Već osam godina Dječja bolnica Srebrnjak, hrvatski i europski centar izvrsnosti za alergije, radi na svom projektu Centra kompetencije za translacijsku medicinu, jedinstvenom spoju instituta i bolnice gdje bi radili znanstvenici s područja biokemije, molekularne biologije i drugih grana, zajedno s pedijatrijskim kliničarima. Najavili su i početak gradnje 2015. i dovršetak do kraja 2017. godine. Međutim, ništa se od toga još nije dogodilo iako je EU odobrio 48 milijuna eura, a inozemni stručnjaci ocijenili projekt vrhunskim.
Centar za regiju
Ministarstvo zdravstva prošle godine nije dalo suglasnost na projekt jer “nisu htjeli ishitreno odlučiti”. Proteklih dana, međutim, dva su ministarstva dala suglasnost, naglašavajući važnost projekta i u biomedicini i u zdravstvenoj zaštiti djece. “Smatramo da će provedba projekta doprinijeti jačanju učinkovitosti, dostupnosti, praktičnosti i ekonomičnosti zdravstvene skrbi djece, uštedama vremena medicinskog osoblja i pacijenata. Stoga se projekt CCTM uklapa u nacionalnu strategiju razvoja zdravstvene zaštite djece, kao i strategiju gradnje nacionalne dječje bolnice, kao komplementarni i dodatni zdravstveni i znanstveno-istraživački centar izvrsnosti”, stoji u pismu ministra zdravstva Milana Kujundžića upućenom ravnatelju Srebrnjaka Bori Nogalu. Da je projekt od iznimnog značaja i u skladu s prioritetima za jačanje znanstvenih aktivnosti u biomedicini, prisnažio je pismom i ministar znanosti i obrazovanja Pavo Barišić, pozdravljajući uspostavu “jedinstvenog istraživačkog centra u translacijskoj medicini kao spoju bazičnih i kliničkih istraživanja u bolesti dišnih putova i alergijskih bolesti u djece”.
– Ove suglasnosti dane su zahvaljujući tome što premijer Plenković zna kako funkcioniraju europski projekti, a zna i da je ovo jedini strukturni projekt u znanosti i medicini te da imamo lošu demografsku sliku, a zaštitu djece na niskoj razini – smatra Nogalo.
Pisma su to iz kojih se iščitava da Hrvatska jedva čeka dobiti takav istraživačko-bolnički centar kojem bi gravitirala cijela regija. Međutim, nije sve onako kako izgleda.
– Ministarstvo je dalo suglasnost, ali gdje će se centar graditi, to tek treba vidjeti – kazao nam je ministar Kujundžić. Iz tih se riječi da iščitati da je projekt koji svi hvale i slažu se da bi unaprijedio skrb za najmlađe pacijente zapravo i dalje na dugom štapu. Štoviše, mogao bi i propasti jer 2020. je rok u kojem je novac europskih fondova na raspolaganju. Naime, gradnja nove nacionalne dječje bolnice proglašena je prioritetom, najavljeno je premještanje Klinike za dječje bolesti iz Klaićeve, a kao nova lokacija spominjala se Dubrava, pa nedovršena Sveučilišna bolnica, čak i prostor pokraj zagrebačkog hipodroma.
Velika blamaža
Konačna odluka nikako da se donese, plan je još maglovit, ali ideju neke druge dječje bolnice redovito se dočeka na nož kao nelogično iskakanje iz sustava radi vlastitog ega i interesa te nerealno gomilanje bolnica.
– Naš centar ne kolidira s idejom nove dječje bolnice. Ne moraju biti sve djelatnosti na jednom mjestu, bitno je da se ne preklapaju. Jer, podržati projekt s namjerom da se on zapravo gradi na drugoj lokaciji nije izvedivo, u tom slučaju projekt propada, a za drugi bi sve pripreme morale ići iznova. A to bi bila velika blamaža – kaže Nogalo. Gledajući kako (ne) funkcioniraju stvari kod nas, ni prva ni zadnja, očito.
Hrvatska realnost: u 27 godina u Hrvatskoj nije izgrađena niti jedna bolnica. Za to vrijeme, međutim, je izgrađeno preko 300 crkava. Hrvati, molite za ozdravljenje jer vam ništa drugo ne preostaje.