'Prodali smo kuću i zemlju u Schwarzwaldu i preselili se u Crikvenicu'

Sjećam vas se kad ste bili tu prije četiri godine – veselo nam se javila gospođa Anka Ziob, koja je baš s društvom za blagovaoničkim stolom čekala ručak kad smo u četvrtak navratili. Prije četiri godine bila je među prvim stanarima Salvia Senior Residencea u Crikvenici, prvog hrvatskog naselja za osobe treće životne dobi, koje je po svojoj koncepciji nadstandardnog smještaja uz more s brojnim pratećim sadržajima medicinsko-zdravstvenog i uslužnog tipa bilo novost u pristupu skrbi za starije te, dakako, dostupan samo onima s dubljim džepom.

Danas je Salvia puna, svih 35 apartmana u odvojenoj zgradi prodano je, u nekima njihovi vlasnici trajno žive, neki borave dio godine ili dolaze povremeno, kao i njihovi članovi obitelji pa nerijetko ovaj luksuzni resort odzvanja dječjim smijehom. Nakon tragičnog događaja u ilegalnom zagorskom domu, u kojem je život izgubilo šestero ljudi, odlučili smo ponovno obići ovaj primorski dom za one dubljeg džepa. Razlike su goleme.

U glavnoj zgradi su 104 kreveta, u 71 sobi dio korisnika boravi stalno, a neki privremeno, dok u 13 apartmana borave parovi ili samci. Vatrodojava, protupožarni alarmi, čak i zastori u sobama protupožarni su, a nad vratima sobe u kojoj se trenutačno nalazi medicinska sestra svijetli zeleni znak – ništa nije prepušteno slučaju. I dok u nekim mnogo skromnijim smještajnim objektima često naguraju koji krevet više, mimo standarda, ovdje su nešto smanjili kapacitete da bi dobili na kvaliteti.

Posebna pažnja terapiji

– Neke smo dvokrevetne sobe pretvorili u jednokrevetne jer je dosta ljudi tražilo taj komfor. Sobe su, inače, veličine 16 kvadrata (jednokrevetne) i 24 kvadrata (dvokrevetne). Korisnici su većinom naši ljudi, povratnici, ali ima i nekoliko Nijemaca i Švicaraca koji nemaju veze s Hrvatskom, već su prije tu ljetovali i slično – opisuje direktorica Karolina Kudelić.

Mnogi korisnici ondje budu privremeno oporavljajući se nakon operacije, moždanog udara ili dok je obitelj s kojom inače žive na godišnjem odmoru, dok se neki pak upoznaju s domom kako bi im bilo lakše kad dođu na trajni smještaj.

– Bio nam je tu privremeno jedan Amerikanac koji je bio smješten i u domu za starije na Floridi i kazao nam je da imamo bolji komfor i uslugu nego tamo, što nam je bilo posebno drago. Evo, baš se vraća ponovno na tri tjedna k nama – napominje direktorica Kudelić.

Cijene ovog top smještaja vidljive su na njihovoj internetskoj stranici pa tako dan boravka za pokretnu osobu u dvokrevetnoj sobi stoji 230 kuna, a u jednokrevetnoj 300 kuna. Za nepokretnu osobu 380 kuna dnevno stoji boravak u jednokrevetnoj sobi, odnosno oko 11.400 kuna mjesečno. Posebne se usluge dodatno ugovaraju, ali ovdje se pruža nadstandardna usluga pa će korisnik dobiti uvijek i više od ugovorenog. Recimo, ženu koja se cijeli život šminkala i navikla biti sređena i sada, kad to više ne može samostalno raditi, našminkaju uredno svaki dan. Jer to je njezino zadovoljstvo, a zadovoljan čovjek bolje funkcionira.

