Reforma pravosuđa dalekosežan je i osjetljiv pothvat, a uz to pretpostavka dovršetka pristupnih pregovora s EU. Poglavlje 23: „Pravosuđe i temeljna prava“ po ocjenama upućenih najteže je poglavlje pregovora. Razdoblje do njihovog završetka stoga je za Ministarstvo pravosuđa i razdoblje posebnih napora koji iziskuju i odgovarajuća „pojačanja“ u pogledu ljudskih resursa.
Ministarstvo pravosuđa se zbog dugogodišnjeg nedostatka sustavne brige za razvoj vlastitih ljudskih potencijala godinama koristilo privremenim radom sudaca i državnih odvjetnika na čitavom nizu ključnih mjesta u Ministarstvu, a koja su uključivala i mjesta zamjenika i pomoćnika ministara (a nakon odgovarajućih zakonskih promjena i mjesta državnih tajnika i ravnatelja). Suci i državni odvjetnici koji su privremeno dolazili iz pravosudnih tijela nisu bili birani po kriterijima političke podobnosti, već potrebnih stručnih kvaliteta. Isto vrijedi i za službenike privremeno posuđene iz pojedinih državnih organa, prvenstveno Ministarstva vanjskih poslova, odnosno kasnije Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija.
Uz prioritetne aktivnosti u reformi pravosuđa, Ministarstvo pravosuđa je posljednjih mjeseci poduzelo značajne korake za svoje organizacijsko i kadrovsko jačanje te prilagođavanje uvjetima funkcioniranja u EU. Uz konzultacije sa stranim stručnjacima, donošenjem odgovarajuće Uredbe Vlade u travnju o.g. proveden je preustroj Ministarstva pravosuđa. Preustrojem je broj Uprava (a time i njihovih ravnatelja), prepolovljen. Time je, nažalost, i polovina ravnatelja morala biti razriješena što neki od njih nisu lako primili, premda je odabir u punoj mjeri održavao pravila struke i vodio se sposobnošću i stručnošću ravnatelja da odgovore aktualnim izazovima. Novi ustroj prilagođen je uobičajenim rješenjima u državama članicama EU, te bitno olakšava jasnoću nadležnosti, cirkulaciju informacija i odlučivanje.
U sklopu preustroja i daljnjeg jačanja Ministarstva da se osposobi za europske izazove, Ministarstvo je započelo sustavno razvijati svoje vlastite ljudske resurse, sa ciljem da oni postupno zamjene ljudske resurse posuđene iz pravosudnih ili državnih tijela. U tu svrhu dogovoreni su i započeli su se provoditi međunarodni programi suradnje, ali i interni program snažnije komunikacije i timske suradnje unutar Ministarstva.
Međutim, u međuvremenu, suočeno s izazovima reforme pravosuđa i pregovora s EU te nedostatka svih potrebnih ljudskih resursa da bi se uspješno nosilo s aktualnim izazovima, Ministarstvo pravosuđa je prisiljeno i dalje, bar u vrijeme najvećeg opterećenja do završetka pregovora o pristupanju EU, djelomično se osloniti na podršku privremeno „posuđenih“ stručnjaka, prvenstveno iz redova pravosudnih dužnosnika.
Pravno uređenje ovih praktičnih životnih potreba vrlo je složeno, ali i mjestimično nedovoljno precizno.
Ono kombinira primjenu općeg službeničkog zakonodavstva (prvenstveno Zakona o državnim službenicima) i specijalističkog zakonodavstva koje uređuje specifičnosti u organizaciju i funkcioniranju Ministarstva pravosuđa (prvenstveno Zakona o sudovima i Zakona o državnom odvjetništvu).
U svom dosadašnjem funkcioniranju tako je često korištena specijalističkim propisima uređena pravna mogućnost rasporeda sudaca ili državnih odvjetnika (uz suglasnost predsjednika suda ili glavnog državnog odvjetnika) u Ministarstvo. Zbog izbjegavanja kolizije sudačkog statusa i statusa državnih službenika rasporedi su, kako to zakoni reguliraju – privremenog karaktera.
Pored toga, Ministarstvo pravosuđa kao i ostala Ministarstva, koristi institut premještaja unutar državne službe (iz drugih državnih tijela), ali i internog premještaja (unutar samog ministarstva) na nepopunjena radna mjesta. Time se, sukladno ustaljenoj praksi u državnoj upravi u pravilu rješavaju situacije potrebe za specijalistima pojedinih područja koji nedostaju Ministarstvu pravosuđa, ali i premošćuju situacije do izbora stručnjaka odgovarajućeg profila putem javnog natječaja ili internog oglasa.
Sadašnja situacija tako je prijelazne prirode – od funkcioniranju po obrascu stare Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa koja je (sa nevelikim novelama) bila u dugogodišnjoj primjeni, kreće se na funkcioniranje po rješenjima bitno promijenjene novousvojene Uredbe. Tako će na odgovarajući način biti izvršeni i novi rasporedi službenika Ministarstva te zbog potrebe koja sadašnja situacija i pojačano nalaže (i promjene Zakona o sudovima u tom području) također i rasporedi sudaca i državnih odvjetnika u Ministarstvu.
Zaključno, Ministarstvo pravosuđa, baš kao i dio pravosudne javnosti u protekloj i ovoj godini uvidjelo je nužnost dorade nedovoljno precizne pravne regulacije o mogućnosti korištenja rada pravosudnih dužnosnika u Ministarstvu pravosuđa.
U tom je smislu pokrenuta i izmjena pravne regulative te će još snažnije no do sada biti korištena praksa angažiranja pravosudnih dužnosnika u prvom redu na projektnim zadacima vezanim uz modernizaciju sustava pravosuđa ili pojedina pravna područja. Istodobno, sustavno i snažno će se nastaviti karijerna promocija najboljih službenika Ministarstva pravosuđa.