Prvašića ove školske godine čak četiri tisuće manje – nestaje li hrvatski narod?

Subota 3. rujna

VJERNICI NE VJERUJU U MITRE I ŠTAPOVE NEGO U BOGA

Što bi običnom vjerniku trebali značiti sporovi između vrhova Katoličke crkve – najnoviji je između njemačkog nadbiskupa Georga Batzinga i Vatikana (o ženama svećenicama, istospolnim brakovima, celibatu, autoritetima...)? Ne bi trebali značiti ništa! Baš ništa! On ne bi trebao vjerovati ni u crkvene hijerarhije nego u Boga. Crkva ima svoja pravila, svoje titule, biskupe, nadbiskupe i druge taštine kakve Evanđelje i Krist ne poznaju. No kako su te hijerarhije u povijesti bile kao i političke, kako je njihova moć bila važnija od potreba vjerničkog mnoštva, Krist im nije bio važan. Njegovo rođenje u štalici, njegov život i kraj na križu nisu ni u kakvu srodstvu s raskošnim životom crkvenih moćnika, njihovim pozlaćenim odorama, štapovima i mitrama. U jednom Šimićevu tekstu starica kleči i moli se ispred crkvenih vrata i, kako misli pisac, ne ulazi u crkvu da svojom beznačajnošću ne bi povrijedila Krista. No ta žena i njezina bogobojaznost mogli bi biti i najdublja suprotnost slavljenju crkvene moći i hijerarhija. Mogla bi biti kao Isusovo rođenje u štalici kad već nije mogao biti rođen nigdje drugdje. Starica vjeruje u takvog Isusa, čija je veličina u odbačenosti od zla svijeta.

Nedjelja 4. rujna

ZAGREBAČKI GRADONAČELNIK TOMAŠEVIĆ HOĆE KOPATI PO SMEĆU

Gradonačlnik Zagreba Tomislav Tomašević kaže: "Ako treba, pregledavat ćemo vrećice sa smećem, utvrditi identitet onoga koji ga je krivo odložio i razrezati mu kaznu". Dodaje da se tako radi i u Švicarskoj, ne znam točno što se to radi u toj zemlji, ali teško je zamisliti da gradonačelnik koji o smeću govori kao o jednoj od najvećih nevolja u glavnom gradu ima osjećaja za građane i njihove potrebe. No jedno je sigurno, za kopanje po smeću Tomašević već ima kvalificirani kadar, jer svaki dan vidimo kako gladni zabijaju glave u kontejnere i traže hranu ili što drugo, pa neka ih zaposli i za otkrivanje neodgovornih građana. A za takav kadar već se brine, sirotinje je sve više, pučke kuhinje su sve krcatije, kante za smeće su sve privlačnije, a on iz dana u dan optužuje bivšu vlast. Obuzet je njome i Bandićem, zacijelo i zato što je grad u njihovo vrijeme bolje funkcionirao, što je bilo više zaposlenih, što je gradonačelnik s građanima – uz neke nepriličnosti – uljudno komunicirao, što je Zagreb sve više prihvaćao europske vrijednosti, što su u njega dolazili ugledni europski političari, premda se ne sjećamo da nas je neka švicarska delegacija savjetovala kako sa smećem.

Ponedjeljak 5. rujna

ŠTO JE ZLOČINAC VEĆI, BRANE GA VEĆI LUĐACI

Nisu Europa i cijeli svijet protiv Vladimira Putina, i on ima svojih zagovornika. Tako je glasoviti Vojislav Šešelj, kako pišu mediji, sugovornika u emisiji srpske televizije Studio B, Čedomira Stojkovića, koji je Putina nazvao zločincem, brutalno izvrijeđao i urlao da je izdajnik. "Ja tebi kažem jebo tebi pas mater izdajničku. Šta ćeš sad?" Prvo ga je počastio tom psovkom, a zatim je "objasnio" kako valja: "Nazivanje stranog državnika zločincem je kazneno djelo. Da u ovoj zemlji postoji pravi sud i pravo tužiteljstvo, vi biste večeras otišli u zatvor". Stojković je podsjetio Šešelja: "Ovo je Srbija, nije Rusija. I nikada neće biti Rusija".

No Šešelj se nije zaustavio: "Zločinac su ti otac i majka što su te takvog ludog i glupog napravili. Oni su zločinci. Ne može biti veći zločin nego tako nešto roditi i izbaciti na površinu". Vjerojatno nema zemlje u svijetu u kojoj bi neka televizija pozvala u goste divljaka kakav je Šešelj, ali to publiku zabavlja. I ne samo to, i dosad se vidjelo da u Srbiji ima Šešeljovih istomišljenika koji zacijelo nisu samo uživali u njegovoj predstavi nego mu i odobravali.

Na kraju – nema tako velikog zločinca kojeg neće braniti još veći luđak.

Utorak 6. rujna

OVIM TEMPOM, ZA DVIJE STOTINE GODINA HRVATA NEĆE BITI

Može li se ičim pohvaliti zemlja s oko tri milijuna i osamsto tisuća stanovnika u kojoj se u prve razrede osnovne škole upiše 4000 učenika manje nego prijašnjih godina? Mediji pišu kako je ministar Fuchs izrazio "zabrinutost nikad manjim brojem prvašića", ali i najavio nove reforme u školstvu. Što će drugo nego uporabiti svemoguću riječ "reforme", no jesu li Fuchs, Plenković i svekolika vlast u dva mandata učinili išta da te katastrofe ne bude?

