Prosvjeduje se zbog svega osim loše strategije ekonomije

Hrvatska je ovaj tjedan zvijezda Eurostata zbog najvećeg pada industrijske proizvodnje na mjesečnoj razini. Podatak ne bi bio problematičan, jer je riječ o padu proizvodnje od lipnja do srpnja, da nije konteksta opadanja proizvodnje u posljednjih 28 godina.

Hrvatska ne proizvodi! Uvozimo sve pa čak i hranu, plin, energiju unatoč činjenici da imamo dovoljno resursa da u tim područjima proizvodnje budemo neovisni od uvoza pa čak i izvoznici. Upada u oči činjenica da je naplatu došla nebriga za plinska nalazišta pa sada kad nema novih bušotina, a stare odumiru rapidno, opada proizvodnja hrvatskog plina, a sve ga se više uvozi sa stranih tržišta što je nepovoljnije i skuplje za građane.

Ipak vijesti o padu proizvodnje ili niskoj razini volumena investicija kod hrvatskih građana ne pobuđuje strast nužnu da ih potakne na prosvjede, pritiske ili apele na vladajuće da se aktiviraju. Ako je i zbog čega nužno prosvjedovati, onda je to zbog nepostojanja ekonomske strategije u državi, zbog nebrige za privlačenje ulaganja, zbog uvozničkog mentaliteta...

Rasprave na ideološkoj razini luksuz su razvijenih društava i prokletstvo najnerazvijenijih u kojima takve pozicije služe za skretanje pozornosti s problema koji zaista i utječu na život građana. Izvješće proračuna za prvih šest mjeseci pokazuje jedan dio tih problema. Doprinosa je uplaćeno 11 milijardi, mirovine su koštale 19,5 milijardi kuna. Rupa od 17 milijardi kuna već će se ove godine povećati, a država je pokušava napuniti našom štednjom sačuvanom u obveznim mirovinskim fondovima.

To posezanje za našim novcem naziva se mirovinska reforma koja je duboko nepravedna jer podrazumijeva uzimanje od mladih i njihove djece da bi se nahranili današnji umirovljenici. I ta će “reforma” proći jer nema pobune, nema reakcije, a jedina vidljiva koju političari uglavnom ignoriraju je odlazak iz države u drugo društvo koje se zbog poteza vladajućih koji se tiču života građana buni, prosvjeduje i izlazi na ulice.