Profesori koji tvrde da Stepinac nije rehabilitiran moraju hitno na popravni

komunistički sudovi su doživjeli krah 90ih. nelustrirani povjesničari i službenici pokušavaju opravdat svoje sramotno djelovanje.

Kad klerik daje prednost politici od ekumenizma,kad mu je politika ispred ekumenizma,onda se dogodi "Stepinac",i "Stepinci".Kad su svojevremeno na Pariškoj mirovnoj konferenciju pitali istarskog biskupa zašzo se on kao katolički klerik i biskup zalaže da Istra pripadne tada komunističkoj Hrvatskoj i Jugoslaviji ,a ne da ostane u sastavu katoličke i demokratske Italije, istarski biskup im je odgovorio :"Režimi prolaze,narod ostaje".Bile su to rijeć Bože Milanovića,čovijeka,biskupa koji je vidio stablo , i šumu i stabla .Stepinac od stabla nije vidio šumu,bitniji mu je bio njegov antikomunostički stav od potrebe za duhovnim vodstvom svog stada u turobnim , teškim ekonomskim iljudskim poratnim vremenima.

Stepinac je bio dio nomenklature genocidne paradržave, sudjelovao u njenim javnim događajima i niti jednom ju nije osudio. Zbog ugleda koji je uživao jedan njegov poziv ljudima na nesudjelovanje u NDH vojskama bi imao veliki značaj, spasio mnogo života, ali na žalost takav poziv nije nikada došao. Dapače, on osobno i ljudi pod njegovom ingerencijom su blagoslivljali fašističke vojnike (čak i najgore zločince).