Učenički dom u Kutini čine doista lijepo uređene zgrade. Nedavno obnovljena lokacija opremljena je svime što bi bilo koji hrvatski učenik poželio, od igrališta, sjenice, uređenog dvorišta, do prostorija za različite radionice. I tako živi i kad nema škole.
– Dom postoji već nekoliko desetljeća, a prije nekoliko je godina obnovljen, većinom sredstvima Županije, uključujući interijer. I u pauzi školske godine dom živi kroz različite aktivnosti, a jedna je i radionica robotike, koju pohađaju ne samo djeca iz Sisačko-moslavačke županije nego i iz drugih krajeva Hrvatske – govori Vesna Vuković, ravnateljica doma u kutinskoj Crkvenoj ulici.
Pogotovo kad su od legića...
I ondje je doista vrlo živo. U dvije se prostorije odvija jednotjedna radionica robotike pod okriljem Hrvatskoga robotičkog saveza, a vodi je Vlado Lendvaj, koji je i predsjednik Hrvatskog saveza informatičara.
– Na ovoj radionici imamo 27 sudionika iz cijele Hrvatske različitih uzrasta. Zato smo i podijeljeni u dvije grupe, jedna je do četvrtog razreda osnovne škole, a druga do osmog i stariji. Vidjet ćete, ovdje ima djece koja su već osvajala nagrade kod nas i u svijetu, iz raznih su krajeva Hrvatske, ima podjednako djevojčica i dječaka – počinje Lendvaj dok nas vodi u jednu od prostorija gdje se odvija radionica.
Na podu su simulirana dvorišta s hortikulturom koju "podšišati" trebaju roboti koje djeca sudionici radionice moraju programirati da točno po zacrtanim putanjama pokose travu i bilje. A roboti su iz programa LEGO Education, zadani su, ali ih djeca smiju modificirati koliko misle da je potrebno kako bi obavila taj zadatak. A nakon što se trava "pokosi", slijedi slobodno vrijeme koje se može iskoristiti za brojne druge sadržaje u krugu doma.
– Zabavno je, roboti me i otprije zanimaju jer se daju programirati pa rade što želiš – kaže Luna Košćina, učenica OŠ Ivana Cankara iz Zagreba koja je dosad sudjelovala i u osvajanju nagrada poput zlatne medalje na Svjetskoj robotičkoj olimpijadi.
Djeca koja sudjeluju na radionici robotima se bave iz istinske zainteresiranosti, svakako ne zbog velike pozornosti koje izazivaju naše velike i uspješne IT kompanije. Tako je i s Gabrielom Šimekom iz Robotičko-informatičkog kluba Popovača, učenikom OŠ "22. lipnja" u Sisku. On je upravo ove godine na županijskom natjecanju iz matematike bio najbolji, a prije otprilike dva tjedna s kolegama iz momčadi "Vatreni ključevi" na festivalu Mathema u Koprivnici također je osvojio prvo mjesto u konkurenciji ekipa iz desetak županija.
– Zanimaju me matematika i roboti, pogotovo ovaj koji je od legića. Mogu robota sastaviti kako želim, a onda ga znam i podesiti tako da ispuni zadatak. Rado idem na natjecanja, zabavim se i upoznam učenike iz drugih županija – ističe Gabriel.
Dio su ljeta na radionici koju vodi prof. Lendvaj proveli i Ivan i Matija Prikratki iz Strušca kod Popovače, gdje idu u školu. Ivan je sredinom lipnja osvojio svoj prvi Oskar znanja za pobjedu na državnom natjecanju iz informatike pod vodstvom upravo prof. Lendvaja i njegove kolegice Tene Mlakar.
– Upravo činjenica da je ovdje jako puno djece iz naše županije i da su vrlo darovita daje nam za pravo nadati se kako će se o Sisačko-moslavačkoj županiji govoriti na drugi način, a ne kao dosad, uglavnom u svjetlu afera i korupcije, nažalost i potresa. Ova djeca imaju velika dostignuća na državnim i međunarodnim natjecanjima te daju nadu u bolju budućnost županije, ali i države – govori Vlado Lendvaj.
U drugoj prostoriji znanje iz informatike i robotike usavršavaju starija djeca. Ondje nema robota, ali ima softvera koji određuju što bi robot trebao raditi u simuliranoj situaciji gorskog spašavanja. To se radi u softveru Logo, putem posebne aplikacije na osobnim računalima. Neka od tih računala, vidjeli smo, doista su moćna, primjerice, ona proizvođača Alienware, poznatog po izradi igraćih laptopa na kojima se mogu vrtjeti najnoviji igraći naslovi.
Ovdje su ipak u puno korisnijoj funkciji. I u toj prostoriji ima već sada uspješne djece, i iz drugih županija osim Sisačko-moslavačke ili susjedne Zagrebačke ili pak iz Zagreba. Patrik Klovar Lukarić iz riječke OŠ Kozala kao jedini učenik iz Primorsko-goranske županije uspio se plasirati na državno natjecanje iz matematike. Prije je osvajao i prva mjesta na županijskim natjecanjima upravo iz jezika Logo.
