih WC-a, daje im struju za grijalice. Neka provjere gdje još toga ima da onaj protiv koga se prosvjeduje daje maksimalne uvjete. Samo zato što se radi o braniteljima, može se na javnoj površini ložiti vatra i postavljati šatore. Probajte upaliti vatru negdje u gradu, sva sila pravne države će se sručiti na vas. Kako bilo, više ne želim prolaziti na stražnji ulaz, jer sam ministar pola milijuna branitelja, pa i 4,5 milijuna građana koji izdvajaju za moju plaću koju želim pošteno zaraditi, pa opet idem na prednji ulaz.
HDZ-u sam ponudio mjesto glavnog savjetnika u Ministarstvu. Rekao sam: Tomo, pošalji koga god hoćeš, vidjet će jesu li moje namjere poštene, ali godinu i pol kasnije nismo se čuli
:: Kakav će biti osjećaj u takvoj atmosferi dolaziti na posao sve do Božića?
Meni je žao svakog čovjeka, kamoli branitelja, a kamoli stopostotnog invalida. A ide zima. To je neugodno, to su moji prijatelji, ali ja radim svoj posao najbolje što znam. Njih nije briga i ne treba ih biti briga da zbog svog posla imam velike obiteljske i stanovite zdravstvene probleme. Da to jest mirni prosvjed, ja bih se spustio među njih, sjeo uz vatru i razgovarao. Ali vidjeli ste staklo razbijeno krumpirom, jednog od organizatora kako gađa državnog dužnosnika i nakon toga mrtav hladan govori da to nije istina. Na snimci se vidi karton koji leti prema Bojanu Glavaševiću i kako ga polijevaju vodom, ali se ne vidi da je plav ispod koljena jer su ga udarali nogama, no mi to nismo prijavljivali, niti smo dosad pričali o tome.
:: Što vi možete učiniti da ova kriza okonča?
Nudim dijalog i tražim razumne zahtjeve, sve što je u okviru zakona. Oni mogu svako jutro doći i razgovarati, samo bez galamdžija koji udaraju šakom o stol jer ja tako ne funkcioniram. Neka dođu i novinari pa neka vide da li to pokvarena politika nešto ne da braniteljima ili je branitelj došao tražiti nešto što nije u skladu sa zakonom. No, zahtjeve još nisu artikulirali, jedino su složni u zahtjevu za mojom smjenom. Ali prvi postulat demokracije je da ulica nikog ne postavlja niti ga smjenjuje. K tome, ispred Ministarstva kampiraju predsjednici šest udruga, a registrirano ih je 1276.
:: No, ovog puta prosvjeduju i neka druga lica: Tihomir Trešćec, predsjednik Udruge PTSP-a, predsjednikov savjetnik Vlado Marić, Bad Blue Boysi, sportaši poput Stjepana Božića.
Svi oni došli su dati potporu braniteljima u njihovim zahtjevima, jer polaze od toga da su dečki za nešto zakinuti. Kad bi znali da nisu, bilo bi drukčije.
:: Kako ste doživjeli poruku kad su prelijepili tablu u “Ministarstvo hrvatskih branitelja”?
Da se 25 godina nakon rata nekome imputira da je jugofil, da će meni netko nakon Vukovara, nakon devet mjeseci logora, 10 godina rada u HV-u nešto zbrajati, to ne dopuštam. Inače, mi ćemo biti prva zemlja koja neće istupiti iz Europske unije, nego će biti izbačena. Ovakvi postupci, kao i oni u Vukovaru, izazivaju sablazan u EU, u diplomatskom zboru. Ljudi su zgroženi, konsternirani, i zato sam proveo cijelu godinu vodeći ih po Dalmaciji i Slavoniji i prikazujući im zadruge, drugo lice branitelja, ono vedro, svijetlo, optimistično. Ne mogu vjerovati da jedna militantna skupina nakon tolikih godina i dalje traži Srbe neprijatelje, a sad su im trn u oku i Hrvati koji nisu dovoljno Hrvati. Hrvatska je bremenita problemima, a mi još uvijek sumnjamo u lojalnost građana koji nisu na njihovoj liniji.
:: Neki dan dobili ste nedvosmislenu podršku premijera. Zašto takvu podršku ne pruža braniteljima?
