Dok ste danas kupovali Večernji list, vjerojatno niste ni bili svjesni što ovu subotu čini drugačijom od svih ostalih dana u godini, i to u cijelom svijetu. Upravo današnji dan mnogi građani, udruge, ustanove, organizacije i institucije posvetit će promišljanju o onome što nam je svima urođeno i neotuđivo – ljudskim pravima.
Ujedinjeni narodi su, prije gotovo 70 godina, 10. prosinac proglasili Međunarodnim danom ljudskih prava, a taj datum prilika je za još jedan apel za snažnijom, učinkovitijom i dugoročno održivom zaštitom prava građana, ali i za ohrabrivanje svih da se zauzmu za sebe i svoju okolinu.
Međunarodne deklaracije, Ustav, europsko i domaće zakonodavstvo jamče ljudska prava, ali stvarnost ih može učiniti mrtvim slovom na papiru – zbog manjkavosti ili loše provedbe propisa, njihove brojnosti i neusklađenosti. Svi znamo za takve situacije, jer smo ih ili sami doživjeli ili o njima čuli od naših bližnjih.
Ali o kritičnim točkama, sustavnim i dubljim problemima, uvjerljivo svjedoči više tisuća građana koji se svake godine obraćaju instituciji pučkog pravobranitelja.
Dugotrajni sudski postupci, eliminacija prijave na natječaj za posao zbog dobi kandidata, neravnopravan položaj ovršenih u postupku prisilne naplate, prepreke u dostupnosti zdravstvene zaštite – ovaj niz mogao bi se nastaviti i preko čitave stranice.
Riječ je o primjerima problema iz područja na koje nam stiže najveći broj pritužbi, a to su već duže vrijeme pravosuđe, radni i službenički odnosi, diskriminacija, imovinskopravni odnosi, postupanje policijskih službenika, ovrhe, zdravlje.
Svaki od 4655 primjera na kojima je nastalo posljednje Izvješće pučke pravobraniteljice ima svoju priču, ali najveći broj govori o gubitku strpljenja zbog lutanja po sustavu, usudila bih se reći i beznađu. Jer kako drugačije protumačiti riječi čovjeka koji na pragu 90. godine, nemoćan i vezan uz krevet, ne zna više kome bi se obratio jer čeka na rješenje svog problema punih 19 godina.
Sličnu poruku šalju i mnogi drugi – nemaju povjerenja u sustav, osjećaju se nezaštićeno, uvjereni u vlastitu nejednakost pred zakonom. Situacija je najteža među najranjivijima – starijima, osobama narušenog zdravlja, a u nezavidnom položaju su i stanovnici ruralnih područja i pripadnici nacionalnih manjina.
Među njima su i siromašni, odnosno gotovo trećina građana, koliko ih prema posljednjim statistikama živi u riziku od siromaštva, snažnog neprijatelja ljudskih prava. Tako ga možemo nazvati jer je teško imovno stanje povezano s lošijim zdravljem i zaprekama u ostvarivanju mnogih drugih temeljnih ljudskih prava.
Kakvu šansu oni imaju protiv moćnog aparata kada si ne mogu priuštiti odvjetnika, a sustav besplatne pravne zaštite im nije dostupan jer za njega niti ne znaju? Mnogi dolaze k nama po pravni savjet, pomoć u sastavljanju pravnih podnesaka ili s očekivanjem da ih zastupamo na sudu, iako nam zakon to ne dopušta.
Samo u prošloj godini zabilježili smo porast od 60 posto takvih zahtjeva. U isto vrijeme, čak šest ureda državne uprave, koji su za to zapravo i ovlašteni, nije primilo niti jedan zahtjev. Zato je nužno raditi na informiranju građana o toj mogućnosti, čiji je cilj osigurati pristup pravosuđu i jednakost pred zakonom osobama slabijeg imovnog stanja, ali je potrebno i značajno povećati efikasnost sustava besplatne pravne pomoći. To je sažetak konkretnih preporuka koje smo uputili i na čijem provođenju ćemo inzistirati.
Pravo na zdravlje bilo je tema kojoj smo ove godine posvetili obilježavanje Međunarodnog dana ljudskih prava, što nam je dalo priliku da za istim stolom okupimo ministra zdravstva, pacijente i druge dionike zdravstvenog sustava.
Sigurna sam da će mnoga iskustva s nedostupnošću zdravstvene usluge koje smo tada čuli ostati zabilježena i, nadam se, utjecati na neke buduće odluke, ali je posebno dragocjeno bilo čuti primjere dobre prakse, poput projekta iz Petrinje u sklopu kojeg su stariji samci u udaljenim naseljima opskrbljeni specijalnim narukvicama, pa ih od dolaska hitne pomoći dijeli doslovno jedan potez prstom.
Ovakva rješenja pokazuju da se može, što je dobro imati na umu u situacijama kada dobivamo odgovore da su potrebe veće od mogućnosti ili da ne postoji načina.
Društvene promjene ne dolaze preko noći. Ali je važno da se prema njima krećemo, za što je potrebna suradnja na svim razinama, koja je iz godine u godinu, uz pojedina iznimna razdoblja, sve bolja, a odgovori nadležnih na naša pitanja i njihova očitovanja sve ažurniji.
>> 330.000 hrvatskih obitelji zauvijek je zarobljeno u prezaduženosti i siromaštvu
Ne hvala društvenim promjenama za koje se zalaže Lora Vidović.