Djevojčica iz Afganistana, koja je postala poznata nakon što je 1985. godine osvanula na naslovnici časopisa National Geographic, u 2021. dobila je u Italiji status izbjeglice. Impresivan portret tada 12-godišnje Sharbat Gula, djevojčice iz izbjegličkog kampa na granici Afganistana i Pakistana, snimljen je 1984. godine i objavljen sljedeće godine.
Gulu su pronašli desetljećima kasnije dok je živjela u Pakistanu, nakon što nitko nije znao njezino ime godinama. Sada, u pedesetima, Gula se i dalje nalazi u Italiji, prema navodima tamošnjih medija. Talijanska la Repubblica 2022. godine razgovarala je s Gulom, koja je za njih otkrila zašto je odlučila doći u Italiju, a ne u SAD, primjerice, gdje se nalazi sjedište National Geographica.
"Imala sam slobodu izbora", priznaje. "Kada su talibani došli, shvatila sam da će mi biti teško ostati: previše sam poznata u Afganistanu. Nekoliko vlada ponudilo nam je pomoć; izabrala sam Italiju jer sam čula mnogo o toj zemlji, ali i o ljudima. Svi su rekli da su Talijani ljubazni i gostoljubivi. Znala sam samo da je Italija učinila mnogo za Afganistan", pojasnila je, dodajući da je Italija nije razočarala. "Nikada se nismo osjećali nepoželjno", kazala je, misleći na svoje troje djece i supruga svoje kćeri koji je s njom došao iz Kabula.
"Ovdje je svima lijepo, ali ne razgovaramo s mnogo ljudi zbog jezičnih barijera. Do sada gotovo nitko ne zna tko sam, i to mi je u redu. Reći ću vam nešto: prvi put kada sam otišla u bolnicu, neki su me doktori i medicinske sestre pogledali, htjeli su znati jesam li ja djevojčica s fotografije. Na kraju su zaključili da to nisam ja i bila sam sretna zbog toga. Još nekoliko njih zna moju priču, i to mi je dobro", kazala je.
Zaista ne bi trebalo puno da je prepoznamo. Pogled koji je zarobio svijet još uvijek je tu. U nekim trenucima ponovno zablista poput onog na fotografiji koja je proslavila Sharbat Gulu. No, nije ju teško kriviti što traži privatnost: fotografija joj je na neki način preplavila život. Imala je samo deset godina kada ju je američki fotograf Steve McCurry ovjekovječio u izbjegličkom kampu u Pakistanu, a trinaest kada se udala i napustila školu. Dok je njezina fotografija obišla svijet, pridonoseći prestižu National Geographica i McCurryja, živjela je sa suprugom i djecom u zabačenom području na granici između Afganistana i Pakistana. Tek 2002. godine, sedamnaest godina nakon što ju je fotograf pronašao, saznala je da je njezina slika reproducirana diljem svijeta. Od tog trenutka, uz nešto novca, dolazilo je sve više problema, uključujući i smrt njezina supruga, što je dovelo do toga da je njezina sudbina bila prepuštena obitelji njezina supruga.
VEZANI ČLANCI:
A 2016. godine uslijedilo je globalno poniženje: Pakistan, država u kojoj je živjela, uhitio ju je pod optužbom da je krivotvorila dokumente koji su joj dopuštali da ostane na njezinu teritoriju, kaznivši tako ženu koja je predstavljala Afganistan. Sharbat Gula bila je prikazana pred televizijskim kamerama, prije nego što je protjerana u Kabul. "Ta fotografija mi je stvarala mnogo problema", kaže. "Bilo bi mi draže da nikad nije snimljena. Dobro se sjećam tog dana, tog fotografa koji je došao u školu kampa Nasir Bagh. Bila sam dijete. Ne volim fotografije. U afganistanskoj kulturi žene se ne pojavljuju na fotografijama, ali nisam imala mnogo izbora."
Zato ne voli da je slikaju. Čim ugleda objektiv, lice joj se smrzne. Potrebna je prisutnost njezine djece da bi se ponovno nasmijala. Pogled joj tada zasja, pisala je la Repubblica. U Italiji živi s troje djece, a želi im omogućiti sve ono što njoj nije bilo dostupno. "Kad smo se vratili u Kabul, vlada nam je dala smještaj i podršku, ali suprugova obitelj nije se slagala s time da se moja kći školuje, iako je ona to željela. Nisam mogla učiniti ništa da promijenim taj izbor. Ali danas mogu. Ovdje smo slobodni, možemo birati. Moja kći želi postati liječnica, a ja sam joj obećala da ću učiniti sve što mogu da joj ispunim želju."
Da je sada u Kabulu, ne bi mogla ići u školu, ni u park, ni izlaziti iz kuće bez burke – to je ono što je talibanska vlada odlučila. "U njezinim godinama", kaže Sharbat Gula, "voljela bih nastaviti ići u školu, ali moja obitelj je rekla ne. Stoga se nisam školovala. Kad sam dobila nešto novca od National Geographica, htjela sam otvoriti bolnicu za žene, kako nijedna afganistanska žena ne bi morala proći ono što se meni dogodilo", kazala je referirajući se na bolest i smrt svoje kćeri. "Ali nisam mogla, jer sam jedva mogla čitati i pisati." Gledajući svoju kćer, dodaje: "Možda će ona jednog dana moći. I neću se smiriti dok ne bude doktorica", kazala je Sharbat Gula, koju su znali zvati i "afganistanska Mona Lisa".
FOTO Na karti jedva da se vidi, a posjećuju ga samo najhrabriji: Hrvatski otok skriva misterij koji do danas nije riješen
Lipa cura i brez napunpanih usana