Premijer je prekjučer na Vladi decidirano rekao da su ti ljudi zadužili Hrvatsku i da nema smanjivanja prava. S druge strane, oni su prema njemu pokazali puno odbojnosti u više prilika. Na obilježavanje 20 godina operacije Miljevci došao je dobre volje, prvi put da je visoki dužnosnik došao tamo, a otišao izvrijeđan od biskupa Ivasa, kao i ja. Predbacuju mu da nije bio branitelj dok istovremeno to nisu bili ni neki bivši premijeri, ali danas se broji koliko je branitelj ispalio metaka u ratu i koliko je rovova pretrčao. Ni ministar branitelja ne mora biti Rambo, ali ja sam ponosan na svoj ratni put. Sve što sam napravio u tom prljavom poslu koji se zove rat, napravio sam viteški i ne bojim se tužbi ni presuda.
:: Možete li odgovoriti na optužbu prosvjednice da ste u logoru “cinkali” branitelje?
To je toliko podlo, toliko nisko. Suludo je govoriti da sam nekog cinkao kad nisam, da nisam dragovoljac kad jesam, da sam mobiliziran kad me nitko nije mobilizirao, iako ni to nije sramota, i da lažem da sam uništio devet oklopnjaka. Sve se zna od 2001., nakon provjere sigurnosnih službi i vojne policije, pa mi sad i najveći HDZ-ovci kažu: provjerili smo tvoj ratni put, sve je čisto. Postalo je sporno s dolaskom na funkciju. Bio sam junak s Trpinjske ceste, a onda sam odjednom mobiliziran. To govore ljudi koji ne bi prošli provjeru ni kućnog savjeta, a ja imam provjeru i u NATO-u. Čak su mi podmetali da mi je pokojni dr. Juraj Njavro ujak ili tetak koji me je gurao. Bih bio počašćen da mi je rođak, ali to na žalost nije istina. Spomenuo bih ovdje jedan detalj. Tijekom mog mandata dostavljeni su mi neki dokumenti za Tomu Josića s izjavama koje je dao u logoru, koji bi poslužili da se njega diskreditira. To sam s gnušanjem odbacio. Fuj! Radilo se o spašavanju golog života, sve što je tamo napisano bilo je pod batinama. Unatoč razmimoilaženju u stavovima, vjerujem da on Hrvatskoj želi dobro, kao što i ja želim Hrvatskoj dobro.
:: Branitelji su ustali nakon izjave vašeg pomoćnika Bojana Glavaševića. Zašto o tome šuti?
Zato što je u startu tako bezočno napadnut pa sam mu zabranio da se o tome očituje. Bojan nije maloljetan da mu treba tutor, ali ja sam njegov šef i stojim iza njega.
:: Tvrdite da nije izjednačio agresora i žrtvu?
Takva namjera nije postojala, to se više ni Rade Leskovac ne bi usudio reći, a kamoli Bojan kojemu je ne samo otac stradao, nema mu ni djeda ni bake, proveo je mladost u progonstvu, zar netko sumnja u njegovo domoljublje? Kakva je to kategorija? U čemu se mjeri domoljublje, zar u centrimetrima, kilogramima? Izjava jest bila nespretna, ali nemojte objesiti čovjeka radi jedne riječi izvučene iz konteksta: to je bilo predavanje o civilnim žrtvama rata, prekidano stalnim upadicama, ali nije želio nikoga uvrijediti. No, kad njemu, sinu jedne od najvećih ikona Domovinskog rata, postavljaju pitanje na čijoj je strani, to je više nego bezobrazno. Obje ruke u vatru stavljam za njega, zar bi netko radio u mom ministarstvu da ima pročetničke stavove? Pa nema takvih, zar to neko imputira tako mladom čovjeku, sram ga može biti. Ne dam da ga razvlače po blatu, a o smjeni nema ni govora.
:: Glavašević je na Twitteru napisao “Kako je lijepo umirati za Hrvatsku”. Mnogi su to protumačili blaćenjem netom preminule prosvjednice Nevenke Topalušić.
To je objavio na Twitteru 12 sati prije nego je gospođa Nevenka preminula. Komentirao je što su ga fizički napali, on je kao dijete hrvatskog heroja doživio udarac.
FOTO: Robet Anić/PIXSELL
:: Branitelje naročito frustrira što kao argument u sukobu često navodite da su instrument i produžena ruka HDZ-a. Jeste li ikad pomislili da možda ipak nije tako?
