Karlovački poduzetnik Marko Vuković obojio je pročelje nekadašnje grobnice obitelji Turković u boju koju je sam odabrao i time odstupio od konzervatorskih uvjeta obnove povijesnog arhitektonskog zdanja na platou rimokatoličkog groblja Dubovac u Karlovcu.
– Naknadnim usmenim dogovorom s ulagačem i izvođačem radova dogovoreno je da će se u najkraćem roku pristupiti izmjeni boje pročelja, da bi se taj element uskladio s odredbama konzervatorske struke – kaže Branka Seiter, pročelnica Konzervatorskog odjela u Karlovcu.
Obnova grobnice odvija se u ostalim segmentima u skladu s uvjetima konzervatora.
Bila je napuštena
– Izvedena je obnova krovišta. Postavljen je novi pokrov od bakrenog lima. Napravljeni su i ostali limarski radovi. Obnovljen je križ i izvedeni su nova stolarija i vitraji – objasnila je pročelnica Branka Seiter.
Gradska tvrtka Zelenilo javno je bila pozvala one koji polažu pravo na vrijedno arhitektonsko zdanje. Međutim, nitko se nije javio. Stoga je grobnica prodana. Kupio ju je Marko Vuković, poznati inovator i (su)vlasnik HS-produkta, tvrtke za proizvodnju oružja. Iznad ulaza u grobnicu postavljen je natpis u mramoru “Obitelj M. Vuković”.
Pobijanje direktora
– Nikad nisam rekao da se ime grobnice Turković ne smije mijenjati – kaže Stjepan Turković.
U Večernjem listu je 15. travnja 2008. godine objavljena njegova drukčija izjava.
– Novi vlasnik bit će dužan obnoviti grobnicu po uputama konzervatora te će morati zadržati njezino izvorno ime – rekao je tada direktor Turković.
Grobnica je sagrađena u neogotičkom stilu na prijelazu u 20. stoljeće.
Zašto prodaju povjesnu i kulturnu baštinu Karlovca. Zašto zatiru korjene poznatih Karlovačkih obitelji koje su zadužile Karlovac (za razliku od \"njih\" ) . Neki su željeli promjeniti ime Karlovca u Kordunovac , Kamenskog u Arkanovo (u čemu je ovdje razlika). Ovo je grobnica poznate stare povijesne Karlovačke obitelji Turković i tako se treba zvati, tako je upisana u svim povjesnim dokumentima. U Državnom arhivu u Zagrebu piše: Turković Ivan Matija bavio se trgovinom lijesa i drvarskim proizvodima, kasnije je bio brodovlasnik i posjednik u Kraljevici. Prema svom položaju i obrazovanju bio je 30 godina papinskim konzulom, a za francuske vlasti 1809.-1812. \"maire\" Kraljevice i Bakra. Sinovi Ivana Turkovića bili su: Andrea Francesco (umro 1843.), Ivan Nepomuk (rođen 1796.) i Vjenceslav (Vencel, Vinko). Turković Vjenceslav rodio se 1826. u Kraljevici. Oko 1850. počeo je trgovinom dužica i žitarica, a 1858. s Franjom Turkovićem pokrenuo je trgovinu drva na veliko. Utjecao je na politički i društveni život grada Karlovca, a kuću su mu posjećivali mnogi hrvatski političari, književnici i umjetnici pa i sam biskup Strossmayer. Narodni zastupnik grada Karlovca postao je 1865. Godine 1868. počeo je graditi velike jedrenjače u Kraljevici, a 1882. kupio je s Turkom dobro Kutjevo. Već 1886. Kutjevo je prešlo u ruke njegovih sinova Petra i Milana koji su to imanje digli do velike gospodarske vrijednosti. Umro je u Karlovcu 1902. Supruga Vjenceslava Turkovića zvala se Ivana (Johanna) Turković. Umrla je 1893. Djeca Vjenceslava i Ivane Turković bili su: Milan, Ivan, Jelka, Ljubosava i Petar Dragutin (Dragan). Turković Kutjevski barun Milan, sin Vencela, rodio se u Karlovcu 1857. Nakon realke u Rakovcu, pohađao je Trgovačku akademiju u Trstu. Već kao mladić rukovodio je očev šumski posao. Od 1882. stalno se nastanio u Kutjevu i nastavio rad oko drvenih proizvoda, industrije drva i dizanja uzornog gospodarstva. S bratom Petrom upravljao je dugi niz godina vlastelinstvom Kutjevo, usavršavao sve grane gospodarstva i gradio industrijska poduzeća. Godine 1901. odlikovan je viteškim redom Francuske počasne legije i s bratom Petrom postao je barun. Bavio se numizmatikom, starinama i folklorom. Godine 1916. preselio se u Zagreb, na adresu Zrinjski trg 19. Sudjelovao je u privrednom i kulturnom životu, kao predsjednik Hrvatske eskomptne banke, Udruženja šumara SHS, Društva za spasavanje itd. Bio je cenzor Narodne banke u Zagrebu. Bavio se glazbom (jedan je od osnivača Zagrebačke filharmonije). Odlikovan je i Ordenom svetog Save III. Supruga Milana Turkovića zvala se Irena, rođena Živković. Djeca Milana i Irene Turković bili su Zdenko i Fedor. Ivan Turković, sin Vencela, imao je sinove Zlatka i Milivoja, te kćer Ivanu. Jelka Turković, kći Vencela, udala se za dr. Eugena Winklera. Imali su tri kćeri: Ivanu, Željku i Olgu. Ljubosava Turković, kći Vencela, udala se za Milana Krešića. Imali su dvoje djece: Miru i Milana. Turković Kutjevski barun Petar Dragan, sin Vencela, bivši veliki župan Zagrebačke županije, kutjevački vlastelin umro je u Zagrebu 1916. Njegova supruga bila je Maja rođena Tulić. Djeca Petra Dragana i Maje Turković bili su Vladimir, Davorin i Velimir. Dr. Vladimir Turković Kutjevski rođen je 1878. u Karlovcu. Nakon srednje škole u Karlovcu, završio je pravo i stekao doktorat u Beču. Bio je predsjednik banke Braća Turković d.d. u Zagrebu, narodni poslanik u Hrvatskom saboru i u Zajedničkom saboru u Budimpešti. Odlikovan je ordenom svetog Save III. Živio je u Zagrebu, na adresi: Mesnička 23. Njegova supruga zvala se Vera, rođena Gorup. Imali su kćer Darinku. Da su znali što će im se događati sa grobnicom nikad je ne bi gradili u Karlovcu. Možda sadašnji vlastodršci Karlovca prodaju i crkvicu na groblju \"njima\" nije ništa sveto. Oni su vladari Karlovca bez vjere ,duše, poštenja i morala.