Tko je bio Matija Gubec, kakav je bio karakter Seljačke bune prije 440 godina? Autori Zvonimir Despot i Danijel Tatić u knjizi “Seljačka buna Matije Gupca – nova povijest 1573.”, u izdanju “Večernji edicije”, nastojali su dati odgovore na ta pitanja. Štoviše, dosad nije bilo knjige u kojoj bi se na jednom mjestu sučelila različita historiografska tumačenja, u kojoj su na jednom mjestu uzeti u obzir svi izvori, autori, tvrdnje, u kojoj su ogoljene povijesne činjenice od legendi i mitova. Ovo je prva takva knjiga!
Komunistička historiografija pripisala je Gupcu lik revolucionara koji je seljake poveo prema nasilnom rušenju starog i stvaranju novog poretka, baš kao što su komunisti revolucijom rušili kapitalizam i stvarali novo, komunističko, socijalističko društveno uređenje.
Osmanlijska ugroza
Potpuno zapostavljajući elemente osmanlijske ugroze, kao ključnog faktora koji je utjecao na povećanje davanja, poglavito davanja u tlaki, jugoslavenska historiografija bavila se samo odnosom povećane eksploatacije kmetske radne snage te bez većeg zadiranja u problematiku njezine nužnosti, povećanoj eksploataciji pripisuje uzroke bune.
Autori ističu bitnu ulogu Ilije Gregorića, kao glavnoga vojnog zapovjednika Seljačke bune. On se sa svojim kapetanima i ponaša kao pravi vojni zapovjednik, bez ikakve podložničke ili seljačke skromnosti. On i nije seljak, kmet, nego vojnik. Obični kmetovi su vojnom vodstvu samo poslužili u pokušaju ostvarenja njihovih ciljeva. Njih Gregorić sa svojim kapetanima zavarava iluzijom o ukidanju feudalnih tereta kako bi ih uvukao u sukob i iskoristio za svoje ciljeve. Sva obećanja lakovjernim kmetovima bila su lažna jer je vojno vodstvo s Gregorićem na čelu bilo svjesno da nijedna vlast nije mogla opstati bez kmetskih podavanja, a i oni sami već su u prvim danima preuzeli neka privatna i javna podavanja! Seljaci nisu samoinicijativno ustali i nisu sami organizirali ustanak protiv plemstva.
Vojna krajina
Seljake je izmanipuliralo vojničko vodstvo koje ih je nastojalo iskoristiti za postizanje svojih ciljeva, za formiranje carske oblasti u Zagrebu. Ona je trebala imati uzor u Vojnoj krajini, a ne biti neka seljačka samouprava, kako je to nastojala prikazati većina jugoslavenskih historiografa.
Upravo su zato sva nastojanja komunističke historiografije u traženju uzroka bune ostala bez uvjerljivih argumenata. Komunistički historiografi uzroke su tražili u odnosu prema kmetovima, a ne u odnosu prema vlastelinskoj vojsci.
>> Oživljena posljednja bitka Matije Gupca i vojske Franje Tahija
u to doba 16. stoljeća prema članku je teklo med i mljeko. da li taj članak i knjiga imaju potrebu braniti elitnu manjinu u današnjoj hrvtaskoj koja se zbog nepravednih zakona i prakse enormno obogatila a zbog sve veće krize strahuje za svoju imovinu. svu imovinu koja je prekomjere treba oduzeti.