Kako je nastajao Plenkovićev plan za proslavu Oluje

Nije bilo nikakvih prisila da ove godine, prvi put, potpredsjednik hrvatske Vlade, Srbin, dođe u Knin za proslavu obljetnice vojno-redarstvene akcije Oluja. Nije bilo ni uvjetovanja da, kao reciprocitet dolasku Borisa Miloševića u Knin, ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved ode u selo Grubore položiti vijence srpskim žrtvama.

Nije bilo ni nagovaranja da umirovljeni general Ante Gotovina, koji se kloni javnih istupa, održi govor u Kninu. Uostalom, svi koji dobro poznaju Medveda i Gotovinu znaju da se njima ne može “narediti” da učine nešto što ne žele i u što ne vjeruju. Svi su ti ljudi odluke donijeli samostalno, kao i premijer Andrej Plenković, vođeni uvjerenjem da je potreban iskorak u odnosima Hrvata i Srba u Hrvatskoj, a da se pritom nikako ne dovode u pitanje postulati Domovinskog rata, ne izjednačavaju agresor i žrtva, ne podcjenjuje bol obitelji koje su izgubile svoje članove, a ponajmanje žrtve.

No i da je ovakav iskorak nužan, da je došlo vrijeme da se na zajedničkim točkama grade odnosi i povjerenje, i da je to korisno i dobro za Hrvatsku, što je uostalom i odjek Gotovinina govora nakon povratka iz Haaga: poruke da se treba okrenuti budućnosti. Dogovori oko proslave 25. godišnjice Oluje vodili su se isključivo u Vladi, otkrivaju nam pozadinu sudionici razgovora. Premijer Plenković rekao je kako bi svakako bilo dobro da cijela Vlada bude u Kninu te je potom razgovarao s Miloševićem.

Uzeo dane da “prelomi” odluku

Milošević je, otkrivaju nam, tada kazao kako mu je apsolutno jasno da on sada kao potpredsjednik Vlade ima i drugu ulogu. Tada je premijeru otkrio svoju obiteljsku priču; da mu je otac kao vojnik Hrvatske vojske sudjelovao u akciji Oluja te da mu je, mjesec dana nakon Oluje, u selu Bribirske Mostine, ubijena baka. Počinitelj, bivši pripadnik HOS-a, pronađen je i suđeno mu je, o čemu se oglasio i odvjetnik Luka Mišetić na Twitteru kazavši: “Čovjek koji je ubio baku Borisa Miloševića uhićen je 1995., a osuđen za ubojstvo 1996. Bio je svjedok obrane generala Gotovine u Haagu, pozvan da dokažemo da je Hrvatska procesuirala ubojstva nakon Oluje i da te zločine nisu počinili ‘vojnici’ pod vojnim zapovjedništvom.

Sam Veselko Bilić je svjedočio da je bio izbjeglica iz sela Krkovića te da je 1991. ubijeno deset članova njegove obitelji. Nasilje rađa nasilje. Ali to nije opravdanje. Bilić je zaslužio kaznu.” Odslužio ju je i živi u Kninu. Milošević je premijeru rekao da mu treba nekoliko dana da to u sebi prelomi. Plenković nije radio pritisak na njega, ali je istaknuo kako bi za Hrvatsku bilo jako dobro da se 25 godina nakon Oluje stvari poslože i naprave iskoraci. Napomenuo je i da ne bi bilo dobro da Milošević, kao potpredsjednik Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava, sam sebe na početku mandata stavlja u podređeni položaj jer će, ne bude li s ostalim članovima Vlade u Kninu, oslabiti svoj položaj i biti u nekom smislu ministar drugog reda.

Dojam je onih koji su sudjelovali na razgovorima da je Milošević odmah u startu već donio odluku da ide, ali mu je trebalomalo vremena, možda da se konzultira i s obitelji, i vjerojatno u stranci. Milošević, kao ni itko iz njegove stranke SDSS, nije postavljao uvjete za reciprocitet, da Medved mora u Grubore, kažu nam. Kad je nakon nekoliko dana došao s pozitivnim odgovorom, jednostavno je došla odluka da bi bilo u redu da drugi potpredsjednik Vlade, Tomo Medved, bude u Gruborima. Inicirao ju je i samostalno donio Medved, koji također nosi tešku životnu priču povezanu s Domovinskim ratom i obiteljskom tragedijom – poginuo mu je stariji brat.

Kad je Milošević potvrdio dolazak u Knin, predsjednik Vlade mu je rekao da cijeni tu odluku i misli da je ispravna. Milošević je otkrio kako duboko osjeća i uvjeren je da radi nešto dobro i pravedno i s tim nema problema iako je već tada primao neugodne i optužujuće poruke onih koji su razočarani njegovim potezom. Generalu Gotovini sudjelovanje je predložio ministar Medved i odmah je prihvatio. Milošević je time bio vrlo zadovoljan i rekao da sve što kaže general on može potpisati. Gotovina se kloni javnih istupa, no njegova poruka o tome da je rat gotov i da se treba okrenuti budućnosti odjekuje i u ovoj inicijativi i u stavu Andreja Plenkovića.

Zdravo za društvo

Kako kažu njegovi suradnici, Plenkovićev će govor u Kninu biti jak, a sve ovo radi s uvjerenjem da moramo neke stvari prelomiti, ići naprijed i graditi društvo poštovanja i tolerancije. Ovakvim iskoracima i potezima ni u kojem se slučaju ne mijenja povijest i Hrvatska je ponosna na ono što je postigla.

– Premijer nastoji raditi ono što je dugoročno zdravo za hrvatsko društvo i to s punim uvjerenjem i promišljeno jer je siguran da je to dobro za zemlju. Ako je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman mogao reći u lipnju 1997. da pobjednik koji ne zna praštati sije klice novih razdora i zala, a hrvatski narod to ne želi, onda 23 godina poslije tog govora, mogli bismo i morali nastaviti tim putem – kažu sugovornici.