Podatak o prosječnoj isplaćenoj plaći u Hrvatskoj u iznosu od 6025 kuna za svibanj rezultat je prosjeka koji ne odgovara stanju na terenu, što je uobičajeno kod općih statističkih trendova. Puno je slikovitiji podatak o takozvanoj medijalnoj plaći koja iznosi 5218 kuna, a to znači da polovica zaposlenih u tvrtkama i institucijama zarađuje do tog iznosa, a polovica iznad tog iznosa. Izračuni se odnose na zaposlenike na puno radno vrijeme koji rade u tvrtkama i institucijama pa valja uzeti u obzir da je uključeno oko milijun zaposlenih, odnosno oko dvije trećine onih koji rade u Hrvatskoj.
Ipak, moguće je iz podataka koji su dostupni iščitati trendove, a među njima je svakako najzanimljiviji onaj da čak 66,8 posto zaposlenika prima neto plaću nižu od prosječne.
Malo je velikih plaća
Porezna reforma pomaknula je primanja na više i pokazala se najučinkovitijom mjerom za povećanje kućnog budžeta. Niži porezi pojačali su kupovnu moć bolje od socijalnih davanja koje Vlade vole obećavati, a i proračun je profitirao u konačnici.
Manji su porezi oslobodili potrošnju pa je ukupno bilo više poreznih prihoda. Da se porezi nastave snižavati, vjerojatno bi došlo do istog efekta s obzirom na to da plaće u Hrvatskoj nije teško potrošiti. Dakle uz pomoć nižeg poreza na dohodak i oporavka BDP-a prosječna plaća u Hrvatskoj u godini dana narasla je za 320 kuna jer je u svibnju 2016. iznosila 5705 kuna. Osjetni oporavak pak manje je vidljiv kada se pogleda struktura zaposlenih po iznosu neto plaća. Naime, najveći broj zaposlenih ima primanja između 4000 kuna i 6000 kuna mjesečno.
Iako su podaci iz listopada 2016. i ne uključuju efekte porezne reforme, može se vidjeti da trećina zaposlenika pripada toj skupini, ali još trećina zaposlenih zarađuje manje od 4000 kuna, pri čemu je više od 128 tisuća radnika koji rade za manje od 3000 kuna mjesečno.
Takve plaće destimuliraju gospodarstvo jer je izuzetno velik udio stanovništva, ako se uračunaju i podaci o mirovinama, nema dovoljno novca ni za osnovne potrebe.
Naime, čak 860 tisuća umirovljenika ima mirovinu nižu od 3000 kuna mjesečno pa je tako gotovo milijun stanovnika Hrvatske prisiljeno živjeti na granici siromaštva. S druge strane, jako je malo zaposlenika u pravnim osobama koje zarađuju znatno iznad prosjeka.
Naime, velike plaće, ako u njih pripadaju one iznad 10.000 kuna mjesečno, ima samo 72 tisuće zaposlenika u Hrvatskoj, pri čemu plaću veću od 15 tisuća kuna mjesečno ima njih samo 18 tisuća. Umirovljenika s visokim mirovinama, a to su one iznad 8000 kuna mjesečno, manje je od deset tisuća. Tako je u Hrvatskoj tek osamdesetak tisuća ljudi s višom kupovnom moći koji ne moraju prevrtati svaku kunu.
U Zagrebu najviše menadžera
Primanja se značajno razlikuju po djelatnostima, a već dulje vrijeme najbolje plaće imaju zaposleni u naftnoj i farmaceutskoj industriji dok pristojne plaće zarađuju i zaposlenici avionskog prijevoza i IT industrije.
Najniže plaće, s druge strane, rezervirane su za zaštitare, trgovce te radnike u proizvodnji obuće i odjeće. Ispod prosjeka plaćeni su općenito radnici u prerađivačkoj industriji. Zagrebački podaci po kojima je prosječna plaća zaposlenika u Zagrebu za gotovo tisuću kuna viša od prosjeka Hrvatske i iznosi 6977 kuna ponovno navode na krivi zaključak da se u Zagrebu puno bolje živi nego u ostatku zemlje.
Činjenica je da u Zagrebu većina tvrtki ima sjedište i upravu pa je u glavnom gradu Hrvatske najviše upravljačkih pozicija, a struktura lokalne ekonomije pokazuje i da su upravo u Zagrebu locirane inozemne tvrtke u kojima zaposlenici imaju viša primanja nego u domaćim tvrtkama.
Ipak, kada se primanja stave u kontekst bruto iznosa, Hrvatska ima druge najviše plaće u EU11 zajednici pa je za zaključiti da na lošu kupovnu moć naših građana najviše utječe država koja uzima velik dio zarađenog kolača radniku.
kakav je to prosjek sa 67% ispod prosjeka. jedini logičan prosjek za ovu vrstu statistike je aritmetička sredina.