Prva hrvatska političarka borila se za selo i ženska prava

Mara Matočec ostavila je u hrvatskoj povijesti neizbrisiv trag kao prva hrvatska političarka, prosvjetno-kulturna aktivistica i spisateljica. Pojavljivanjem na književnoj, a zatim i na političkoj sceni, profilirala se kao prva žena paorskih korijena koja će svojim pisanjem i društveno-kulturnim radom približiti život sela, seljaka, a ponajviše žene-udovice koja, uz sve nedaće koje su je snašle, pronosi glas sela i seljaka. Zainteresirala se za ideje i nauk braće Radić jer se nije mirila s teškim položajem hrvatskoga sela pa se pridružila Hrvatskoj pučkoj seljačkoj stranci. Uglavnom je držala političke govore na temu ravnopravnosti žena te o potrebi ženskog prava glasa. Međutim, njezinu aktivnost u HSS-u ne treba promatrati najviše kroz prizmu politike, nego kroz prizmu prosvjetno-kulturnoga i spisateljskoga rada u okviru i pod pokroviteljstvom sveopćega seljačkog pokreta u Hrvatskoj. Mara Matočec, zajedno s Rudolfom Hercegom, bila je glavna pokretačica djelovanja za borbu protiv nepismenosti u hrvatskim selima, banska povjerenica za kolonizaciju, odbornica Narodne zaštite za zbrinjavanje siromašne djece, članica glavnih odbora Hrvatske žene, Hrvatskoga srca i Napretka, povjerenica Liječničke komore za obavještavanje o zdravlju naroda svoga kraja, javna prosvjetna radnica Seljačke sloge, počasna članica društva Kolo, domaćica te doživotna članica Glavnoga odbora Hrvatske seljačke stranke.

Boljela je nepravda

Još je 1935. i 1939. postojala ideja unutar HSS-a da se izdaju njezina sabrana djela, no nikad nije realizirana. Nakon više od osam godina istraživanja u knjižnicama i arhivama, prelistavanja brojnih listova međuratnih periodičkih publikacija, posjeta raznim antikvitetima i sajmovima, sabrana su djela Mare Matočec i izdana simbolično u povodu 50. obljetnice smrti te velike Hrvatice i spisateljice, u nakladi Despot infinitusa d.o.o. Knjiga je podijeljena na tri osnovna dijela: crtice, igrokaze i pjesme. Tematika crtica raznovrsna je. Kako bi što zapažala ili osjetila, Mara bi to zapisala. Prevladaju socijale teme. U njima Mara jasno opisuje položaj seljaka u društvu, zapostavljanje i izrugivanje od strane gradskog stanovništva. Boljela ju je nepravda koja se nanosila njezinoj braći i sestrama. U crtici Mi nećemo propasti piše Mara kako radnici omalovažavaju seljake govoreći im da su špekulanti i saboteri, dok gospoda u njima gledaju lopove. Seljaci su pak ti koji se sami uzdržavaju i sve daju domu i domovini. Oni su žrtve kojima se ljudi iz grada rugaju da su nepismeni. Zato je važno seljake poticati na opismenjavanje, što je Mara svesrdno učinila (Što zna??i pismenost). Crtica Upoznajmo se na radu apelira na potrebu podizanja sela prosvjetno i kulturno. Treba ga prosvijetliti kako ne bi bilo u mraku. Treba naučiti čitati i pisati i uz kulturu i poštenje selo će imati sve. Seljak stvara dobra, potrebna tijelu (kruh) i duši (pjesma, običaji, vez, tkanje). Mara piše da treba opismeniti sve seljake jer “narodna je njiva velika pa treba puno poslenika kao i za Gospodinov vinograd.“ Zapaža i da seljačka djeca pate, za razliku od gradske. Dok gradskoj djeci sv. Nikola donosi keramičke igračke, seljačkoj djeci pripadaju šiba i lanci. Tu nepravdu treba na vrijeme ispraviti (Hoće li biti bolje).

