Vatileaks je veliki problem, ali nisam prestrašen, kazao je papa Franjo novinarima u zrakoplovu na povratku sa svoga prvog međunarodnog putovanja u Rio de Janeiro gdje je sudjelovao na 28. međunarodnim danima mladeži (od 22. do 29. srpnja). Slučaj curenja povjerljivih informacija izvan vatikanskih zidina, nazvan Vatileaks, vjerojatno je bio kap koja je prelila čašu Benediktu XVI. Nakon zaključene istrage, odlučio je napustiti Petrovu stolicu (svoju odluku najavio je 11. veljače, a odstupio je 28. veljače 2013.).
Bilanca proteklih sedam godina je pozitivna, kazao je državni tajnik kardinal Tarcisio Bertone 1. rujna 2013. godine, dan nakon što je papa Franjo obznanio da je prihvatio njegovu ostavku i imenovao Pietra Parolina na njegovo mjesto. – Dakako, bilo je problema, posebno posljednje dvije godine kada su o meni izrečene razne optužbe – kazao je Bertone novinarima u Siracusi na Siciliji, gdje je 1. rujna molio krunicu na obilježavanju 60. obljetnice suzenja reljefa Bezgrešnoga Srca Marijina, izrađenog od gipsa, koji se nalazio iznad bračnog kreveta u kući Angela Iannuse i Antonine Giusto. Reljef je suzio ljudskim suzama 29. 30. i 31. kolovoza te 1. rujna 1953. godine.
Jedan kinoamater snimio je 30. kolovoza suzenje, a 1. rujna liječnička komisija uzela je kubni centimetar te tekućine, analizirala je i utvrdila da je riječ o ljudskim suzama. Gradnja svetišta počela je 1966., a završena je tek 1994. godine i na njegovu je otvaranju bio papa Ivan Pavao II. Dakle, Bertone je dan nakon odluke kojom je umirovljen branio svoj sedmogodišnji rad na čelu vatikanske kurije koji su, kako je rekao, “zamračili gavrani i poskoci” koji su ga optuživali.
Napadali ga svećenici
– Neke su bilance pogrešne zbog predrasuda, ali poštena bilanca moga rada je pozitivna – rekao je Bertone i dodao da je pošteno i vjerno odradio zadatke i obveze. No protiv njegova rada pisana su pisma Benediktu XVI., a na njegovu adresu dolazila su i anonimna prijeteća pisma. U ljeto 2011. godine Bertone je dobio anonimno pismo u kojem mu se prijeti smrću, koje je odmah predao vatikanskoj žandarmeriji koja je pokrenula istragu. Na adresu najbližeg suradnika pape Benedikta XVI. prijeteće pismo poslao je netko unutar vatikanskih zidina, smrću su mu prijetili neki svećenici unutar Vatikana, a napali su ga zbog njegove odluke da iz Vatikana u Washington pošalje tadašnjeg glavnog tajnika vatikanskog guvernata mons. Carla Mariju Viganòa. U pismu se citira sveca don Giovannija Bosca, utemeljitelja salezijanaca, reda kojem pripada i Bertone, koji je 1854. pisao talijanskom kralju Vittoriju Emanueleu II. da će savojsku kraljevsku kuću zadesiti mnoge smrti ako zabrani crkvene redove. U talijanskom parlamentu donosio se zakon o zabrani postojanja crkvenih redova (zbog tog su zakona i benediktinci iz Praglie morali pobjeći u istarsku Dajlu), a don Giovanni Bosco kralju je napisao da će biti “velikih sprovoda na dvoru”. Savojsku obitelj zaista su pogodile iznenadne smrti. Don Bosco je napisao da Savoji neće imati i četvrtu generaciju talijanskih kraljeva, što se i dogodilo, odnosno Italija je postala republika. “Veliki sprovodi na dvoru”, napisano je prije dvije godine u pismu Bertoneu kao prijetnja njegovu životu. Zamjeraju mu se neki potezi, a prije svega njegova namjera da iz Vatikana “izbaci” mons. Carla Mariju Viganòa. Bertone je pismo dao zapovjedniku vatikanske žandarmerije Domenicu Gianiju. Istraga je počela potragom za pošiljateljem pisma unutar vatikanskih zidina čime se posredno potvrdilo da u Vatikanu ima nezadovoljnih Bertoneovim djelovanjem.
Bertone je povlačio gotovo sve konce u Vatikanu i u kadrovskim smjenama i u financijskim pitanjima. Može se pretpostaviti i da je kroz njegove ruke prošao i spor između benediktinaca iz Praglie i porečke biskupije zbog imovine u Dajli jer Bertone se izravno umiješao i u spor oko nekretnina u Italiji. Salezijanci su na sudu izgubili imovinskopravni proces, a time je izgubio i Tarcisio Bertone, salezijanac koji se zauzeo za njih. U studenome 2012. rimski sudac Adele Rando odbacio je tužbu koju je predala fundacija Gerini, koju vode salezijanci, protiv posrednika u podijeli nasljedstva markiza Alessandra Gerinija.
