Nakon prizora letećeg vatrogasca, automobila pod stablima i poplavljenih garaža s početka tjedna ljudi se s pravom pitaju što nas tek čeka. Zima kuca na vrata i ako je početkom studenoga vrijeme podivljalo kako li će tek biti za koji mjesec. Mjesta panici nema! Klimatolozi ne vole gatati i pogađati, ali ova zima trebala bi biti jedna od potpuno uobičajenih. Tvrdi to ugledni profesor sa zagrebačkog Prirodoslovnog fakulteta Branko Grisogono te objašnjava da je razlog tomu to što je El Niño u neutralnoj fazi te će takav vjerojatno ostati još nekoliko mjeseci.
Ljetne oluje s munjama
– Malo zabrinjava pojačana arktička oscilacija koja bi mogla dovesti do više ciklona i hladnih fronti nego što je to uobičajeno. Brzih i dubokih ciklona kod nas se očekuje više i one mogu prouzročiti situaciju koju smo imali u veljači 2012. godine. Naime, kada se pojavi jaka anticiklona u Srednjoj i istočnoj Europi koja pumpa zrak od sebe van, a s druge strane u Mediteranu, južno od Alpa, pojavi se duboka ciklona koja usisava zrak, nastane dugotrajna bura orkanske brzine i veća količina snijega. Vjerojatno je da će učestalost tih procesa rasti – objašnjava prof. Grisogono. Zapravo, dodaje, očekuje nas sve više ekstremnih vremenskih situacija. Poplave, suše, vodeni valovi, orkanske oluje... mogli bi nas pogađati više puta godišnje, i to u vrlo izraženim oblicima. Primjera, nažalost, ima sve više iz godine u godinu.Prošlo ljeto najbolji je pokazatelj. Gotovo u isto vrijeme u SAD-u su se brojile žrtve snažnog nevremena koje je ostavilo bez struje dva milijuna ljudi. Španjolsku je pogodila najveća suša u zadnjih 70 godina, u Rusiji je haralo čak 250 požara, a u Indiji je zabilježena neviđena poplava zbog monsuna. Ljeti, što neće zaobići ni Hrvatsku, treba očekivati i sve više oluja s munjama. U Nepalu od udara groma pogine čak 60 ljudi godišnje.
U Kongu čak 400.Globalno toplija klima glavni je krivac. Kako do sada prikupljeni podaci pokazuju, 2013. godina bit će jedna od desetak najtoplijih godina otkako se provode meteorološka mjerenja.Ljetni arktički led, kaže prof. Grisogono, topi se brže nego ikad. Topi se brže od “najtoplijih” klimatskih modela i neki procjenjuju da bi ga do 2030. godine moglo potpuno nestati. – Bez leda Arktički ocean više upija Sunčevo zračenje, a manje se reflektira. S toplijom podlogom ocean upija više topline, zagrijava se i nužno zagrijava donje slojeve atmosfere – objašnjava.Sve to dovodi do oluja, nevremena, ciklona, fronta... Mijenja se ekološki sastav, biološka raznolikost. Neke biljne i životinjske vrste počinju izumirati.
Opasnost prijeti polarnom medvjedu, sovama, nekim vrstama fitoplanktona, riba... Također, zbog svih tih promjena dolaze neke nove, agresivnije vrste, pa ne treba čuditi ako u Jadran, kaže Grisogono, zaluta sve više raznoraznih egzotičnih riba koje ga prije nisu posjećivale.Da se niz toplih godina nastavlja najbolje govori podatak da se od 1950. godine do kraja ovog stoljeća očekuje porast globalne temperature između jedan i 5,5 Celzijevih stupnjeva.– A kada bi ovog trenutka, što je nemoguće, prestala sva ispuštanja stakleničkih plinova zagrijavanje bi u ovom stoljeću iznosilo barem dva stupnja manje – tvrdi Grisogono. Što učiniti? Svaka vlada pa i naša trebala bi se, kaže profesor, pobrinuti za progresivno smanjivanje ispuštanje stakleničkih plinova te ih držati u prikladnim količinama.
Vlada se samo slika
– Naša Vlada po tom pitanju ne radi ništa, samo se slika – kaže Grisogono. A šteta je da je tako, dodaje. Jer poznato je da su suše najveći hrvatski problem izazvan vremenom. Puno veći od poplava, požara i potresa. Isto se tako zna da se upravo na PMF-u u suradnji s Državnim hidrometeorološkim zavodom pišu doktorati baš o toj temi, ali su podrška i iskorištavanje dobivenih podataka neadekvatni.Ne promijeni li se odnos vladajućih prema tom problemu, možemo, kaže, očekivati brojne probleme. Teško da ćemo biti spremni za zaštitu od učestalih požara, dugih suša isprekidanih poplavama, a dugo nismo, kaže Grisogono, imali ni veći potres.
– Moguć je i plimni val – meteotsunami koji se dogodi svakih deset godina, a ekstremni svakih 20 do 30 godina – upozorava. Na svjetskoj razini, dodaje, trebalo bi pak natjerati multinacionalne kompanije poput Accsona, Philip Morrisa, industriju čelika i farmaceutsku industriju da se zalažu za korištenje boljih i novijih tehnologija koje će dijeliti s nerazvijenima i sa svijetom u razvoju.– Oni to ne rade jer je to skupo pa stalno ponavljaju svoj stav da klimatskih promjena nema – tvrdi Grisogono. Ima li uopće nade da će biti bolje i da će multinacionalne kompanije prestati trčati za profitom, a početi se brinuti za okoliš? Grisogono, koji za sebe kaže da je skeptični optimist, nije siguran hoće li se to dogoditi. No siguran je da se znanost i religija moraju ujediniti i pokušati spasiti čovječanstvo. Slijepo i bjesomučno stjecanje dolara vodi, kaže, jedino u propast. Osim toga, resursa nema na bacanje. Oni su ograničeni i toga ćemo jednog dana i te kako postati svjesni.– Sve se izokrenulo. Ljudi imaju i po 12 jahta, a dobra ekonomija je ona koja vodi ekonomiju za većinu.
U Grčkoj se nekad znalo da je dobar političar onaj tko vodi brigu o ljudima. Toga danas nema – kaže Grisogono koji je većinu svog radnog vijeka proveo u inozemstvu. Prvo u SAD-u a potom u Švedskoj, da bi se prije desetak godina vratio u Hrvatsku zbog ljubavi i bolesne majke. Iako iz inozemstva i dalje prima ponude za posao, teško da će opet otići. Premda je sebe uvijek zamišljao kao znanstvenika koji će obilaziti Afriku, Nepal, Indiju i sudjelovati u humanitarnim projektima, ostao je u Zagrebu. I ovdje, kaže, ima puno toga što treba poboljšati i ispraviti.