Prva izložba novinarskog dnevnika o gladi u Ukrajini

Mladi Velšanin oduvijek je htio posjetiti SSSR i posebno Ukrajinu, o kojoj je slušao brojne priče (njegova majka je u mladosti bila dadilja djece velškog magnata Johna Hughesa, koji je utemeljio čeličane u Juzovki, današnjem Donjecku), i to mu je uspjelo kao mladom novinaru 1931. Nakon što je pratio uspon Hitlera na vlast u Njemačkoj, Gareth Jones vratio se u Ukrajinu koju je proputovao u zimi 1932./1933., vidjevši svojim očima razmjere užasne gladi u kojoj je živote izgubilo između četiri i pet milijuna ljudi.

Glad je bila rezultat nasilne kolektivizacije sela; Staljinova tajna policija pokupila je svu stoku i žito, i SSSR je na zapad izvezao više od milijun tona žita (tim novcem su građene tvornice i naoružavana Crvena Armija), dok je posvud u Rusiji i naročito u Ukrajini zavladala takva glad da su očajni ljudi pribjegavali kanibalizmu.

Čim se vratio u Berlin, Jones je napisao senzacionalnu reportažu koja je objavljena u krajem ožujka London Evening Standardu i New York Evening Postu. Opisao je očajne seljake na sjeveru Ukrajine koji mjesecima nisu vidjeli kruha, i koji preživljavaju od ostataka stočne hrane, a kažu da je na jugu još gore jer tamo ni toga nema i ljudi jedu jedni druge.

Njegove izvještaje su drugi dopisnici iz SSSR-a, često komunistički simpatizeri, dočekali "na nož" i žestoko negirali. Dobitnik Pulitzerove nagrade, Walter Duranty iz New York Timesa, rekao je da stanje jest loše, ali nema umiranja od gladi; Eugene Lyons, dopisnik američkih agencija koji je od komunističkog simpatizera kasnije postao kritičar Staljivog režima, priznao je 1937. da je postojala zavjera da se Garetha Jonesa ušutka:

- Jones je sigurno bio najiznenađenije ljudsko biće na svijetu kad su podaci, koje je on s toliko muke sakupio iz prve ruke, bili zatrpani hrpom naših poricanja.

Lloyda Georgea, bivšeg britanskog premijera i Garethovog mentora (mladi novinar bio mu je asistent prilikom pisanja memoara) ruski komesar za vanjsku politiku Maksim Litvinov osobnim je pismom obavijestio da je Jonesu zabranjen svaki daljnji ulazak u SSSR.

Jones je otputovao u Mandžuriju odakle je izveštavao o japanskoj okupaciji. Tamo su ga s njemačkim kolegom zarobili kineski odmetnici koji su Nijemca pustili uz otkupninu, a Garetha Jonesa pod sumnjivim okolnostima ubili. Smatara se da je njegova smrt djelo zloglasnog NKVD-a zbog otkrivanja najmračnije tajne Staljinova režima.

Na sveučilištu Aberyswyth mu je 2. svibnja 2006. otrkivena spomen ploča na velškom, engleskom i ukrajinskom koju su posvetili njegova nećaka Margaret Siriol Colley i ukrajinski veleposlanik u UN, Ihor Harčenko, koji je pokojnog novinara opisao kao "neopjevanog heroja Ukrajine".

Bilješke o najvećem užasu staljinizma, koje je hrabri novinar zapisao svojom rukom, ostale su u posjedu njegove obitelji, koja ih je prvi put predočila javnosti na izložbi otvorenoj u petak u knjižnici Wren na koledžu u Cambridgeu.Užasna glad u Ukrajini danas je neosporna povijesna činjenica između ostalog i zahvaljujući podacima koje je Gareth Jones prikupio riskirajući svoj život, ali ne i novinarski integritet od kojeg nikad nije odustao.