U crtici Da li hrvatski seljak može biti komunist Mara pak razjašnjava da seljak ne može biti naklonjen komunizmu jer se njegovo gospodarstvo prije svega temelji na privatnom vlasništvu i time da se “diči svojemu“. Tim člankom i tvrdnjom Mara je potvrdila svoju antikomunističku ideologiju i neprihvaćanje komunističke vlasti. Na taj je način potvrdila i cjeloživotnu vjernost HSS-u i nauku Stjepana i Antuna Radića.

Posebno mjesto u Marinom pogledu na život zauzimao je čovjek i obitelj. Naročito je osjetljiva kad su u pitanju žene. Dirnuo ju je slučaj stare Maričke koja mora u toplice, a problem su joj “pajceki, race i pišćenci“. Pitanje je tko će ih hraniti i pojiti dok nje ne bude jer i oni su živa bića sa svojim potrebama (Seljačka žena). U crtici Proštenje prikazuje narod koji se okuplja na proštenju da moli i vidi poznata lica. To je seljaku sav izlazak – i kupke, i more, i izleti. Poziva Mara narod da hodi i moli, ali ujedinjen jer samo tako može nešto postići.

Ne prihvaća podčinjavanje

U obitelji Mara razmatra odnose između roditelja i djece. Suosjeća s roditeljima, koji, kad ostare, ne mogu raditi i uzdržavati se (Prodani roditelji). Šokantna je odluka djece da prodaju roditelje. Prodaju zemlju i kuću, a kupac se mora skrbiti za njihove roditelje. Roditelji se osjećaju osamljeni, napušteni i bez zahvalnosti za sve što su učinili za djecu. Djeca se daju u gospočiju i zanemaruju sve što su roditelji priskrbili. U crtici Ja i ti piše o svom sinu koji umire u bolnici. Tješi ga majka Mara poput anđela, no i sin i ona svjesni su da je kraj blizu. Sin prelistava život s majkom, njezine boli, strepnje i nade. Mara suosjeća sa svim majkama koje su izgubile djecu. Sasvim suprotno od toga emocionalnog sina postojao je i jedan drugi, pogospođeni. Žena mu isto postala gospođa, a majku su njegovali rođaci kako bi naslijedili kuću za tu uslugu. Majčino je srce bilo puno boli za njenim Milanom. Slala mu je poljupce po suncu i povjetarcu sve dok nije umrla. Sin će se vjerojatno sjetiti njezine ljubavi kad naiđu životne nedaće. Na ženu Mara gleda kao na patnicu koja je odgojena da šuti i trpi, da se ne buni. Takav je patrijarhalni odgoj prevladavao u to vrijeme. To je povezuje s Vjenceslavom Novakom koji u Posljednjim Stipančićima prikazuje negativne posljedice patrijarhalnoga odgoja ženskoga djeteta za podređenost dok je Kozarčeva Tena degradirana i posrće pod teretom kapitalizma koji prodire u slavonsko selo.

U svojim djelima Mara je Matočec nastojala pomiriti duhovnu, socijalnu i kulturnu dimenziju s prirodom. Njezina su književna djela nepročišćena, naročito crtice i pjesme. Radnje se događaju na mjestima na kojima žive obični ljudi, koje je Mara dobro poznavala. Mjesta radnje su selo, obitelj i priroda. Mara pokušava pomiriti jaz između sela i grada kroz borbu dobra i zla, u nadi da će dobro pobijediti. Ne prihvaća podčinjeni status žene kao robe, sluškinje, podčinjene muškoj vlasti, bilo u ulozi oca ili muža. Muče je socijalni problemi, nepravda i propadanje seoskih obitelji. Daje nam zornu sliku života u određenom vremenu. U pjesmama komunicira s likovima izravno im se obraćajući. Zaokupljena je socijalnim i moralnim problemima i u svojim je djelima povezala književnost i život. Njezin je svijet realan i ona ga na svoj osebujan način prenosi u književno djelo.