Arnes Delić (22) iz vareškog sela Dragovići oslobođen je optužbe da je počinio teško razbojništvo i nasilje nad dvoje nemoćnih staraca koji su podlegli povredama.
Delić je u pritvoru proveo nepunih godinu dana. Dvoje staraca iz sela Ratanj kod Kaknja, 74-godišnji Nikola Crepulja i Marica Kristić (79), preminuli su početkom svibnja prošle godine, nakon što su 21. travnja zadobili teške ozljede. Uhićeni Delić je priznao policiji zločin. Međutim, županijski sud u Zenici nije našao dovoljno dokaza za njegovu osudu i donio je oslobađajuću presudu. O starim i nemoćnim u mjestima kraj Kraljeve Sutjeske većinom brinu fratri Sutješkog samostana, koji su više puta apelirali da bi zbog učestalih napada na stare i nemoćne trebalo osigurati policijske patrole. Povodom oslobađanja Delića svoju reakciju na web stranici samostana objavio je fra Stjepan Duvnjak.
– Znamo da živimo u neuređenom i podijeljenom društvu. Naše tragične podjele ne prolaze samo između entiteta i naroda. Sve je dublji i nepremostiv jaz između bogatih i siromašnih, moćnih i zaštićenih s jedne te nemoćnih i posve zanemarenih s druge strane. Kod nas je neotuđivo ljudsko dostojanstvo postalo privilegij. Uživaju ga samo oni koji imaju vlast, moć i novac – naveo je fra Stjepan.
Prema njegovim riječima, mediji nas svakodnevno bombardiraju konstatacijama o sprezi između politike, moći i sudstva.
– Zato živimo i prakticiramo nacističko-fašistički mentalitet po kojem hendikepirani i slabi i ne trebaju živjeti. Takvi su bili Nikola i Marica Crepulja: stari i hendikepirani. Po našoj sudskoj praksi i vladalačkom mentalitetu i nisu trebali živjeti. Praktična empatija i pravednost moćnih za takve je luksuz. Teško je nekome ko se ne razumije u sudsku proceduru utvrditi propuste koji su se dogodili na liniji istraga - tužiteljstvo- sudstvo. Međutim, ne može se oteti dojmu da je donesena presuda u slučaju premlaćivanja i smrti Nikole i Marice Crepulja izraz odnosa moći i nemoći. Nitko nije ostao poslije Nikoline i Maričine smrti koji bi mogao insistirati na rasvjetljavanju njihovog slučaja. Nije bilo nikoga tko bi mogao platiti kvalitetnog odvjetnikakoji bi se stručno i zauzeto posvetio predmetu. Iza Nikole je ostala jedina sestra, nemoćna i uboga starica, a iza Marice siromašna kćerka koja jedva preživljava. Iza optuženika je stajala traljava istraga, tužiteljstvo i sudstvo i stanovita moć, sudeći prema vijestima koje kruže. Kome pripadaju Nikola i Marica? Kao siromasi Bogu sigurno, jer on voli siromahe. Njegov sud je konačan. No Božja pravda koja se očituje kroz savjest, etičnost i zakonsku pravdu mora biti u temeljima svakoga društva koje se može zvati društvom bez bilo kojih religioznih i konfesionalnih predznaka. Bez toga se ono pretvara u zvjerinjak. Već je odavno poznato i sto puta kazano da je mjera demokracije odnos prema najmanjima i najslabijima. To je i prava mjera dostojanstva i ugleda svake vlasti, sudske posve razumljivo. Možda nekome nisu bile dovoljne dvije žrtve slabih i nemoćnih na tužiteljsko-sudskom žrtveniku, pa da se počinitelj osudi. Nažalost, mi smo se navikli na frazu: 'Znamo mi njega, imamo njegov ogromni dosje'. Iz ove kaljuže na onaj svijet možemo poručiti dragim pokojnima Nikoli i Marici: potreseni smo, žalosni smo, protestiramo, ali se ne predajemo strahu. Vaš vječni mir ne ovisi o presudi županijskog suda u Zenici – navodi se u reakciji koju potpisuje fra Stjepan Duvnjak.
Delić je oslobođen jer je navodno nedostajalo dokaza (DNK).
>> Pretučeni hrvatski povratnici u BiH umrli u istom danu
>> Mladić u BiH brutalno prebio slijepu staricu i nagluhog starca
tamo je i inače napravljeno temeljito etničko čišćenje i niz zločina nad hrvatima koji još od rata nisu sankcionirani, a zločinačko lokalno pravosuđe ide na to da "cementira" etničko čišćenje, tako da se tamo nitko niti ne pomisli vratiti. tu bi se moglo suditi mnogima - od pronalazaka zločinaca koji su potakli na ovaj zločin do procesuiranja sudaca i tužitelja koji "zaokružuju" zločinački pothvat. to bi trebala biti top-tema za hrvatsku diplomaciju, koja će samo promrsiti da pozdravljaju europske integracije u bih i nastaviti kao da ništa nije dogodilo. da je riječ u ubijenim srbima ili bošnjacima, njihovi diplomati bi rastrubili o ovome po cijelom svijetu, i nikad ne bi prekinule diplomatske napore dok se situacija ne razriješi. kod nas se u diplomaciju ide na lijepe oči i ne treba ništa raditi. gdje je predsjednica, gdje je ministrica vanjskih poslova?!