Činjenice ih demantiraju. Negativnije je dočekano povećanje prava branitelja od SDP-a nego smanjivanje prava od HDZ-a. Zašto je smanjivanje mirovina 2010. bila pomoć RH, a ove godine pljačka RH? Imao sam vrlo visoko mišljenje o Glogoškom, ali posljednjih dana u blaćenju čovjeka s kojim se ne slažeš prepoznajem patentiranu recepturu HDZ-a. Oni polažu pravo na to da me diskreditiraju, a ja nikad nisam uvrijedio ni njega, ni Josipa Klemma, Iliju Vučemilovića, Antu Deura... Vodim politiku dijaloga, a oni imaju militantnije metode s kojima se ja ne slažem.
:: Zašto im ne vjerujete kad kažu da je njihova jedina stranka Hrvatska, da većina nije ni u jednoj stranci, da misle svojim glavama?
Budućnost će pokazati. Kad pogriješim, ja se ispričam. No, hajdemo nabrojati prosvjede protiv HDZ-ove vlasti, a iskustvo me uči da ranije nije bilo prosvjeda, da se nisu bunili, da su lupili petama i rekli: Evo, sve za Hrvatsku.
:: Izjavili ste neki dan da ćete svesti odnose s udrugama na minimum i tako zaoštrili odnose. Ne mislite da bi bilo oportuno s njima biti barem u korektnim odnosima?
Nitko, ni unatoč osobnim napadima neće biti zakinut, ali srca više nema, samo razuma. Oni će i dalje biti partneri, ali onoliko koliko je nužno. Od prvog dana govorim da im niz dlaku neću ići. Ja sam ministar svih branitelja i nemam svoje branitelje. No, ovih dana dobio sam na stotine SMS poruka od onih koji se ne usude ući u otvoreni sukob s prosvjednicima.
Ispred Ministarstva kampiraju predsjednici šest udruga, a registrirano ih je 127
:: Jeste li o braniteljskim pitanjima ikad razgovarali s Tomislavom Karamarkom?
Kada je preuzeo HDZ, nekoliko sam mu puta ponudio suradnju riječima da su branitelji nadstranačka kategorija, da su oni iznad Hrvatske, Hrvatska jednako branitelji. Rekao sam: Tomo, nudim mjesto glavnog savjetnika, pošalji koga god hoćeš, sjedit će kraj mene, to je utjecajnija osoba od zamjenika ministra, i vidjet će jesu li moje namjere poštene ili radim nešto ispod žita.
:: I što vam je rekao Karamarko?
Rekao je: čut ćemo se. Godinu i pol dana kasnije, nismo se čuli. Mjesto glavnog savjetnika i danas je prazno.
:: Strahujte li od eskalacije sukoba na Dan sjećanja u Vukovaru?
Muka mi je već sada. Bio sam u ratu, bio sam u logoru. Nikad se u životu nisam lošije osjećao nego lani 18. studenog, čak sam i cigaretu zapalio iako ne pušim. A gledao sam ljude koji mi po pitanju Vukovara nisu dostojni ni cipele obrisati, koji su kasnije razdvajali kolonu pa onda kao babe poricali. Nadam se da ove godine neće doći do eskalacije nasilja, ali da će biti pokušaja blokade državnog vrha, posebno predsjednika Josipovića zbog predstojećih izbora, bojim se da hoće. Vidjet ćete koja će mjesta u koloni biti namijenjena Kolindi Grabar Kitarović i Milanu Kujundžiću, a koje aktualnom predsjedniku RH.
:: Nakon tri godine, u vama je dosta gorčine. Jeste li požalili zbog funkcije koju obnašate?
Dok god imam snage radit ću ovaj posao, ali da ću nakon svega trebati dugi, dugi odmor, to je sigurno.
:: Je li zaista jedino dobro za mandata bilo što ste otišli po generale u Haag i upoznali Brada Pitta i Angelinu Jolie?
To mi je i supruga zamjerila i rekla da se tako ne razgovara, no to je izrezano iz izjave da imam isti telefon godinama i da me zovu danju i noću, ali nitko da bi pitao za zdravlje, samo traže da im nešto sredim. Rečeno je slikovito, iskreno, briga me za Brada Pitta.
>> Matić ušao na glavni ulaz, branitelji mu pjevali 'Oj, hrvatska mati'
"junak" Domovinskig rata, uplašio se kartonskog napada