Prosvjetari ne priznaju da, jureći u štrajk, idu naruku HDZ-u

Sanja Šprem, Branimir Mihalinec i Vilim Ribić, čelnici sindikata osnovnih i srednjih škola te znanosti danas će ponovno razgovarati s resornim ministrom o svom zahtjevu za povećanje plaća od četiri posto. Ne bude li pomaka, odnosno ne donese li ministar Vedran Mornar na stol od premijera amenovani prijedlog o povećanju plaća prosvjetarima, slijedi mirenje i štrajk. Dođe li do štrajka, to bi najranije bilo 23. rujna, a najkasnije 5. listopada, na Svjetski dan učitelja.

Učitelju 200 kuna više

To je vrlo brzo nakon subotnje odluke o štrajku koja je i sama ishitrena, rekli bi kritičari. Pogotovo u svjetlu činjenice da je ranijim štrajkovima u školama prethodilo izjašnjavanje članova. Ogledaju li se tu političke preferencije sindikalaca, odnosno pušu li u jedra oporbe, otvarajući problem Vladi pred kraj mandata?

– E da, sad kreću napadi da sam za HDZ! Triput sam štrajkao protiv Sanadera, dvaput protiv Račana, a kad dođe Karamarko, štrajkat ću i protiv njega. Tko bi normalan rekao da sam ja protiv socijaldemokracije?! Pa ja sam socijaldemokrat, a ne Milanović – ljuti se Ribić. Politici tu nema mjesta jer su sve opcije podjednako zanemarile obrazovni sustav, slažu se i drugi.

– Naš tajming jedino je odluka o povećanju plaća u zdravstvu, da je to bilo prije pola godine, štrajkali bismo prije pola godine. Svaka politička garnitura mora voditi računa o položaju i statusu prosvjetnih radnika – kaže Sanja Šprem iz Sindikata učitelja.

Žurba sa štrajkom je nužna baš zato da se nešto učini dok se još može, otvoren je Ribić, napominjući da je predizborni pritisak uobičajen instrument sindikata svuda u svijetu.

– Žurimo baš zato da ne uđemo sa štrajkom u kampanju, pružamo im šansu da u kampanji prosvjetari budu mirni – tvrdi i ističe da je štrajk potaknula Vlada, odlukom o rastu plaća u zdravstvu.

Četiri posto iznosi dvjestotinjak kuna na prosječnu učiteljsku plaću, pa se postavlja i pitanje je li to dovoljan motiv za stupanje u štrajk i koliko će mu se prosvjetara priključiti. Dnevnice u štrajku, koje će im na obračunu plaća uskratiti za dane provedene u štrajku, veće su od iznosa zbog kojeg se štrajka. Sindikati taj novac štrajkašima naknadno namiruju, pa nije ni njima svejedno olakšati sindikalnu blagajnu za stotine tisuća kuna. Među samim nastavnicima ima pitanja – trošimo li resurse i mogućnost najjačeg sindikalnog pritiska zapravo na sitniš? Nije li se trebalo tražiti više?

Dostojanstvo ili novac

– Taj tko to govori ne treba ni štrajkati ako tako misli. U pitanju je dostojanstvo, a ne novac, ali ako to ne razumije, što ću mu ja – kaže Ribić. Branimir Mihalinec navodi da profesori svojim sindikatima poručuju da to što ih Vlada zaobilazi ne smije proći bez reakcije. Povišica od četiri posto nije neka satisfakcija, osobito ne nastavnicima s više radnog staža, ali je stvar principa. – Vlada bi trebala pokazati da njeguje jednakost u sustavu javnih plaća, umjesto što diskriminira – kaže Šprem. Kad se dodatak od 4, 8 i 10 posto na vjernost službi ukidao, rečeno je da će ga vratiti ako se vrati bilo kojoj drugoj službi. Vraćen je zdravstvu. Odredba je preformulirana, ali 178 milijuna kuna, koliko je išlo za vjernost službi, od sljedećeg mjeseca raspodijelit će se tako da dva posto na plaću ide doktorima (jer imaju već 10 posto dodatka na odgovornost) i četiri posto ostalim zdravstvenim radnicima. Prosvjetni su sindikati zbog toga prozvali Sindikat zdravstva Spomenke Avberšek, koja im nije ostala dužna već ih je optužila da traže kruha preko pogače.

>> Sindikati Vertikale obrazovanja odlučili: Idemo u štrajk!

>> Ribić: Štrajk počinje najkasnije 5. listopada, Milanović se ponaša kao faraon