Sud je dao za pravo posredniku Carlu Moisèu Silveru da za svoje posredovanje treba dobiti 100 milijuna eura te je salezijancima, koji su mu taj iznos trebali platiti, zaplijenio imovinu vrijednu 130 milijuna eura. Tom sudskom odlukom poražen je i kardinal Bertone koji je 24. rujna 2012. pismom podupro tužbu svojih salezijanaca napisavši da je najprije dao svoju “privolu za dogovorno rješenje”, ali je kasnije “otkrio da je bilo onih koji su ga htjeli prevariti”. Spor je počeo 1990. kada je markiz Alessandro Gerini svu svoju imovinu (terene, kuće, umjetnine itd.) ostavio fondaciji koja je nosila njegovo ime. Nakon što je fondacija priznata kao crkvena, stavljena je pod nadzor Salezijanske kongregacije. Markizova obitelj se zbog toga pobunila. Tako je počeo spor, a 2007. pojavio se Carlo Moisè Silvera koji je htio posredovati u rješavanju spora uz uvjet da mu poslije pripadne 15 posto sporne imovine.
Pismo iz zatvora
Markizova imovina procijenjena je na 658 milijuna eura (što je najmanje 10 puta više od vrijednosti nekretnina u Dajli), a to znači da bi, ako riješi spor, Silvera trebao dobiti 99 milijuna eura. Predstavnik salezijanaca don Giovanni Battista Mazzali, uz pozitivno mišljenje kardinala Bertonea, prihvatio je dolazak do rješenja spora pregovorima. Sve je potpisano 8. lipnja 2007. i činilo se da je spor riješen. No salezijanci nisu htjeli platiti Silveru dogovoreni iznos, a don Mazzali tužio je posrednika sudu u Rimu za prijevaru i zatražio da se njihov sporazum proglasi nevaljanim. Ni Bertoneovo pismo, u kojem prijavljuje prijevaru, suci nisu prihvatili, odnosno ocijenili su da prijevare nije bilo i da se ugovor treba poštovati te je salezijancima preventivno zaplijenjena imovina vrijedna 130 milijuna eura, koja će im biti oduzeta ako ne budu platili posredniku.
Na povratku iz Brazila papu Franju dočekalo je pismo s pečatom rimskog zatvora Regina Coeli odakle mu je 20. srpnja 2013. pisao prelat Nunzio Scarano koji je zatvoren 28. lipnja. Scarano je do svibnja 2013. godine bio računovođa u odjelu za upravljanje baštinom Svete Stolice (APSA), a otkaz je dobio nakon što je počela istraga protiv njega pod sumnjom u pranje novca preko vatikanske banke. To je bilo drugo pismo koje je Scarano pisao papi Franji nakon onog datiranog 16. srpnja 2013. U tom drugom bio je mnogo konkretniji, odnosno napisao je da oni iznad njega koriste svoj položaj, a pokrivaju ih kardinali. Govorio je o “kosturima u ormarima”, kako se kaže da su neke prijevare i zaboravljene te kako su svjetovnjaci, koji su iznad njega po položaju, vodili prljave poslove. Kao primjer kostura u ormaru Scarano je spomenuo svjetovnjaka Paola Menninija, sina Luigija Menninija koji je bio desna ruka Paulu Marcinkusu, šefu IOR-a poznatom po špekulacijama. Scarano optužuje i Bertonea da je još od 2010. godine znao za nelegalne poslove preko APSA-e jer ga je osobno informirao u jednoipolsatnom razgovoru. Bertone nakon toga nije ništa učinio. Scarano je u pismu optužio i kardinala Domenica Calcagna, sadašnjeg predsjednika APSA-e, da je znao što se događa. Za bivšeg zamjenika u državnom tajništvu Fernanda Filonija kaže da se zauzeo u rješavanju pitanja, ali je u svibnju 2011. promaknut na čelo Kongregacije za evangelizaciju naroda (Propaganda Fide) te je u veljači 2012. postao kardinal. Calcagno je u veljači 2013. postao član kardinalske komisije za nadzor IOR-a umjesto kardinala Attilija Nicore. Otad je predsjednik te komisije bio Bertone. Tada, u veljači 2013., dakle 10 mjeseci poslije otkazivanja Ettoreu Gottiju Tedeschiju, za predsjednika IOR-a postavljen je Ernst von Freyberg. Talijanski mediji te su promjene komentirali pišući da je Bertone učvrstio, “zabetonirao” svoj položaj na čelu vatikanskih financija.
