Priroda izvršila neviđenu agresiju. Za obnovu regije potreban Marshallov plan

Priroda se obrušila na regiju. Slavonija je pod vodom. Istok Hrvatske suočava se s najvećim i najtežim dosad zabilježenim poplavama. Tisuće su ljudi preko noći ostale bez domova, evakuiraju se cijele općine. Na ugrožena područja pristiže pomoć, angažirana je i vojska.

I Srbija se već danima bori s vodenom bujicom. Izlilo se desetak rijeka, potopljen je cijeli Obrenovac i mnogo drugih mjesta i naselja, broje se mrtvi, a vlasti strahuju da najgore tek dolazi. Utvrđuju se nasipi i u Beogradu, cijela je država na nogama. Ekipe spasilaca stižu i iz inozemstva.

Ogromni su razmjeri poplava i u Bosni i Hercegovini. Kako bi objasnili razmjere kataklizme, stručnjaci su izračunali da je poplavama u BiH zahvaćen teritorij veličine Crne Gore. Blizu dva milijuna ljudi, odnosno svaki drugi stanovnik Bosne i Hercegovine izravno je posljednjih nekoliko dana osjetio strašne posljedice vodenog pakla. Najveća prirodna katastrofa ubila je na desetke ljudi, uništila tisuće obiteljskih domova, tvornica, cesta, mostova... Priroda je izvršila neviđenu agresiju na BiH. Sličnu onoj ratnoj. Slike neodoljivo podsjećaju na devedesete. Opet izbjeglice s vrećicom u ruci bježe iz svojih domova. Sada ih progoni priroda, u ratu tuđa vojska. Kada se rijeke povuku, počet će se zbrajati štete koje će se sasvim sigurno mjeriti u stotinama milijuna maraka, a vjerojatno premašiti i milijardu. Može li to preživjeti država kojoj su još od rata najveće “investicije” međunarodne donacije.

Nitko ne zna koliko su milijardi eura i dolara do sada stranci uložili u očuvanje daytonskog mira. Od istog toga svijeta BiH će sada očekivati pomoć za oporavak od prirodne katastrofe. Ako je ne dobije, bit će gurnuta u afričko siromaštvo. A to je, iskustvo govori, plodno tlo za plemenske ratove. U kojima će vođe opet biti spremni uništiti sve što su sagradili i čovjek i priroda.

Uspoređujući rušilački vodeni val s onim ratnim, gotovo je nemoguće ne zapitati se kako je mnogima normalnija ljudska od prirodne agresije. I zašto, ako smo već nemoćni pred višom silom, ne ratujemo protiv ovozemaljske. Protiv nje ima puno “vojnika”. Samo nisu organizirani.

Od početka poplava svi su se u BiH mogli uvjeriti da je puno dobrih ljudi. Čim je krenuo vodeni val, susjedne države priskočile su u pomoć. Iako su i RH i Srbija istodobno suočene s istom prirodnom katastrofom, šalju i nude BiH svoje spasioce. Ovo je još jedna poruka Bosni i Hercegovini da je okružena prijateljima. Ne treba susjede stalno sumnjičavo gledati. I zvati ih samo kada je potrebna pomoć.

Nakon dugo vremena i unutar same države osjetila se velika solidarnost. Hercegovci koji nisu zahvaćeni ovom katastrofom samoorganizirali su se u prikupljanju pomoći. Senzibilizirali su se prema tragediji koju proživljavaju susjedi i u Bosni i u regiji. Također, i žrtve poplava međusobno iskazuju neviđenu solidarnost. Pomažu jedni drugima. Zajedno lakše proživljavaju neviđenu dramu. Već dugo BiH nije bila tako ujedinjena, bez međunacionalnih tenzija. Čak ni pojedini političari nisu uspjeli zamutiti ovu neku novu bh. rijeku.

Nažalost, kao i uvijek kada se vode povuku, ostat će mulj – i ljudski i prirodni. Stradalnici će u vlažnim i blatnjavim domovima čekati pomoć, a dobivat će ih po stranačkoj pripadnosti. Nevolja će ih njima svrstati.

Svijet mora shvatiti da će siromaštvo biti zamašnjak još većeg radikalizma. Zato BiH treba očistiti od blata koje ostane iza mutnih rijeka. Da bi ulice bile čiste i rijeke bistre, potrebno je generalno čišćenje. Poruka je to međunarodnoj zajednici da sada BiH ne ostavlja samu. Mora joj pomoći i u gospodarskom i u političkom oporavku. Potreban je neki novi Marshallov plan (američka pomoć zapadnoj Europi nakon Drugog svjetskog rata). Koji bi možda financirao mlade – nezaposlene u obnovi zemlje. Prilika je da nakon poplava stoljeća, koje su ujedinile građane, uspostave sustav po kojemu bi tekla “mirna Bosna”. Ili nas čeka nova poplava. Puno strašnija i smrtonosnija od ove s kojom se danas suočavamo.

>> U Tuzli se aktiviralo najopasnije i najveće klizište, Sava potopila Velino selo