Filozofija doma je da njegovi korisnici što manje borave u svojim sobama, a što više u društvu i aktivnostima. Dakako, sve ovisi o volji i želji pojedinca. Medicinska sestra terapeutkinja svakodnevno održava grupne vježbe, počevši od vježbi disanja, preko medicinske gimnastike, vježbe za kralježnicu, protiv osteoporoze, za jačanje mišića i drugih vježbi pa do rekreacije u prirodi i šetnje poznatom šetnicom što spaja Crikvenicu i Selce. Osobitu pozornost pridaju fizikalnoj terapiji pa među 43 zaposlenika imaju troje fizioterapeuta, radnu terapeutkinju, zatim šest medicinskih sestara, medicinske tehničare, 12 njegovateljica, voditeljicu psihofizičke relaksacije... U domu je i ambulanta, a medicinska sestra ili tehničar prisutni su u njoj 24 sata, dok je još jedna u dežurstvu. Korisnike odvoze na pretrage prema potrebi.

Posebna se pozornost pridaje fizikalnoj terapiji i ona se izvodi individualno prema potrebama svakog korisnika, a ne za sve isto. Tako s nepokretnim osobama fizioterapeuti rade pet puta tjedno jer je važno održati postojeće stanje te prevenirati moguće posljedice ležanja. Bilo je slučajeva da su se nepokretni korisnici oporavili i nakon toga potpuno pokretni vratili svojoj kući. Često na privremenom boravku budu ljudi koji nakon nekog operativnog zahvata čekaju na toplice po nekoliko mjeseci, što je velik problem jer je upravo rana rehabilitacija od iznimne važnosti, a korisnici u Salviji upravo to imaju priliku dobiti, što je jako važno kako bi osoba što dulje ostala u funkciji.

U dvorani za fizioterapiju odnedavno je smješten i 200 tisuća kuna vrijedan uređaj za prevenciju padova. Radi na principu balansne ploče koja procjenjuje na kojoj grupi mišića treba intervenirati, a ima i mogućnost svojevrsne igrice – osoba stoji na platformi i pomicanjem tijela stopalima djeluje na senzore, koji pak daju smjer ikonici na ekranu koji se nalazi ispred korisnika. Ikonica prolazi kroz labirint onoliko uspješno koliko je korisnik svojim pokretima usmjerava, čime on zapravo kroz igru vježba mišiće.

– Ovo je platforma najnaprednije tehnologije, u hrvatskoj je trenutačno imamo samo mi. Starija populacija najviše problema ima s padovima, a što se više osnaže mišići nogu, trupa, leđa, samim time bolje će se održati na nogama – objašnjava Mate Komadina, prvostupnik fizioterapeut.

Tu je i pulley, multifunkcionalna sprava za vježbanje.

Svi rezultati testa stabilnosti digitalno se pohrane i korisnik dobije karticu, čijom se aktivacijom u laptopu vide svi podaci o njegovu vježbanju te stručnjaci temeljem tih podataka vide napredak i propisuju smjernice za vježbe.

Tretman i boravak ondje uvelike će unaprijediti i wellness-centar, za koji su prošloga tjedna u podzemnom dijelu objekta upravo počeli strojarski i vodoinstalaterski radovi. Do ljeta će ondje na 380 četvornih metara niknuti bazen, hidromasažna kada za deset osoba, finska biosauna, turska sauna, tri sobe za masažu i relax zona.

Soba s pogledom na more

Gospođa Danica pokazala nam je kako testiranje stabilnosti izgleda, a imala je sjajan 97-postotni rezultat! Sa suprugom u Salviji živi oko godinu i pol, a doselili su iz Njemačke.

