Neprincipijelnost, politička trgovina i prelasci iz besperspektivne oporbe u većinu koja osigurava različite sinekure nisu nikakva novost u Hrvatskoj. No, u ovom saborskom sazivu ta je pojava poprimila do sada neviđene razmjere i prijeti potpunim urušavanjem povjerenja u političare i politiku općenito.
A sve je počelo odlukom HNS-a da će nadomjestiti Most u koaliciji s dotadašnjim “smrtnim neprijateljem” HDZ-om. Neprincipijelna koalicija porušila je mnoge dotadašnje etičke barijere pa su u politici postale moguće i dotad nezamislive kombinacije. Rezultat je vidljiv u čak 25 zastupnika koji su od tada promijenili klubove ili stranačke boje, pri čemu ih je 12 iz oporbe prešlo u redove vladajućih, što ih je označilo kao potencijalne “trgovce”. A da bi se obranili od takvih optužbi, javnosti su ponudili i obrazloženja svojih prelazaka, među kojima su neka upravo nevjerojatna.
Natječaj za klub
Bivši SDP-ovac Zdravko Ronko tako je, napuštajući stranku, objasnio da to čini kako Plenkovićeva većina ne bi došla u pitanje, zbog čega bi SDP s njima koalirao, što bi uništilo stranku. Pa je on, da bi spasio SDP od neprincipijelne koalicije, sam koalirao s HDZ-om. Upravo nevjerojatno. Ronko je pritom izjavio i da otvara “svojevrstan natječaj” za klub koji će ga prihvatiti kao nezavisnog zastupnika, iako se već znalo da će završiti u klubu zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.
Video - Mrak-Taritaš o Amsterdamskoj koaliciji, Bandiću, zagrebačkom proračunu...
No, od Ronkova, za SDP je svakako bolniji prelazak u većinu Tomislava Sauche i Milanke Opačić, koji su godinama bili stranačke perjanice i najžešći kritičari HDZ-a.
Saucha je HDZ-ovu većinu spasio u trenutku kada je bila najugroženija, glasom protiv opoziva ministra financija Zdravka Marića. Javnosti je pokušao objasniti da mu je na umu bila politička stabilnost, da je Hrvatsku želio poštedjeti novih izvanrednih izbora, no u tu je priču malo tko povjerovao, s obzirom na to da mu nad vratom visi USKOK-ova optužnica vezana uz malverzacije putnim nalozima u Milanovićevoj Vladi.
Oko glasovanja o povjerenju Mariću “vrdala” je i Opačić. Prvo je govorila da se neće pojaviti u sabornici jer joj je majka bolesna, no na kraju se predomislila i zajedno s kolegama iz oporbe podržala opoziv. Opačić u SDP-u nikako nije uspijevala naći zajednički jezik s predsjednikom Davorom Bernardićem pa nikoga nije začudilo što je ovih dana napustila stranku. No, krajnje je neobična njezina odluka da uđe u Bandićev klub i time podrži HDZ-ovu većinu. Ona, doduše, tvrdi kako je nezavisna i kako glasa za prijedloge koje smatra dobrima za građane, no demantira je činjenica da je podržala ponovno osnivanje Državnog inspektorata koji je svojedobno nazivala leglom korupcije.
Jedno zastupničko pitanje
HDZ-ovu većinu u svim potencijalno neugodnim situacijama, poput opasnosti od gubitka kvoruma kod glasovanja o amandmanima na Zakon o udomiteljstvu zasad štiti i Mario Habek, još jedan SDP-ovac koji je završio u većini, u Klubu HNS-a. Baš kao i Opačić, Habek tvrdi da je nezavisan i da podržava samo one prijedloge koje smatra dobrima za građane.
I Habek je, odlazeći u Klub HNS-a, ponudio zanimljivo obrazloženje – kao nezavisnom zastupniku bez kluba bilo bi mu izuzetno teško raditi, jer takvi u Saboru nemaju ni prostorije u kojima bi se pripremali za rad.
Posljednja koja je napustila SDP i prešla među vladajuće (ne znači da ih neće biti još) je riječka liječnica Ana Komparić Devčić. Ta prilično samozatajna zastupnica, koja se u ove dvije godine za riječ javila svega 40-ak puta i postavila samo jedno zastupničko pitanje, također je ponudila pažnje vrijedne argumente za svoj prelazak Milanu Bandiću.
Budućnost vrednija od obraza
Komparić, otprilike, kaže kako će s iskustvom nezavisne zastupnice moći bolje pomoći svom gradu. Ovo je obrazloženje iznenadilo sve koji znaju išta o njoj i Rijeci. Tamo je na vlasti SDP, njezina dojučerašnja stranka, a upućeni kažu kako je zastupnica i osobno dobra s dugogodišnjim gradonačelnikom Vojkom Obersnelom. Dobra je navodno bila i sa Zoranom Milanovićem pa je nejasno tko joj je zapravo priječio da kao SDP-ovka pomogne Rijeci koliko god je htjela.
