Kako odrastanje i učenje uz mobitele ili tablete, koje ima većina hrvatskih obitelji, utječe na mozak i razvoj djece? Hrvatsku tek čeka masovna informatizacija škola, koje su njezine prednosti i nedostaci?
U svijetu je uobičajeno da su u rasprave o izloženosti djece digitalnim uređajima uključeni neuropsihijatri, psihijatri, neuroznanstvenici jer oni najbolje znaju kako ti uređaji utječu na mozak djece. Goran Šimić, prof. neuroznanosti i anatomije i voditelj Odjela za neuroznanost na Hrvatskom institutu za istraživanje mozga, ističe da škole trebaju pratiti razvoj suvremenih tehnologija, ali najveću pažnju treba obratiti na nastavne sadržaje, dok je sučelje koje se rabi samo alat za poboljšanje nastavnog procesa.
– Žao mi što to moram reći, ali opet se bavimo nebitnim temama, opremom, a ne kvalitetom podučavanja. Bio sam zaprepašten prilogom na televiziji o tzv. učionicama budućnosti u kojima su prvašiće na stolovima dočekali tableti, a u prilogu uopće nije bilo nastavnika! Sva istraživanja potvrđuju da povećano korištenje računala u nastavi ne može nadomjestiti kvalitetne nastavnike. Za uspješno učenje i napredak djece u svladavanju novih i težih zadataka i životnih situacija nije dovoljno suhoparno i bezosjećajno prenošenje informacija, što se može do neke mjere postići i elektroničkim medijima, već kvalificirana i kvalitetna osoba koja djecu odgaja i uči vrijednostima. Dijete osjeti i nesvjesno usvaja te vrijednosti i kroz neverbalnu komunikaciju. Nikakvo tehnološko rješenje ne može kvalitetno zamijeniti živog učitelja. Nije dovoljno ulagati samo u nastavna pomagala, nego i u učitelje, u njihov status, materijalna prava i stalno usavršavanje – kaže Šimić.
Iako, kaže, živimo u digitalnom svijetu, nikad ne smijemo zaboraviti da tehnologije trebamo prilagoditi čovjeku.
– Najčešće spominjane prednosti računala i tableta su lakše povezivanje i komunikacija s drugima. Materijali i zadaće mogu se direktno razmjenjivati elektroničkom poštom, do ilustracija i videomaterijala za bilo koji sadržaj učenja možemo brzo doći, što olakšava i pospješuje učenje. Paradoksalno, iako omogućuju lakšu komunikaciju, jedna od najvažnijih negativnih posljedica uporabe računala je smanjivanje socijalnih aktivnosti i interakcija. Kao glavne nedostatke uporabe računala i tableta u učionici većina istraživanja navodi ometanje pažnje, kao i opasnost od korištenja računala za druge stvari koje učenicima u nekom trenutku padnu na pamet. Pretjerana uporaba računala smanjuje vještinu izražavanja i dobrog pisanja, kao i grafomotorike. Povećana uporaba digitalnih tehnologija smanjuje pedagoški aspekt učenja pa sve više nedostaje ljudske povezanosti između učenika i učitelja. Materijali za rad i zadaće mogu se direktno razmjenjivati elektroničkom poštom između učenika, ali, opet paradoksalno, oni to ne žele činiti i sve manje pomažu jedni drugima – kaže Šimić.
Elektronički imenici, dodaje, imaju dobrih strana, ali općenito umanjuju kvalitetnu komunikaciju između učitelja i roditelja.
– I neformalno okruženje u kojemu mnoga današnja djeca žive, a čine ga gledanje TV-a, igranje videoigara i provođenje sati i sati na internetu doprinose smanjenju stupnja pozornosti i kratkoročnog pamćenja, a zbog toga s vremenom slabe sposobnosti samostalnog planiranja i izvršavanja zadataka, naročito onih koji zahtijevaju odgodu, i sposobnosti dugoročnog pamćenja, induktivnog zaključivanja i maštanja. Dodatni je problem kod mlađe djece i visoka prevalencija nasilnih videoigara i cyberbullyinga, što utječe na nedostatak empatije za druge, disfunkcionalan emocionalni razvitak i agresivno ponašanje – kaže Šimić. Američka pedijatrijska akademija od 2016. preporučuje da djeca mlađa od dvije godine ne bi smjela koristiti nikakve ekrane, djeca koja imaju od dvije do šest godina najviše sat dnevno, ali samo visokokvalitetne i provjerene sadržaje, a djecu stariju od šest godina treba stalno nadzirati koliko će vremena provoditi na mreži kako im to ne bi smanjilo fizičku aktivnost, socijalne odnose, ometalo san i druge aktivnosti nužne za normalan rast i razvitak. Preporučuje se u obitelji i u školi rezervirati vrijeme i prostorije bez stalnog utjecaja elektroničkih medija. Za normalan razvitak mozga ne smije se zanemariti važnost kretanja, gibanja, druženje s vršnjacima i igre, zaključuje prof. Šimić.