– Jedini sam ovdje iz Rijeke, ali nema veze, jako mi je dobro, učimo i usavršavamo znanje, a onda se družimo. Zadatak je interesantan pa je zabavno rješavati ga – kaže Patrik. Nalazimo ondje i Mihaila Kamalova, dječaka iz Ukrajine, koji je u Hrvatsku došao još prije rata, a u školu ide u zagrebačkoj Dubravi.
– Odlično mi je u Hrvatskoj, imam dosta prijatelja, a sada je iz Ukrajine došlo još djece. Bavim se robotikom i informatikom, ali i drugim stvarima, a na radionici mi je super. Sviđa mi se robotika, ali još ne znam hoću li to i raditi u životu – govori Mihail.
Pozorno prati što se radi na nastavi i pomaže Dora Lendvaj, kći voditelja radionice, koja je u petom razredu osnovne škole postala državnom prvakinjom u programiranju, nakon što su tu nagradu godinama osvajali dječaci, a poslije je osvajala državne medalje i iz matematike, kao i iz informatike. Logom se počela baviti još u vrtiću, pa onda u kampovima i na radionicama poput ove. Lendvaji su poznati kao iznimno uspješna obitelj u natjecanjima iz vještina s područja STEM-a, stariji brat Vilim, Dora i najmlađi Dorijan donijeli su kući više od 50 medalja.
– I ja idem u XV. gimnaziju kao i braća. Djevojčice nimalo ne zaostaju za dječacima u ovim znanjima. Sada sam ovdje da pomognem ocu, isto ima talentirane djece koja dosta znaju i već osvajaju medalje. Još sam u srednjoj školi pa ćemo vidjeti kamo ću kad je završim – kaže Dora.
Od troje Lendvaja najuspješniji je Dorijan, koji je osvojio svoj 25. Oskar znanja. Dobro ste pročitali: Dorijan ima 25 Oskara s područja STEM-a. Zanimanje za matematiku, informatiku i robotiku razvio je uz brata, koji je također bio iznimno uspješan u tim disciplinama. Kao i sestra Dora, gledajući Vilima, rano je – već s dvije godine – počeo razvijati vještine koje će mu poslije donijeti pregršt medalja.
– Bilo mi je zabavno gledati što radi stariji brat Vilim pa sam i ja pokušao raditi isto i odjednom sam se našao na državnom natjecanju iz informatike – kaže Dorijan.
Međutim, nije bilo samo jedno informatičko natjecanje, nego je slijedio cijeli niz, i to s velikim uspjesima. Primjerice, prošle jeseni bio je apsolutni pobjednik na 28. srednjoeuropskoj informatičkoj olimpijadi u konkurenciji 48 natjecatelja iz 11 zemalja. Kao i Vilim, koji je danas student zagrebačkog Fakulteta elektrotehnike i računarstva, bio je državnim prvakom u svim natjecanjima s područja STEM-a. Dorijan bi ipak radije na Prirodoslovno-matematički fakultet jer ga matematika najviše zanima, a uz brata, uzore ima i u konkurenciji.
– Bolji bi naziv bio respektabilna konkurencija, većina najboljih programera natjecatelja svih vremena na čelu s Genadijem Korotkevičem, šesterostrukim osvajačem zlatne olimpijske medalje, i danas se natječe na Codeforces natjecanjima – objašnjava Dorijan Lendvaj. Natjecanja iz matematike nisu mu bila najteža, čak ni najdraža.
– I najdraže i najteže su Međunarodne informatičke olimpijade (IOI). A svakako najdraža mi je zadnja, na kojoj sam osvojio zlato – govori.
Natjecanja iz matematike ili informatike ne nedostaje, državna se redovito održavaju svake godine s puno darovite djece, no Dorijan je pravu konkurenciju upoznao tek nastupajući na olimpijadama gdje su se natjecala i djeca iz drugih država, pa i s drugih kontinenata.
– Uz najjaču trojku, SAD – Kina – Rusija, treba svakako spomenuti Poljsku, Singapur i Ukrajinu – otkriva Dorijan odakle u svijetu dolaze najbolji mladi matematičari i informatičari. Kao ni kod ostalih mladih STEM-ovaca, ni kod njega nije izražen pomodni motiv velikih kompanija s područja IT-ja ili srodnih djelatnosti koje mogu donijeti i materijalnu sigurnost.
O tome još ne razmišlja jer se matematikom i informatikom ne bavi zbog toga.
– Ne, sad me samo zanima upis na PMF, smjer matematika – kratko će.
Doista se sve više darovitih matematičara odlučuje za taj zagrebački fakultet duge tradicije. A i u slobodno vrijeme, kada ne uvježbava matematičke zadatke ili programerska rješenja, Dorijan se zabavlja pred računalom, kao i dobar dio njegovih vršnjaka.
– Uvijek nađem vremena za svoje omiljene kompjutorske igrice – ističe.
pa čuj, obzirom da hrvati više ni flaksericom nisu u stanju kositi nego po travi masovno bacaju otrov, ni sofisticirani i skupi roboti za košnju trave više nisu tako glupa ideja. trava je velik neprijatelj u hrvata.