Samo prošle godine prvi razred osnovne škole palo je 129 školaraca. Iako se ta brojka smanjila u odnosu na prije sedam godina, kada ih palo 213, psiholozi upozoravaju da je to i dalje previše.
- To je zabrinjavajuća stvar da i jedno dijete padne razred. Obrazovanje je enormno važno za uspjeh u životu čak i za zdravlje u životu. Upozoravamo na taj problem godinama, ali nažalost nitko ne sluša, kaže Gordana Kuterovac s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, prenosi HRT.
Učiteljica Ivana Bašić iz osnovne škole u Opuzenu smatra kako u prva dva razreda ne bi trebalo biti brojčanih ocjena. Na taj bi način učenici bi mogli razviti radne navike i prilagodili se školi, a učitelji bi mogli sustavno pratiti napredovanje učenika, smatra.
- Za upis djeteta u 1. razred imamo cijeli stručni tim i školsku liječnicu. Za pad razreda imamo učitelja koji ispadne glavni krivac, a zapravo trebala bi cijela ta skupina odlučivati je li to dijete spremno za 2. razred ili ne, govori Sandra Vuk, učiteljica iz Područne škole Kerestinec.
Snježana Komarčić iz zagrebačke škole u Središću ove godine prvi put ima 'prvašiće' te smatra kako je za dijete najbitnije da ono osjeti da u toj priči nije samo i ida ima podršku, da nije neuspješno i manje vrijedno zato što mu nešto ne ide.
Ipak, djelatnice smatraju kako bi u današnje vrijeme svaka škola trebala imati obaveznog psihologa, pedagoga i defektologa.
Sve naše sugovornice slažu se kako u današnje vrijeme svaka škola treba obvezno imati i psihologa, pedagoga i defektologa. U prilog tomu govori još jedan zabrinjavajući podatak - da svake godine učenici prvih razreda imaju više od milijun sati izostanaka, od toga neopravdanih oko 20 tisuća.
- Prvašići me na početku zovu teta, jer im ostane iz vrtića, pa dok im sjedne - učiteljica, ali sa 'TI', na 'VI' nauče tek u 2. razredu, dodaje Snježana Komarčić.
>> VIDEO Koje su najsigurnije zemlje za putovanje u svijetu? Pogledajte kako na ljestvici stoji Hrvatska
Što učiniti da prvašići ne padaju na godinu? Najčešće čujem da je rješenje problema u neocjenjivanju. Nema jedinica, nema padanja. Danas u demokratskom društvu, to je moguće. U totalitarizmu, kad sam ja bio prvašić (prije točno 60 godina), to se postizalo šibom i tjeranjem na učenje.