Ostavke i uhićenja
– Bankovne operacije radio sam prema savjetima direkcije i gospode direktora – napisao je Scarano papi Franji. Vjerojatno je mislio na direktora Paola Ciprianija i njegova zamjenika Massima Tullija koji su dva dana nakon njegova uhićenja, odnosno 1. srpnja 2013., podnijeli ostavke u vatikanskoj banci. Navodno posjeduje i stotinjak stranica dokumentacije kojom može dokazati da je i ured u kojem je radio, odnosno Odjel za upravljanje baštinom Svete Stolice, pretvoren u pravu banku. Po tome Sveta Stolica ne bi imala samo jednu banku zvanu IOR nego i drugu pod imenom APSA. Predviđa se da bi tu dokumentaciju mogla preuzeti Komisija za obnovu vatikanskih financija koju je osnovao papa Franjo.
Vratimo se Bertoneovu razgovoru s novinarima u Siracusi. Priznao je da ima nedostataka. – Uvijek sam dao sve od sebe, ali sam zasigurno i pogriješio. Kad se prisjetim nekih trenutaka, sada bih drugačije reagirao. No to ne znači da nisam pokušao služiti Crkvi – kazao je Bertone o svome djelovanju na položaju državnog tajnika. U javnosti se stječe dojam da “državni tajnik odlučuje i kontrolira sve, ali nije tako”, objasnio je Bertone dodajući da su neke stvari izmakle iz njegove kontrole jer “problemi su bili kao zapečaćeni u nadležnosti nekih ljudi koji se nisu htjeli povezati s državnim tajništvom”.
Bertone ostaje na dužnosti do 15. listopada kada će ga zamijeniti Pietro Parolin. Predviđa se da će papa Franjo toga dana organizirati svečanost primopredaje i kako bi tada mogao iznijeti kakve će zadatke imati novi državni tajnik, koji više neće biti “premijer”, nego provoditelj zajedničkih odluka kardinala, biskupskih konferencija i dikasterija. Kurija više neće biti središte donošenja odluka, već mjesto pružanja usluga.
– Potreban je papa koji će biti otvoren prema drugim kulturama i vjerama, koji će se sučeliti s reformom kurije kako bi se stvorila veća koordinacija u životu i u donošenju odluka univerzalne crkve. Kurija je golem stroj koji treba obnoviti, a to je duga i teška zadaća – rekao je francuski kardinal Jean-Louis Tauran (69) uoči konklave na kojoj je izabran Bergoglio. Tauran je proglasio “Habemus Papam” (Imamo papu) kada je izabran Bergoglio.
Kardinali su, dakle, ušli u konklavu znajući da papa koga će izabrati treba provesti reforme. Spomenuli smo da je Franjo ocijenio da je pala razina rimske kurije, ali nije htio ništa kazati o njezinoj reformi jer čeka izvješće komisije koju je osnovao. Zasigurno će smanjiti broj dikasterija spajanjem nekih. Kad je riječ o obnovi IOR-a (Istituto per le Opere di Religione), iskreno priznaje: “Ne znam kako će završiti”. Ima prijedloga da se vatikanska banka zatvori kao takva, drugi smatraju da bi se trebala pretvoriti u fond za pomoć, a treći drže da bi trebala postati prava banka sa šalterima itd.
Nova ekipa
– Na početku sam mislio da ću se njome baviti tek sljedeće godine jer ima drugih hitnijih stvari, ali slučajevi koji su se dogodili i koji su svima očiti uvjerili su me da trebam anticipirati promjene – kazao je Franjo i dodao da osjeća bol zbog skandala koji su izbili s bankom. – Predsjednik IOR-a ostaje, direktor i njegov zamjenik podnijeli su ostavke i ne znam kako će završiti ova priča – iskreno je kazao Franjo. Zasad je promijenio državnog tajnika, ali je ostale na vrhu državnog tajništva potvrdio.
Evo Franjine momčadi koja bi od 15. listopada trebala predstavljati Vatikan: državni tajnik postaje Pietro Parolin, njegov zamjenik za opće poslove državnog tajništva, što je zapravo ministar unutarnjih poslova, ostaje Angelo Becciu koji je na tome položaju od 2011. Tajnik za odnose s drugim državama, odnosno ministar vanjskih poslova ostaje Francuz Dominique Mamberti, koji je na tom položaju od 2006. Njegov zamjenik, odnosno podtajnik za odnose s drugim državama je Antoine Camilleri iz Malte koji je na tome položaju od veljače 2013. Povjerenik za opće poslove državnog tajništva, dakle zamjenik ministra unutarnjih poslova ostaje Amerikanac Peter Bryan Wells, koji je na tom položaju od 2009. godine.
Pročelnik prefekture papinske kuće ostaje Georg Gänswein koji je na tom položaju od prosinca 2012. Vatikanisti kažu da je Franjo potvrdio položaj Gänsweina, koji je bio i jest osobni tajnik Benedikta XVI., kako bi pokazao poštovanje prema svome prethodniku. No istodobno je počeo razbijati zid koji je Vatikan izolirao od svijeta. Uspije li u tome, promijenit će se i držanje u biskupskim konferencijama, odnosno Crkva će biti nešto drugo, nešto mnogo bliže ljudima današnjice. (Kraj)