– U Njemačkoj je moj muž, Nijemac, dvije godine bio u domu. Bila je to bivša bolnica koju je kupio lokalni vlasnik pivovare i preuredio je u starački dom. To je bila stara zgrada, prozori su valjda originalni, stari sto godina. Nije bilo televizora u sobama, tko je htio, mogao si je kupiti vlastiti, a korisnici bi samo ležali u sobama, nikakvih aktivnosti nije bilo. Plaćali smo 3200 eura za njegov smještaj, a inače smještaj u domu u Njemačkoj stoji i 5000-6000 eura, što je teško platiti i njemačkom mirovinom. Sin, koji je bankar, savjetovao nam je: “Imate mirovine, imovinu, ušteđevinu, a prodate li sve to, moći ćete plaćati smještaj tek oko dvije godine.” Pronašao nam je domove u Zadru i Crikvenici, prodali smo svoju kuću i zemlju u Schwarzwaldu i preselili se ovamo. Tu za oboje plaćamo 2200 eura i prezadovoljni smo – kazala nam je 80-godišnja Danica Rothmund. Njezin 88-godišnji suprug Kuna Rothmund nepokretan je, ali se razveseli svakome tko ih posjeti. Primjer supružnika Rothman pokazuje kako ni u bogatijim zemljama nije lako biti star. Vremešni su Nijemci posljednjih godina smještaj počeli tražiti u znatno jeftinijoj Poljskoj i Mađarskoj jer financiraju ga sami vlastitom imovinom. Kuna Rothmund nije jedini Nijemac ondje, ima ih nekoliko, kao i Švicaraca, nekoć ozbiljnih poslovnih ljudi koji drže do svoje privatnosti.

U Švicarskoj, ali i u Vijetnamu i Kanadi, živjela je 94-godišnja Zdenka Glušić posvuda prateći svog supruga, pomorskog kapetana i poslije pomorskog inspektora. Rado se prisjeća i svoga radnog staža u kancelariji Jadroagenta u Rijeci. Gospođa Zdenka ne treba naočale ni štap, a smeta je jedino jako sunce na terasi njezine klimatizirane sobe s pogledom na more jer je svijetle puti. Ljubazno nas je pustila u svoju sobu.

– Ove sam slike sama naslikala i jedva čekam da ih povješamo na zid, soba će mi biti još ljepša – zadovoljno nam pokazuje cvjetne motive u raznim tehnikama, a na odlasku poziva: Navratite i drugi put!

Na svakom od tri kata prostrani je zajednički dnevni boravak s kuhinjom. Ondje po želji neki objeduju premda mogu i u restoranu u prizemlju. U tim kuhinjama peku se i kolači ako je koja korisnica inspirirana, pa je nedavno i za Božić zamirisalo. Prvi je kat s nepokretnim i dementnim korisnicima, s njima su bile njegovateljice i pokoji član obitelji, objašnjava nam magistra fizioterapije Tina Volkmer Komadina.

U boravku na drugom katu zatekli smo Zdenku Šnajder, voditeljicu psihofizičke relaksacije, s gospođom Mirjanom Delmestre. Dok je većina ručala, izrađivale su raskošne kartoline namijenjene rođendanskim čestitkama. Prostor je bio pun rukotvorina, od bajkovitih božićnih kućica, preko vaza u decoupageu, do nakita.

– Svaki se rođendan slavi, pravimo tortu. Sad ćemo i krafne za maškare. Pomognu i muškarci, melju orahe – kroz smijeh će Z. Šnajder. M. Delmestre objašnjava kako je tu samo privremeno dok se oporavlja nakon sinkope. A dok je tu, ova aktivna članica Kluba Sušačana svoj je prirođen entuzijazam usmjerila na druge.

– Izvukla sam mnoge iz soba koji su se zatvorili u njih. Jedna 91-godišnja gospođa nije htjela izlaziti ni družiti se, ali uspjela sam je nagovoriti i sad pijemo kavu svako jutro na suncu – zadovoljna je gospođa Delmestre.

Na trećem su se pak spremali ručati, a za stolom gospođe Anke Ziob složili su se da je hrana odlična. Dva menija za ručak, kao i svaki dan – pokazao nam je kuhar Pavao Jovanović, a u četvrtak su to bili sote Stroganoff s rižom i svinjski medaljoni s pire krumpirom, oba uz obilje salate. Slično je i za večerom, a za doručak – švedski stol. Tako je to kad se stari s četiri zvjezdice!