Protumafijaški zakon nije dovoljan

Sam protumafijaški zakon nije dovoljan za suzbijanje mafijaškog fenomena, već je potrebno i protumafijaško tužiteljstvo, parlamentarna protumafijaška komisija i posebno zakon o zapljeni imovine osumnjičenima za mafijaško udruživanje. Mafiju treba udariti na njezinu najosjetljivijem mjestu, po novčaniku.

To je citat koji se uvijek spominje, a prvog autora možda i ne poznajemo.
Jedna od prekretnica u borbi protiv mafije bilo je ubojstvo političara, člana Komunističke stranke, te predlagača mnogih zakona, Pia La Torrea koga je Cosa nostra ubila na Siciliji 30. travnja 1982. Prije toga, 10. siječnja 1981. poduzetnik Libero Grassi izjavio je kako više ne želi plaćati reket (pizzo) mafiji, ali ga vlasti nisu slijedile, nije dobio dovoljnu zaštitu i prije svega nisu ga slijedili drugi poduzetnici u pobuni protiv mafije. Mafija je ubila Libera Grassija tek 29. kolovoza 1991., ne zato što je mogao još nešto otkriti  već jednostavno kako bi drugima pokazala što im se može dogoditi budu li slijedili njegov primjer u neplaćanju reketa.

Osim pravog protumafijaškog zakona, 1982.  stvorena je i Nacionalna protumafijaška direkcija (DNA) kao organ Glavnog tužiteljstva pri Vrhovnom sudu radi koordiniranja istraga protiv organizirana kriminala.

Na osnovi protumafijaškog zakona – u koji je uneseno, prema primjeru primijenjenu na terorističku organizaciju Crvene brigade, načelo pokajanja pa mafijaš koji odluči surađivati s pravdom dobiva zaštitu i smanjenu kaznu –  pokrenut je veliki proces protiv mafije. Optužena su 474 člana sicilijanske Cosa nostre, a proces je započeo 10. veljače 1986. i završen 16. prosinca 1987. s izricanjem kazni: 19 doživotnih zatvora te ukupno 2000 godina zatvora za ostale optuženike i plaćanje više od 11 milijarda globe. Optužbi je oslobođeno 114 osoba.

Upravo su zakoni o zapljeni imovine najviše utjecali na borbu protiv mafije. Premda je i prije bila takva mogućnost te je za dobivanje bilo kakva posla ili honorara trebalo priložiti izjavu policije kako se nije pod istragom za mafijaško udruživanje, tek kada se i osumnjičenima za bilo kakvo sudjelovanje u mafiji počela plijeniti imovina, počelo se zadavati i prave udarce kriminalnoj organizaciji. Nekretninu, pokretninu i dionice u poduzećima, ali i poduzeća i drugo plijeni se ne samo mafijašu nego i članovima njegove obitelji ako ona na njih glasi.