Slavilo se kad je lansiran 24. travnja 1990. godine. NASA i Europska svemirska agencija u orbitu su, iznad svih atmosferskih kolebanja koja kvare sliku dubokoga svemira, postavile optički teleskop s glavnim zrcalom od samo 2,4 metra. Ali on je za spoznaju svemira učinio više nego golemi teleskopi sa zrcalima promjera i osam metara! Otkrio nam je posve novi svijet međuzvjezdanih plinova, daleke galaksije, a i planeti Sunčeva sustava izgledali su kao da je ondje poslana sonda koja ih izbliza snima.
Astronomi su prvi put mogli uz pomoć Hubblea točno izračunati kojom se brzinom svemir širi, a detaljne i reljefne slike koje je slao, a i dalje na Zemlju, posve su promijenile vizure onoga što kroz prozore svemirskih brodova vide junaci znanstveno-fantastičnih priča.
Orbitalni teleskop Hubble rađao se u mukama. Da bi se posve nova slika svemira mogla dobiti iz orbite, zapisano je u astronomskoj literaturi još 1923. godine. Dogovor da ga se sagradi pao je 1970. Iščekujući prvu sliku s Hubblea svima se smrklo kad su otkrili da je glavno zrcalo bilo pogrešno uglavljeno. Od 1993. do 2009. bilo je pet, što iznuđenih, što planiranih servisnih misija. Međutim, muku je nadmašilo sve što je Hubble donio!
Kao jedini svemirski teleskop koji je dizajniran da ga astronauti mogu servisirati njegovi su uređaji triput zamjenjivani boljima i osjetljivijima. Gotovo je bio izgubljen nakon tragedije shuttlea Columbia koji je nosio opremu za njegovu obnovu. I posljednja misija - koja mu je produljila život najmanje do 2014. godine - toliko je odgađana da se teleskop spustio vrlo nisko te je za tu misiju bio postavljen i drugi shuttle koji bi priskočio u pomoć pođe li nešto naopako posadi Atlantisa.
Hubble je sada na visini od prilično dobrih 560 kilometara i nove misije prema orbitalnom teleskopu nisu predviđene. Polako će gubiti visinu i za više od deset godina trebao bi kontrolirano izgorjeti u atmosferi. Prednost što je u niskoj Zemljinoj orbiti pa ga se može popravljati ima i jedan nedostatak koji astronomi i te kako osjete: oko Zemlje se okrene cijeli krug za 96-97 minuta. To znači da na jedan dio neba njegova optika može biti usmjerena mnogo kraće nego što bi to astronomi željeli kad žele prodrijeti u veće dubine svemira odakle je svjetlost mnogo slabija pa se teleskopski senzori trebaju izlagati mnogo duže.
S nedostacima ili bez njih, Hubble je danas najpoznatiji astronomski instrument i dugo će to ostati, iako već danas u orbiti ima teleskopa koji ga u mnogočemu nadmašuju.
24.04.2010. u 06:41h riousa je napisao/la: \"Al se ti pravis mozak pises ljudima na engleskom ....\" . Ako ne razumiješ globalni jezik (engleski) onda taman da napišem prijevod, nećeš razumijeti o ćemu govori članak ..... . Inače namjera je bila da se vidi da je to znanstveni rad učenjaka u orginalu .....