Manje od dva tjedna prošlo je od 101. rođendana Kim Il Sunga, osnivača Sjeverne Koreje. Kao i više puta u posljednjih desetak godina, na taj dan trebalo je biti održano otvaranje divovskog hotela Ryungyong, smještenog u samom središtu glavnoga grada Pyongyanga. Najave su se, ipak, pokazale netočnima, a čudovišni hotel – čija je gradnja počela još davne 1987., očito će otvaranje pričekati još koju godinu.
Jednoga dana, doduše nejasno je kada, taj hotel vjerojatno će biti otvoren, no to nimalo neće uljepšati imidž zdanja na koje je tijekom proteklih desetljeća Sjeverna Koreja potrošila oko 2 posto svog BDP-a, iako istodobno stotine tisuća njezinih stanovnika umiru od gladi. Hotel Ryungyong najupečatljiviji je, ali nipošto jedini primjer propalih građevinskih projekata na svijetu.
Prikaz povijesti
Dapače, ako je najbolji prikaz povijesti razvoja ljudske civilizacije sadržan u građevinama koje su iz te povijesti ostale i do danas, onda je i povijest propalih građevinskih projekata ujedno i prikaz civilizacijskih neuspjeha koje smo kroz stoljeća trpjeli. A ti promašaji posljedica su raznih faktora – megalomanskih zamisli, loših financijskih procjena ili jednostavno promjene društvenih okolnosti.
Mnogi plaćali glavom
Nažalost, neki su ih platili i glavom. Stotine tisuća političkih zatvorenika u Sovjetskom Savezu umrle su gradeći megalomanske infrastrukturne projekte tadašnjih sovjetskih čelnika. Brojne napuštene pruge, ceste i tvornice u hladnim sibirskim prostranstvima trajni su spomenik takvoj suludoj politici, jednako kao što su i napušteni neboderi Bangkoka ili brojni kineski gradovi duhova trajni spomenik ljudskoj pohlepi.
Iz svih tih primjera čovjek može dosta toga naučiti, no s obzirom na prošla iskustva, realnije je očekivati da razni propali građevinski projekti nastave nicati diljem kugle zemaljske i u budućnosti.
>>U Kataru sagrađen lažni Damask za širenje neistine o stanju u Siriji