Na pitanje što biste napravili da pronađete novčanik s novcem, odgovorila je poštenom praksom prošlog vikenda i prodavačica na slatinskom kiosku. Profesor D. P. iz Slatine u žurbi je, nakon kupnje na kiosku, zaboravio novčanik i ostavio ga na izloženim novinama. Prodavačica Snježana Jelić, koja već dugi niz godina radi na slatinskom kiosku, vidjela je novčanik te ga uzela kako bi provjerila kome pripada.
– Jedino na što sam pomislila u tom trenutku bila je briga koju proživljava vlasnik koji zasigurno traži novčanik – kaže ova skromna gospođa. Planirala je nakon završetka posla otići na adresu vlasnika i osobno mu uručiti novčanik. No, kako su nedugo zatim pored kioska prolazili policajci, zamolila ih je da novčanik vrate vlasniku. Kada su pokucali na vrata vlasniku, ovaj se ugodno iznenadio jer nije ni znao da je izgubio novčanik. Kaže da ga je "oblio hladan znoj" kada je samo pomislio na administraciju koja bi ga dočekala da nije bilo poštene nalaznice, jer bi jako dugo pribavljao sve što bi mu bilo potrebno s obzirom na to da većinu dokumenata drži upravo u novčaniku.
Vlasnik novčanika ovom se pričom i obraćanjem želi iskreno zahvaliti gospođi Snježani te joj poželjeti sve najbolje.
U novčaniku je bilo oko 300 kuna, osobni dokumenti i kreditne kartice, za koje vlasnik potvrđuje da su mu mogle prouzročiti ogromne troškove. I ova priča šalje poruku čitateljima da je lijepo znati da tu negdje u našoj neposrednoj blizini ipak postoje pošteni ljudi. Ljudi koji suosjećaju s vašom brigom, čak i ako vas ne poznaju, te su spremni vratiti vam ono što ste izgubili, jer tko od nas ne čuva barem jednu malu uspomenu u novčaniku?
Ima poštenog svita! Iako smo bombardirani svakodnevno o lupežima koji kroče ovom zemljom. Mene je oblio ledeni znoj kada me je telefonom nazvao nepoznati čovjek i upitao stanuje li na ovoj, mojoj, adresi osoba, takvog imena, predstavio se je kao službenik hrvatskih željeznica, te da je pronašao novčanik s dokumentima, otvorio ga je uz prisustvo druge osobe, prebrojio novac i čini nam uslugu da ne idemo na policiju. Mislim kako mu nisam niti zahvalila, plač me obuzeo, ne sjećam se, jedva sam došla k sebi, ipak postoje ljudi, sramim se što sam i sumnjala u to. A može biti kako su mediji prenatrpani pričama o lupežima da dobri i pravični jednostavno ne pronađu mista, fala večernjakovci.