Profesor skupljač boca dobio posao: 'Ovo mi je najsretniji dan u životu!'

– Je l’ ovo stvarno?! Je l’ se zaista događa?! – drhtavim glasom i u nevjerici upitao je Zdravko Pehar na izlasku iz zgrade Ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, gdje mu je samo koji trenutak prije dopročelnica Božica Šimleša priopćila radosnu vijest. Od utorka, naime, 33-godišnji nezaposleni profesor povijesti i geografije više neće tragati za odbačenim plastičnim bocama, već će u učionici osnovne škole Silvija Strahimira Kranjčevića kao pomoćni nastavnik tijekom razredne nastave poticati na rad one ‘manje koncentrirane učenike’.

Ljudska reakcija

Gesta koja je Zdravku nakon pune 4 godine “kontejnerskog” poniženja vratila osmijeh i dostojanstvo za djelatnike Ureda je, kažu, samo normalna ljudska reakcija na iznimno tužnu životnu priču. – U ovom smo trenutku za mladog profesora Pehara učinili sve što je u našoj moći, jer Ured nema kompetenciju nad zapošljavanjem – rekla je dopročelnica Šimleša. – Reagirali smo ljudski na jednu tešku životnu priču koja je objavljena u Večernjem listu, ali, nažalost, potražnja za profesorima vrlo je ograničena pa smo g. Peharu mogli ponuditi jedino honoraran posao pomoćnog nastavnika koji se plaća iz našeg Ureda. Po satu će biti plaćen 25 kuna, što će mjesečno iznositi od 2500 do 3000 kuna. Iako je zapošljavanje isključivo u ovlasti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u našem je Uredu trenutačno 10 molbi za profesora povijesti, 12 za profesora geografije i 22 za profesora povijesti i geografije. Kako ćemo te molbe proslijediti ravnateljima škola koje pokažu potrebu, tako ćemo proslijediti i onu g. Pehara – kazala je.

Tople želje dopročelnice Ureda Zdravko je dočekao sa suzama u očima. Nakon dugo vremena, kaže, ove su radosnice: – Presretan sam, ne mogu opisati koliko. Danas mi je najsretniji dan u životu, tresem se od uzbuđenja i pozitivne treme zbog novog posla. Trudit ću se svim silama da opravdam povjerenje svih onih koji su mi odlučili pomoći. Volim djecu i znam da ću se dokazati kao pomoćni nastavnik. Iako je to samo posao pomoćnog nastavnika, za mene je on Božji dar i zahvalan sam na njemu svim srcem – rekao je Zdravko.

‘Oka neću sklopiti’

Priznaje da će mu ova noć biti besana: – Siguran sam da neću sklopiti oka od straha da ne zaspim i da se probudim sa spoznajom da je sve san. Jedva ću dočekati jutro da krenem put škole. Vjerujem da ni u jednom trenutku neću pogledati prema kontejnerima koji su još neki dan bili jedino u što sam gledao – rekao je Zdravko.