No, nisu samo SDP-ovci ti koji prelijeću u parlamentarnu većinu. Vrlo brzo nakon što su u Sabor ušli u koaliciji nekoliko izrazito antisistemskih stranaka, kojima je HDZ uvijek bio glavna meta, dvojica od ukupno trojice zastupnika stranke Promijenimo Hrvatsku, Ivica Mišić i Jozo Martinović, zaključili su da im HDZ ipak nije toliko neprihvatljiv pa su odlučili podržati Vladu. Zbog toga su ekspresno isključeni iz stranke, no Martinović je utjehu našao u fotelji državnog tajnika u Ministarstvu pravosuđa. Mišić je ostao u Saboru i priključio se bujajućem klubu vječnog zagrebačkog gradonačelnika, naravno i on kao nezavisni zastupnik. Za razliku od SDP-ovaca, ovaj dvojac nikad nije osjetio potrebu javnosti barem pokušati obrazložiti zbog čega su tako naglo i drastično promijenili mišljenje o HDZ-u.
Nešto kompliciraniji je slučaj nekadašnjeg “živozidaša” Marina Škibole. I on je u jednom trenutku odlučio pružiti ruku HDZ-u. Potpisao je prijedlog imenovanja Gordana Jandrokovića za predsjednika Sabora i time HDZ-u omogućio da izbjegne pad vlade do lokalnih izbora nakon kojih su se presložili s HNS-om. No, za razliku od drugih, Škibola je imao čvrst razlog – za svoj potpis dobio je donošenje zakona koji je trebao zaštititi prevarene klijente RBA zadruga. Nije pretjerano principijelno, ali opet, čovjek se ne može zapitati nisu li sudbine tih ljudi vrednije od “obraza” bilo kojeg zastupnika. Ta se suradnja, međutim, nije održala, Škibola je uskoro nastavio glasovati kao oporbeni zastupnik i među rijetkima je koji se nisu priključili nijednom klubu.
Među “prebjezima” ima i onih višestrukih, poput bivšeg SDP-ovca Tomislava Žagara koji je prešao u klub Mosta još dok je ta stranka bila na vlasti. No, ostao je s njima i kada je Most izišao iz Vlade, čime je dokazao da ono što ga je privuklo nije bila vlast. U međuvremenu je napustio i ovaj klub i prišao također oporbenom klubu nezavisnih zastupnika u kojemu su bivši mostovac Marko Vučetić i SDP-ovac Bojan Glavašević.
Da mu odlazak s vlasti nije bio motiv napuštanja stranke, dokazao je i nekadašnji Mostov ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, koji je također kao nezavisni zastupnik ostao u oporbi.
“Višestruki prebjeg” je i Marija Puh, koja je prvo s kolegama iz HNS-a prešla iz oporbe u redove vladajućih, da bi ih potom napustila i prešla Milanu Bandiću. Iako je stranka ulagala velike nade u svoju mladu potpredsjednicu, njoj je, kaže, smetalo što se nedovoljno čini za njezino Zagorje.
Malo dodirnih točaka, ali...
No, među onima koji su promijenili stranku i stranu ima i velik broj onih koji su pritom pazili na načela koja su ranije zastupali. Napose se to odnosi na Mostove zastupnike i bivše ministre koji su, unatoč silasku s vlasti, ostali uz kolege s kojima su i ušli u Sabor.
Da im je do načela stalo više nego do sinekura, pokazali su i zastupnici GLAS-a, koji su odbili ući u koaliciju s HDZ-om i napustili HNS.
Principijelnost je pokazao i Hrastov Hrvoje Zekanović, koji je vladajuću koaliciju napustio nakon što je Sabor ratificirao Istanbulsku konvenciju, uz poruku da on u takvoj koaliciji nema što raditi.
Napuštanje većine i prelazak u oporbu sigurno nije bila laka odluka ni za Zlatka Hasanbegovića i Brunu Esih, koji su zaključili da s Plenkovićevim HDZ-om više nemaju previše dodirnih točaka. Oboje su se kandidirali na lokalnim izborima u Zagrebu, Esih za gradonačelnicu, a Hasanbegović za vijećnika s njezine liste. Osnovali su Nezavisne za Hrvatsku koji prilično živciraju njihove bivše partnere, posebno Plenkovića koji često govori kako je požalio što ih je bio stavio na listu.
prljava legalizirana prostitucije , nadam se da narod nije slijep !