Protiv smo zabrane plastičnih vreća i za deblokiranje Slobine imovine. Ili obrnuto?

Prošloga tjedna otkrili smo prvi slučaj u kojemu je Hrvatska jedina od 28 država članica Europske unije glasala protiv neke direktive, usamljena protiv svih ostalih država koje su glasale “za”. Riječ je o direktivi koja bi mogla zabraniti uporabu laganih plastičnih vrećica s obrazloženjem da su vrlo štetne za okoliš, no Hrvatska je bila protiv jer se bori za očuvanje proizvodnje plastičnih vrećica u kojoj radi između 1500 i 2000 hrvatskih radnika.

Glasanje o tome dogodilo se 10. listopada na zatvorenom sastanku Odbora stalnih predstavnika (Coreper I.) u Vijeću Europske unije. A naša priča koincidirala je s istraživanjem RTL Televizije koje je otkrilo da je hrvatska diplomacija prešutno dala pristanak na vrlo dvojbenu odluku Vijeća EU o ukidanju mjera zamrzavanja imovine osobama iz najbližeg kruga Slobodana Miloševića. I tako se poklopilo da saznajemo da se Hrvatska unutar EU bori za nastavak onečišćenja okoliša i za prekid sankcija Miloševićevima. Nije teško naći ljude u Hrvatskoj koji smatraju da smo na ove dvije odluke EU trebali glasati upravo obrnuto: protiv zagađivanja okoliša, a za nastavak sankcija članovima Miloševićeve obitelji.

Kako bilo, u jednom smo tjednu javno obasjali područje koje nije uvijek pod reflektorima javnosti. Vijeće EU, kroz koje 28 država članica donosi europske propise i vodi zajedničku politiku, ima više od 150 specijaliziranih radnih skupina i odbora. I u svakoj od njih Hrvatska ima svoga predstavnika. Po jedan naš diplomat ili diplomatkinja sjedi i u takvim tijelima kao što je, primjerice, radna skupina za svemir. Ponekad su ti sastanci beskrajno dosadni kao što je beskrajan svemir. Ponekad su beskrajno važni.

Vrlo često male zemlje u raspravama plivaju niz struju, puste da ih voda nosi. To pogotovo vrijedi za one zemlje čije vlade i ministarstva u glavnim gradovima nisu tako učinkovite u analiziranju prijedloga koji stižu na stol u Vijeću EU i slanju preciznih stavova koje njihovi diplomati na sastancima trebaju izražavati. A diplomat bez stava iz glavnog grada zapravo je nijem čovjek. Nije njegov posao da na licu mjesta improvizacijama osmišljava stavove uime države. I u tom slučaju šuti.

Zato je važno znati za dosad jedini primjer u kojemu je Hrvatska unutar Vijeća EU bila sama protiv svih, pa makar i uzaludno jer je preglasana. Borba za očuvanje do 2000 radnih mjesta u hrvatskim okvirima ekvivalent je hipotetskoj situaciji u kojoj se Njemačka protivi nekoj direktivi EU jer bi ona ugrozila do 59.000 njemačkih radnih mjesta. A Njemačka u takvoj situaciji sigurno ne bi šutjela. Razlika je jedino u tome što jedna Njemačka ima potencijal da izgradi konsenzus oko bilo čega u EU, dok Hrvatska nema takav potencijal. Unutar Vijeća EU stav Hrvatske vrijedi 7 glasova (stav Njemačke vrijedi 29), a za tzv. blokirajuću manjinu pri izglasavanju direktive o plastičnim vrećicama bila su potrebna 92 glasa od ukupno 352.

Nije neuobičajeno da se u Vijeću odvija prava trgovina. I Hrvatska se pokazala vještom u toj trgovini kad su proljetos Francuzi očajnički pokušali okupiti većinu za direktivu o izaslanim radnicima. Hrvatska je dala podršku Francuskoj, ali je u zamjenu tražila da Francuska pomogne Hrvatskoj u izglasavanju odluke o prijestolnicama kulture. Sofisticiranom trgovinom u Vijeću EU hrvatski su diplomati omogućili da jedan hrvatski grad 2020. ponese titulu europske prijestolnice kulture.

Neke odluke Vijeća EU donose se tzv. kvalificiranom većinom, ali neke, poput ukidanja sankcija protiv obitelji Milošević, moraju biti usvojene jednoglasno. Nejasno je zašto Hrvatska nije obrazložila zašto misli da je dobro ukidati odluku o zamrzavanju imovine Miloševićevoj udovici koja je još uvijek na Interpolovoj tjeralici i koju je hrvatski pravni tim u tužbi za genocid protiv Srbije označio kao osobu koja je savjetovala Slobodana Miloševića u agresiji na Hrvatsku.

Ovo je drugi put da je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, koje vodi Vesna Pusić, uhvaćeno kako “drijema na straži” u osjetljivim odlukama Vijeća EU o Srbiji. Prvi put, kad se izglasavao pregovarački okvir EU sa Srbijom, MVEP je ignorirao stav Ministarstva pravosuđa koje je željelo izraziti protivljenje pokušajima Srbije da sudi građanima drugih država za ratne zločine počinjene na teritoriju drugih država i tako bude svojevrsni “Haag poslije Haaga”.

>>Prvi put u Vijeću EU bili sami protiv svih i – izgubili

>>Ogorčen ukidanjem sankcija Miloševićevoj obitelji: Srbija pokazala da se zločin isplati