"Optuženi je zatečen po policijskom službeniku V. PP kako od prolazećih građana prosi, na način da je sjedio na nogostupu i pokazivao invaliditet (nema potkoljenicu desne noge) ispružio lijevu ruku otvorenim dlanom i tražio milostinju u vidu novca, gdje se u trenutku prekršaja nalazio veći broj građana i na taj način iskazivao svoje teško materijalno stanje."
Zabranjeni milodari
Ovako glasi optužni prijedlog za 58-godišnjeg Vukovarca Ivu Hercega, umirovljenika i invalida čiji je "grijeh" što je lani sredinom prosinca prosio u Draškovićevoj ulici, u prolazu, u centru Zagreba. Tako barem tvrdi policajac koji ga je zatekao te mu, a da ga ništa nije pitao, napisao prijavu.
Herceg mu odvraća:
– Nije istina! Nisam prosio, nego sam ljudima nudio sličice svetaca kao što uvijek radim – tvrdi umirovljenik, koji je bio šokiran kad mu je na adresu stigao sudski poziv, a još više rečenicom da je pokazivao svoju invalidnost.
– Kako da ja skrijem da nemam nogu? Kakve su to gluposti, pa iz aviona se vidi da sam invalid – govori Herceg, kojem je, kaže, dovoljno ponižavajuće što je prisiljen na cesti nuditi slike i nadati se milodaru samilosnih ljudi.
Mirovinu od 1800 kuna plus 200 kuna za ranjavanje dijeli s bolesnom suprugom Evom, koju pomaže u Osijeku, tako da jedva krpaju kraj s krajem. Da nije sličica svetaca koje mu daje jedan svećenik, ne bih mogao preživjeti. Na "cestu" ide u prosjeku dva puta tjedno.
– Bolje i to nego da kradem. Ne radim ništa loše, onda bi trebalo zabraniti sve one humanitarne telefone i lemozine – govori Herceg, po struci stolar.
Svoju stranu priče sutkinji je već ispričao, ali dotični policajac i tužitelji iz V. PP jučer se nisu pojavili na Prekršajnom sudu gdje su trebali dali svoj iskaz. Tako će Herceg, invalid od svoje dvanaeste godine, morati još jednom hodočastiti od svog doma u Podsusedu do Kennedyjeva trga da dokaže svoju nevinost.
– Ova optužnica podsjeća me na viktorijansko doba, na Charlesa Dickensa i Olivera Twista – kazao je Hercegov odvjetnik Mario Medak, kojega je angažirala Kuća za ljudska prava koja je odmah stala u Hercegovu obranu.
Ciničnim javnim pismom upozorili su na moralnu nakaradnost našeg sustava, policije i pravosuđa, koji revno kažnjavaju sirotinju u vrijeme dok se razotkrivaju najveće korupcijske afere u zemlji, upravo one zbog kojih ljudi u Hrvatskoj prose.
"Čestitamo policijskom službeniku, kao i prekršajnom sudu koji je pokrenuo postupak po ovom predmetu što su tako jasno uvidjeli da je pokazivanje invaliditeta pred građanima krajnje degutantno, a da pokazivanje teškog materijalnog stanja može duboko povrijediti osjećaje građana, narušiti društveni ekvilibrij i uznemiriti svekoliku javnost do te mjere da je nužno takvo ponašanje detektirati, sankcionirati i po mogućnosti transferirati u neki od zatvora...", stoji u pismu navedene kuće.
Osude li ga, platit će kaznu
Herceg je pak ljutit. Ne daju mu da preživi, a još ga, dodaje, i kažnjavaju. S druge strane, nema puno izbora. Ako ga osude, platit će kaznu, a ona može iznositi od 50 do 500 dinara (još nisu promijenili zakon) ili do trideset dana iza rešetaka. A u slobodno vrijeme i dalje će na Facebook prosvjede. Ne može puno hodati, ali barem se, kaže, pojavi kako bi dao podršku.
Policajci imaju određen broj kazni koji moraju napisati kako bi na papiru ispalo da barem nešto rade. Naravno, o kažnjavanju mafijaša i pravih kriminalaca mogu samo sanjati, pa je onda najlakše kažnjavati invalide i penziće. Kazniš 2-3 i onda fino u toplu birtiju - forma je zadovoljena, još jedan radni dan je gotov.