Civilni stradalnici Domovinskog rata izrazili su nezadovoljstvo odlukom ministra branitelja Predraga Matića da na usvajanje u saborsku proceduru ponudi samo zakon o pravima žrtava seksualnog nasilja u Domovinskom ratu, ali ne i zakon o civilnim žrtvama rata, od kojeg se odustalo jer “država nema novca”. Oni smatraju da bi država trebala priznati sve svoje žrtve te dati potporu njima i njihovim obiteljima. – Ovo je stavljanje jedne kategorije civilnih žrtava ispred svih ostalih. Nije nam prihvatljivo ministrovo objašnjenje da država nema novca.
Mi tvrdimo da ga ima, i to zbog umiranja korisnika mirovina i naknada iz Drugog svjetskog rata – kaže Julijana Rosandić, predsjednica Zajednice udruga hrvatskih civilnih stradalnika Domovinskog rata. Civilni stradalnici osjećaju se žrtvama drugog reda i tvrde da se njihovi problemi i žrtve godinama guraju pod tepih. Najkritičnije su obitelji koje ne ostvaruju nikakva prava po gubitku svojih članova te stopostotni invalidi.
Svaka čast domovinskim ratnicima, samo ne smijete zaboraviti i ljude koji su invalidi i inače i kao tako osakačene osobe, radili su za vrijeme domovinskog rata i isto strašno psihički trpjeli i bili ugnjetavani os snajpera,uzbuna i tome sličnim gadostima okupatora srba. Motali su hraniti, duhaniti, pojiti, naoružavati naše borce, a bogme prema potrebi otiči i par dana na front. Sada ti isti ljudi sa 40 godina rada i invaliditeta dobivaju 1600 KN invalidske penzije. Stanarina im je već sada preko 2000 KN. I ja bi se htio koji puta napiti na šanku, ali nemam. Sada mi trebaju lijekovi, cca 500 KN mjesečno. I vi me tjerate da cijenim i volim njih 50%, koji nisu ni pušku vidjeli u životu, osim šprice za drogu. To im je najjače oružje koje su vidjeli. Ne dragi moji, u modernom ratu na jednog vojnika ide šest civila, koji su kao i taj vojnik zaslužni za pobjedu!!!