Nisu, dapače, u ta njihova dva mandata gubitak stanovništva bio je rekordan, ali zato nije nedostajalo samohvale i samosvidljivosti kojom se razbacuju kao pijanci bocama. I koliko će trajati nestajanje Hrvata? Izračunao sam da nas (ako se ovako nastavi, a nastavlja se i sve je gore) za dva stoljeća uopće više neće biti – to nije daleko kao što nam, na primjer, ne izgleda dalek početak 19. stoljeća koji kao da je bio jučer. U Europi nema samozadovoljnijeg i lijeporječivijeg premijera od Plenkovića, s kojim se Hrvatska srozala na dno ljestvica Europske unije, pa čovejku ne ostaje ništa drugo nego da požali što se premijer ikad upisao u prvi razred.

Srijeda 7. rujna

I NEKI GOLOBRADI SRBI IMAJU ČETNIČKU BRADU

Možda se ne bi trebalo osvrtati kad se u četničkoj Srbiji svojataju hrvatska područja i ljepote, što nije tako rijetko, a obično je riječ o poznatim osobama ili skupinama, no ovaj put je malo drukčije – posrijedi je nevladina organizacija "Srbija za mlade". Na Instagramu i Facebooku golobradi velikosrbi, budući ekonomisti, dizajneri, menadžeri, filolozi i drugi stručnjaci koji stvaraju drukčiju percepciju Srbije kao dinamične, atraktivne i izazovne zemlje, kako se sami predstavljaju, pišu: "Rijeka Cetina izvire na sjeverozapadnim obroncima Dinare i poznata je kao najduža rijeka u Dalmaciji. Ovo vrelo se zove i Veliko vrelo ili Glavaš. Točna dubina Glavaša nije poznata, a ronioci su ga istraživali do 115 metara dubine. Rezervirajte svoju omiljenu ljetnu avanturu s nama." U jednom komentaru kraj fotografije izvora piše: "Lijepa je naša srpska Dalmacija, šta bismo mi bez nje i njezinih ljepota", na koji administratori stranice odgovaraju: "Tako je, bravo za komentar i hvala puno!" Srbi su u "svojoj omiljenoj ljetnoj avanturi", Oluji, glavom bez obzira pobjegli iz "srpske Dalmacije", ali se povremeno u nju "vraćaju", a mora se priznati da znaju izabrati hrvatske prirodne ljepote.

Četvrtak 8. rujna

OPORBI NEDOSTAJE KARIZMATSKA OSOBA

Jedna izreka kaže – gore je za neku zemlju kad ima lošu oporbu nego kad ima lošu vlast. Sva hrvatska oporba održala je sjednicu u Hrvatskom saboru, zbog nezapamćenih krađa u Ini traže se ostavke premijera i Vlade i novi izbori. Međutim, kako u Hrvatskoj više vrijedi jedan Srbin nego cijela oporba, smjene vlasti neće biti jer nema dovoljno glasova da se ukloni – kako kaže Bulj, Pupovac je glavna poluga koalicije.

Nevolja je oporbe što uvijek govori i zahtijeva isto, nema karizmatične osobe koja bi napravila program i koja bi bila jača od Plenkovića te joj ne bi u Saboru bile potrebne sve oporbene stranke i nezavisni zastupnici koji protivljenju vlasti daju određenu težinu. Osim Pupovca, HDZ drži na vlasti glavnina birača koju ima od početka samostalne Hrvatske, samo su Budiša i Račan te Milanović znali nadjačati tu glavninu, no ona se uvijek vraća. Kad bi se pojavila jaka osoba koja bi toj glavnini HDZ-ovih birača znala reći da HDZ nije njihova jedina stranka, da je izgubila naslijeđene vrijednosti, bio bi to kraj Andreja Plenkovića.

Nisu to ni Grbin, ni Grmoja, ni Tomašević, ni Zekanović, nego neki novi Tuđman koji bi još jednom "osnovao hrvatsku državu" i napunio Jelačićev trg u Zagrebu.

Petak 9. rujna

NAKON ĆIRE I DALIĆA STIŽE NOVA EUROPSKA AFIRMACIJA – DINAMO

Zagrebački je Dinamo u skupini Lige prvaka pobijedio slavni engleski Chelsea, što je za neke medije bilo "čudo nad čudima". No Dinamo je u ovoj sezoni tako dobar da više ne treba govoriti o čudu nego željeti da se zagrebački klub svrsta među europske velikane kao davnih godina kada je osvojio Kup velesajamskih gradova i među njima ostane, kao europska navika.

Učinak hrvatskih igrača, najviše negdašnjih dinamovaca, koji nastupaju za inozemne klubove je tako velik da i po tome Hrvatska zaslužuje respekt i ugled u europskom nogometu, mnogo veći od dosadašnjeg, a osobit doprinos tom ugledu mogao bi biti Dinamov. Svaka njegova pobjeda u ovogodišnjim kvalifikacijama za skupinu LP-a dočekana je s oduševljenjem, pogotovo kao velik uspjeh doživljen je ulazak u skupinu, a pobjeda protiv višestrukog osvajača europskih titula mogla bi biti uvod u nove trijumfe, u osvajanje drugog mjesta i sudjelovanje u eliminacijskoj završnici. Ćiro Blažević u Francuskoj i Zlatko Dalić u Rusiji stvorili su mitsku sliku o snazi hrvatskog nogometa, a još jedan mit, Dinamo, približio bi nas nogometnim silama. Za ovako malu zemlju, njezinu sportsku javnost i sve Hrvate bila bi to afirmacija kakvu još nikad nismo imali.