Stotinjak dobro uhranjenih goveda poput stražara nadzire nekoliko čuvarica – roda, a s druge strane obronka odijeljenog potokom i šumicom raštrkale su se ovce. One su istančanijeg ukusa. Za razliku od krava, poslije kojih će nakon nekoliko tjedana ostati „pokošeni“ travnjak velik kao nekoliko nogometnih igrališta, ovce biraju samo posebne travke koje njihovo meso čini još ukusnijim i posebnijim – priča nam Stefan Hipp, član uprave, suvlasnik i četvrta generacija Hippa, najveće svjetske kompanije za proizvodnju dječje hrane. I sretne kravice i ovce s početka priče, koje se iz divljih prostranstava oko poljskog Podagija u štalice vraćaju samo u snježnom dijelu godine, kasnije će završiti u dječjim kašicama, oko 500 milijuna staklenki na godinu. No, svemu je zajednički nazivnik organska proizvodnja, bez tragova pesticida i GMO-a, za koju obitelj Hipp već više od pola stoljeća jamči svojim imenom i vlastitim biocertifikatima. Tvrde kako u njihovoj hrani za najmlađe vrijedi nulta tolerancija za sve osim biosirovina, koje kontroliraju rigoroznije nego što to traže zakoni. U laboratorijima su u stanju detektirati i zrno soli u olimpijskom bazenu. Jedna staklenka dječje hrane prođe i 265 različitih kontrola. No organskoga nema bez zdravoga, plodnog tla, pa su Hippovi već 50-tih godina prošloga stoljeća, kad su se razvijene zemlje okretale hiperprodukciji hrane i pesticidima i herbicidima za poboljšanja prinosa u poljoprivredi, okretali kvaliteti u skladu s prirodom, svjesni kako će nam se sve ono što uzmemo od prirode, a što nam ne pripada, višestruko osvetiti.
Bakterije, alge, gljivice
U vrijeme Egipćana i Asteka od jednog se hektara moglo hraniti i 15 ljudi, a danas u SAD-u, uz sva znanstvena otkrića temeljena na kemiji i tehnologiji u poljoprivredi, jedan jedini čovjek. To je strašno, a usto i najbolje pobija argument prema kojemu nam je genetska modifikacija potrebna da bi se ljudi mogli prehraniti u budućnosti – objašnjava Stefan Hipp, ističući kako zdravo tlo ne znači gubitak učinkovitosti, nego naprotiv, povećava je. Organska poljoprivreda, koja uključuje pomoć bakterija, algi, gljivica, crvi i larvi kukaca i te kako ima učinka na mineralne strukture pijeska i gline u tlu te ga oživljava i poboljšava mu plodnost. U ekološkoj poljoprivredi tako se stvara višak energije, dok konvencionalna troši više energije za proizvodnju poljoprivrednih prinosa nego što je stvara, objašnjava Hipp, koji obiteljsku filozofiju o odgovornosti za budućnost posljednjih 11 godina živi i u stvarnosti na imanju u Podagiju, na 2000 hektara na kojima se uzgaja oko 1000 angus goveda, 600 crnoglavih ovaca te po 500 hektara žitarica i povrća za hranu za najmlađe.
Ekološki uzgoj podrazumijeva petogodišnji ciklus na njivama na kojima se smjenjuju raž, pšenica, zob, pir i na kraju djetelina, koja pomaže tlu da se oporavi, a i dobra je za prehranu stoke u zimskim danima. Ne kosi se nikad u vrijeme ručka, između 11 i 14 sati, kad je na livadama i 50.000 pčela po hektaru i za polovicu njih to bi značilo sigurnu smrt. Prinosi mrkve ne razlikuju se od konvencionalnih, a iako su organske sve su ravne i velike – i nisu kvrgave – ističe smijući se Hipp. Kvrgavost uopće ne mora značiti da je nešto organsko, dok njegovoj ekološkoj proizvodnji sve govori u prilog – tisuće različitih biljnih i životinjskih vrsta na farmi i oko nje, 160 različitih vrsta ptica, divlje svinje, losovi, jeleni, lisice, rakuni… U malim jezercima na kojima se poje krave ima i žaba, u nekima i riba, pa nije čudno što uz stoku, koja je u tom kraju uobičajena slika, paradiraju rode, kojih tu ima i više nego kokošiju. Organskim uzgojem hrane čuva se okoliš, što će u budućnosti biti presudno, uvjeren je Hipp te dodaje kako je njegova proizvodnja zasnovana na očuvanju energije. Voda koju koriste u proizvodnji za pranje, primjerice, povrća pročišćava se i ponovno koristi, a tako je u svim Hippovim tvornicama u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Poljskoj, Ukrajini, Rusiji te u Hrvatskoj, gdje je Hipp 2003. od Plive kupio glinsku tvornicu Vivera.
U 10 godina ta je tvrtka s 20 došla na oko 180 zaposlenika, a kako će se u iduće dvije godine ulagati u dalje dizanje kapaciteta proizvodnje, očekuje se i 50-ak novih radnih mjesta. Usporedo s time, Stefan Hipp, koji je veliki zaljubljenik u Hrvatsku, u nas pokušava pokrenuti i organsku proizvodnju na najmanje 500 hektara zemljišta. No niti su lokalni farmeri oko Osijeka, s kojima je o tome razgovarao, za to zainteresirani (tek dva farmera iz RH zasad surađuju s Hippom). Problem je i u malim parcelama s puno vlasnika koji ih ne žele prodati te u lokalnoj zajednici i Vladi koja ima puno državne zemlje, a on ih zasad nije uspio motivirati.
Možemo biti profitabilni
– Ogroman je potencijal u organskoj poljoprivredi u Hrvatskoj. Imate sve predispozicije, klimu, čisti okoliš… za takvu proizvodnju i izvoz koji mogu biti i te kako profitabilni i konkurentni – tvrdi Hipp. S obzirom na sve veću potražnju za organskim uzgojem, samo na njemačko tržište organske hrane teško 7 milijardi eura, koje godišnje raste 25 do 30%, otpada pola Hippovih prihoda od 800 milijuna eura. Zbog krize su neka tržišta, pa i hrvatsko, posljednjih godina u padu za oko 5%. No u Hrvatskoj Hipp ima najveći udjel na tržištu dječje hrane, čak 65%, dok prodaja čitave kompanije Hipp godišnje raste 10%.
>> Udar na roditelje: Dječja hrana skuplja zbog nestašice mlijeka!