Proizvodi li se cjepivo stvarno od fetusa: Donosimo stručni odgovor na to i niz drugih pitanja

Kako se bliži dan početka cijepljenja u nas tako se u javnosti ponavljaju polemike o cjepivima. I pomalo je čudno što se pojavljuju pitanja na koja je dosad više puta odgovarano, objašnjavano... Nedavno je, primjerice, prof. dr. sc. Igor Štagljar o cijepljenju za Večernji list napisao tekst u kojem je dao odgovore na neka od tih pitanja. Znanstvenici nas uvjeravaju kako nema mjesta strahu i sumnjama, pa smo zato odgovorili na četiri temeljna pitanja koja se vrte u javnosti ovih dana.

Postavili smo četiri pitanja prof. dr. sc. Bojanu Poliću s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

1. ČULI SMO NEDAVNO KAKO SU OXFORDSKO, KINESKO I RUSKO CJEPIVO ‘NEETIČNA’ CJEPIVA JER SE RAZVIJAJU KORISTEĆI LJUDSKE FETUSE. KOLIKO U TOME IMA ISTINE?

Riječ je o cjepivima koja su proizvele grupacije Astra Zeneca / Oxford University, CanSinBio (Kina) i Gamaleya Research Institute (Rusija). Sva tri spomenuta koriste adenovirusne vektore (DNA vektori) u koje je ubačen SARS-CoV2 virusni gen za S (Spike) protein preko kojega virus ulazi u stanice. U proizvodnji tako dizajniranih adenovirusnih vektora koriste se najčešće genetski modificirana humana stanična linija HEK293 (promijenjene embrionalne bubrežne stanice). To je dobro poznata stanična linija koja je napravljena u laboratoriju još 1973. godine i koja se koristi za različita biomedicinska istraživanja. U ovom slučaju riječ je o dodatno modificiranoj liniji koja služi za formiranje adenovirusnih čestica unutar kojih se nalazi adenovirusni vektor koji sadrži spomenuti gen za protein šiljastog nastavka, S protein. Naime, kako je riječ o adenovirusnom vektoru, dakle virusnoj DNK kojoj su uklonjeni svi geni koji su važni za formiranje virusne čestice i u koju je stavljen gen za S protein, potrebno je imati humanu staničnu liniju u kojoj je moguće stvoriti virusnu ovojnicu i “upakirati” adenovirusni vektor. Tako formirane (adeno)virusne čestice sposobne su samo jednom inficirati stanicu i dostaviti vektor sa željenim genom (pri cijepljenju), no nakon toga se (adeno)virusne čestice više ne mogu formirati i prenašati na druge stanice. Dakle, ovdje nije riječ direktno o stanicama embrija, već o genetski promijenjenoj humanoj staničnoj liniji koja se koristi već 50-ak godina u biomedicinskim istraživanjima, kao i brojne druge slične stanične linije. Ove virusne čestice ne sadrže proteine stanice u kojoj su nastale, već samo adenovirusne proteine ovojnice ovakvih virusnih čestica koje služe za infekciju ciljnih stanica.

2. POSTOJI LI IKAKVA MOGUĆNOST DA SE CJEPIVOM PROMIJENE GENI?

Ne, ne postoji nikakva mogućnost da mRNA cjepivom promijeni naš genom. Riječ je o tehnologiji koja se razvija već 30- ak godina (od 1990.) kada je prvi put mRNA injicirana u miševe i kada je detektirana proizvodnja proteina na bazi takvih mRNA. mRNA su inače molekule koje nose uputu za sintezu odgovarajućeg proteina i koje su kratkog životnog vijeka (u satima). On se u ovom slučaju proizvode sintetski i ubacuju u lipidne (masne) nanočestice putem kojih se dostavljaju direktno u stanicu. Pored toga što daje uputu za proizvodnju odgovarajućeg proteina (u ovom slučaju S proteina SARSCoV2), mRNA molekule djeluju i adjuvantno, odnosno aktiviraju imunosustav. Prednost ovih cjepiva jest ta da se ne moraju koristiti dodatni adjuvansi (npr. aluminijev hidroksid) kao što je to slučaj u drugim cjepivima.

3. SLIČNE TEHNOLOGIJE KOJE SE KORISTE KOD PRIPRAVLJANJA CJEPIVA KORISTE SE I ZA PRAVLJENJE VELIKOG BROJA LIJEKOVA. KOJI BI BILI LIJEKOVI U TOM KONTEKSTU NA KOJE ĆEMO NAJČEŠĆE NAIĆI?

Da, slične se tehnologije koriste i u pripremi nekih bioloških lijekova, odnosno humanih proteina (npr. citokina, protutijela i sl.), koja se široko koriste u medicini. U načelu, u humane stanične linije ubacuju se određeni DNA vektori (plazmidi ili neki drugi) putem kojih se mogu proizvesti ti biološki lijekovi. Isto tako se koristi i proizvodnja proteina na bazi mRNA.eate

VIDEO: Pitali smo građane žele li se cijepiti protiv koronavirusa

Video: Večernji TV

4.KOJE SU OSNOVNE RAZLIKE IZMEĐU CJEPIVA TEMELJENA NA ADENOVIRUSU I ONIH NA MRNA TEHNOLOGIJI, ODNOSNO ŠTO IH TOČNO KARAKTERIZIRA?

U slučaju adenovirusnih vektora riječ je o DNA vektoru koji je upakiran u adenovirusnu česticu za dostavu tog vektora koji sadrži gen za S protein SARS-CoV2 virusa. Pri cijepljenju ove virusne čestice mogu samo jednom inficirati ciljne stanice i dostaviti vektor (vektor ne sadrži virusne gene za daljnje formiranje virusnih čestica). Adenovirusni vektor se ne integrira u naš genom i ne mijenja ga. On postoji izvan našega genoma i koristi mašineriju stanice kako bi se gen za S protein najprije prepisao u odgovarajuću mRNA, a zatim preveo u protein na koji će naš imunosustav reagirati. Adenovirusni vektor se nakon kraćeg vremena razgradi i nestane iz naših stanica. U slučaju mRNA cjepiva, situacija je puno jednostavnija. Sintetski proizvedene mRNA koje sadrže uputu sa S protein su upakiran u lipidne čestice putem kojih se dostavlja mRNA u stanice (nakon cijepljenja). Kad mRNA uđe u naše stanice, odmah kreće njezino prevođenje u S protein. mRNA se nakon nekoliko sati razgradi u našim stanicama. Ova tehnologija pruža mogućnost vrlo brzog kreiranja cjepiva i “doziranja” adjuvantnog djelovanja mRNA odgovarajućim modifikacijama te ne zahtijeva proizvodnju na biološkom materijalu (npr. stanicama). Obje varijante cjepiva su s imunološkog aspekta sigurnije za upotrebu jer se njima u naš organizam unosi samo jedan ili dijelovi virusnog proteina, za razliku cjepiva u kojima se koriste umrtvljeni ili oslabljeni virusi, gdje imate prisutne gotovo sve proteina virusa na koje imunosustav reagira.