Petero mladih svakodnevno iz Ogulina putuje na posao u Zagreb, izmjenjujući se za volanom.
– Dižem se u 5.30, u 6.10 krećemo i u 7.20 ili 7.25 smo u Zagrebu. S posla kući stižem oko 17.30. Nije mi naporno, kolege koji žive u Samoboru potroše jednako vremena gužvajući se po autobusima, i jednako rano se dižu. Navikla sam i prihvatila to kao moj redovni ritam. Daj Bože da se u Ogulinu otvori neka gospodarska zona, gdje bih mogla dobiti ovakav posao, ali... – sumnjičavo vrti glavom 29-godišnja M. N.
Loša povezanost vlakom
Iz Ogulina, kaže, dvadesetak ljudi putuje na posao u Zagreb. Puno ljudi u Zagrebu na posao svakodnevno putuje iz Karlovca, Bjelovara, Križevaca... Mnogi putuju vlakom.
– Radila sam u Bruxellesu gdje ljudi također putuju na posao vlakom, ali ondje ta povezanost jako dobro funkcionira. Kod nas nije tako, primjerice, putnički vlak iz Ogulina u Zagreb ide u 5.30, a u obrnutom smjeru u 16.55 i stiže u 18.30. Znači, gube se dodatna dva sata – ispričala je.
Podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje govore da je od 39.542 osobe koje su u prva tri mjeseca 2013. godine zaposlene posredovanjem Zavoda, njih 5466 zaposleno izvan matičnog područnog ureda. Znači, izvan svog mjesta življenja zaposlilo ih se 13,8%. Promjena radnog mjesta na dalje od 50 kilometara izaziva otpor radnika, primjerice, kako je to bilo pri preseljenju Tvornice duhana Zagreb u Kanfanar. Najnovija studija Instituta za društvena istraživanja pokazuje da ni mladi nisu pretjerano skloni velikoj mobilnosti: 70% ih ne izražava želju za preseljenjem u drugo mjesto u Hrvatskoj, na što je spremna samo četvrtina, a pet je posto neodlučno.
Trend fleksibilnosti tržišta rada, koji se posljednjih godina ističe gotovo nužnim, na našim prostorima gotovo da je neprirodna pojava. Uzroci su kulturološki.
Kulturološke razlike
– Nije isto prepisivati mobilnost iz Amerike, gdje je ona tradicija. Kod nas je to ipak život u vlastitu domu, iz kojeg preseljenje povlači niz problema: kako ga iznajmiti, jer u njemu često žive i roditelji, drugi supružnik neće dobiti posao u novome mjestu. Ni za svakodnevno putovanje od nekoliko stotina kilometara nema preduvjeta, dobar dio poslodavaca ne plaća put ili bar ne potpuno, a plaće su nedostatne da to pokriju. Tu je i skrb o djeci, koja ne mogu ostati u vrtiću ili školi toliko dugo – navodi sindikalac Krešo Sever. Ivan Miloloža iz HUP-a slaže se da mobilnost teško prolazi na ovim prostorima, i to ne samo u Hrvatskoj nego i u regiji. – Problem je u svijesti, jer put iz Velike Gorice može trajati koliko i do Varaždina, ali takvi smo – kaže Miloloža.
>>Načelnik Cota putuje biciklom jer je općinski račun u blokadi
Glasujte u našoj anketi i javite nam se u komentarima biste li se vi preselili zbog posla?