Privremene udomitelje bi kontrolirali, a uzgajivači mogu što hoće

Dok traje rasprava o novom Zakonu o zaštiti životinja, od kojeg se očekuje da bude bolji od sadašnjeg, napušteni psi izviru sa svih strana, iz koševa za smeće, kontejnera, vrećica, ostavljaju ih da ugibaju u mukama. Bacaju ih u potoke, ostavljaju u kutijama, na livadama i poljima, daleko od pogleda ljudi koji bi ih mogli spasiti i koji ih spašavaju.

Hoće li ti pogledi biti još i dalje ovisit će i o odredbi iz prijedloga zakona da privremeni udomitelji koje drže devet i više pasa koji ne sišu moraju udovoljiti uvjetima kao za sklonište. Zašto je broj ograničen baš na devet, a zašto su iz te obveze izuzeti uzgajivači, poznato je vjerojatno samo predlagatelju zakona, Ministarstvu poljoprivrede. Jer oni koji svakodnevno žive brinući se o napuštenim, ostavljenim i ozlijeđenim životinjama upozoravaju da bi ih moglo biti još i više.

Napuštat će ih bez kazni

Posebno na području lokalnih zajednica, gradova i županija koji još uvijek nisu izgradili skloništa, a trebali su već odavno, koji nemaju ni ugovore s nekim od skloništa koja na napuštenim životinjama zarađuju. Upravo ovom odredbom osudilo je Ministarstvo napuštene životinje da i dalje ostanu nezaštićene, gladne i žedne. Osudilo je na smrt i pse koje volonteri i udruge spašavaju iz skloništa u kojima ih ubijaju nakon 60 dana, jer ta mogućnost u prijedlogu nije promijenjena.

No, i dalje se ništa neće dogoditi onima koji napuste životinju i onima koji se ne pobrinu za potomstvo svojih životinja. Pa štenad kujica koje nisu željeli sterilizirati izbace na ulicu, a neki ih čak i sami donesu u sklonište. U kojem za smještaj napuštenih pasa plaćamo svi mi, a onda ih pojedinci spašavaju i udomljavaju. I od njih sada Ministarstvo traži da zadovolje posebne uvjete. I što to zapravo znači? Znači li to da psi moraju biti u boksu, a kod privremenih udomitelja spavaju na krevetima? Znači li to da pse ne trebaju cijepiti i liječiti, jer iz skloništa često izlaze upravo necijepljeni i bolesni?

Reda mora biti

Slažu se i volonteri da reda mora biti, ali se pitaju što će biti s napuštenim životinjama? Bez njihove pomoći ugibat će od gladi i bolesti, stradavat će na ulici, ubijat će ih u skloništima. Neće ih moći liječiti, kastrirati, tražiti im domove. Kako će okrenuti pogled kad dođu do broja devet? Nisu to radili ni kad su bili na rubu snage, kad nisu imali čime kupiti hranu i platiti veterinara. Hoće li morati zbog broja napisanog na papiru?

I s pravom se pitaju, zašto su iz svega isključene uzgajivačnice, kad među njima ima i onih u kojima psi žive u šupama i kavezima, u kojima ne izlaze u šetnju i ne vide dnevno svjetlo. Dobrobit pasa u takvim uzgajivačnicama zakonodavca ne zanima, o njihovoj patnji ne razmišljaju. Tu je, izgleda, važnija zarada.