Ustavni sud u punom je sastavu odbio ustavnu tužbu C.I.O.S.-a, tvrtke Petra Pripuza protiv odluka upravnih sudova o poreznom rješenju iz 2012. temeljem kojeg mora platiti 19,7 milijuna kuna poreza i 3,9 milijuna kuna kamata. Tražili su i odgodu provedbe prisilne naplate tih 23,6 milijuna kuna jer bi im isplata tog iznosa, kako su obrazlagali, onemogućila daljnje poslovanje i izvršavanje financijskih obveza zbog blokada poslovnih računa, a što bi prouzročilo stečaj i otpuštanje 996 zaposlenika. Pri tome su napomenuli da C.I.O.S. nikad nije bio u blokadi i da su sve članice te grupe uredni porezni obveznici. Tvrtka je iznijela i stanje svojih računa kako bi dokazala da nije u mogućnosti isplatiti spornu obvezu već bi bili prisiljeni podnijeti prijedlog za pokretanje stečajnog postupka.
Uz to, imaju i kredit koji bi u slučaju blokade odjednom i u cijelosti dospio na naplatu. Prethodno je Upravni sud u Zagrebu odgodio izvršenje prvostupanjskog poreznog rješenja do odluke u upravnom sporu, pa je C.I.O.S. podnio ustavnu tužbu na presudu Visokog upravnog suda od 6. prosinca 2018. S obzirom na to da je Ustavni sud meritorno odlučio, o privremenoj odgodi ovrhe nije odlučivao.
C.I.O.S. se sve vrijeme žali što im porezno tijelo nije priznalo trošak vrijednosnog usklađenja financijske imovine. Ured za velike porezne obveznike Zagreb u Poreznoj upravi utvrdio je da su 27. prosinca 2010. Novi Plobest Produkt, tvrtka Petra Pripuza, i HŽ Cargo sklopili ugovor o ustupu potraživanja od 114,8 milijuna kuna koje potonja tvrtka nije uspjela naplatiti od 1991. do 1995. od Željeznica Srbije, Crne Gore, Makedonije, Bosne i Hercegovine i Albanije. Naknada za ustup potraživanja plaćena je s nekretninom u Pločama. Željeznice su priznale dug i nakon preuzimanja duga dio je isplaćen.
Pripuzova tvrtka dug je otkupila za znatno nižu vrijednost od nominalne, s tim da su preuzeli rizik da im dug ne bude plaćen. Tvrtka je podnijela tužbe za naplatu potraživanja protiv svih željeznica 30. prosinca 2010. na Trgovačkom sudu u Zagrebu, što su smatrali da im daje za pravo da u poslovnim knjigama izvrše usklađenje temeljem kojeg je umanjena osnovica poreza na dobit. C.I.O.S. je 1. listopada 2011 stekao sto posto udjela u pripojenom im Novom Plobest Produktu, po cijeni od 15,75 milijuna eura, što se temelji na visini neplaćenih potraživanja od željeznica.
Temeljem provedenog inspekcijskog nadzora, C.I.O.S.-u je utvrđen manje obračunati porez na dobit po osnovu nepriznavanja troška vrijednosnog usklađenja financijske imovine na poreznu osnovicu od 98,7 milijuna kuna u iznosu od 19,7 milijuna i 3,9 milijuna kuna kamata. Jer, obrazloženo je, postupili su protivno članku 10. Zakona o porezu na dobit s obzirom na to da se radilo o stjecanju financijske imovine prema Međunarodnom računovodstvenom standardu, a ne o stjecanju potraživanja od kupaca. "Porezni obveznik je kupio prava na naplatu potraživanja, izvorno nastala u poslovnom odnosu HŽ-a i drugih Željeznica, ukupne vrijednosti 44,7 milijuna eura po cijeni od 114.839.440,15 kuna". Stoga nisu mogli izvršiti vrijednosno usklađenje potraživanja i stoga je C.I.O.S.-u kao pravnom sljedniku korigirana osnovica poreza na dobit za 2012. godinu.
Ured za velike porezne obveznike Zagreb obrazložio je da su ugovorne strane znale što kupuju i pod kojima uvjetima te da stoga s knjigovodstvenog i poreznog stajališta nije bilo potrebe da se potraživanja utužuju, a onda temeljem toga umanjuje porezna osnovica. Novi Plobest Produkti je stečeno evidentirao u bilanci na kontu financijske imovine, koja se spominje i u sklopljenom ugovoru. Porezno usklađenje financijske imovine porezno se priznaje u trenutku kada je imovina prodana ili na drugi način upotrebljena što nije slučaj u navedenom poslovnom događaju, obrazložio je Ured.
I Upravni sud u Zagrebu i Visoki upravni sud potvrdili su stajališta iz poreznog rješenja da se sporni otkup potraživanja tretira kao financijska imovina, te da se stoga ne može prikazati po osnovi ispravka vrijednosti potraživanja od kupaca za isporučena dobra i obavljene usluge i zavesti ga kao rashod, te time umanjiti osnovicu za porez na dobit. Usklađenje je moguće isključivo za potraživanja po osnovi prodane robe i usluga.
U ustavnoj tužbi C.I.O.S. je naveo da su mu sudovi povrijedili pravo na pravično suđenje u aspektu obrazloženja odluke i pravo na sudsku kontrolu pojedinačnih akata, a osobito sudovima arbitrarnost jer nisu uvažili rizičnost potraživanja zbog kojih su podnesene tužbe, te su zanemarili institut zastare.
Ustavni sud j utvrdio da su upravna tijela obrazložila zašto sporni poslovni događaj – kupnja potraživanja HŽ Carga – ima karakter financijske imovine, a ne izvornog potraživanja od kupca. I zašto se s obzirom na tu okolnost ne može provesti vrijednosno usklađenje, odnosno priznati kao rashod. Ustavni sud je ocijenio da su upravna tijela i upravni sudovi naveli relevantne i dostatne razloge za svoje akte i da su pravna stajališta obrazložili na način koji otklanja svaku sumnju u arbitrarnost postupanja i odlučivanja.
Prema godišnjim izvješćima, C.I.O.S. je 2019. imao dobit od dva milijuna kuna, odnosno C.I.O.S. grupa 2020. od 132 milijuna i lani dobit od 281,5 milijuna kuna.