DOMOVINSKI RAT

Prvi hrvatski oklopni transporter TIN bio je trn u oku Beograda

Foto: Ivan Skender/Vojna povijest
oklopna vozila, tin (1)
Foto: Ivan Skender/Vojna povijest
oklopna vozila, tin (1)
Foto: Ivan Skender/Vojna povijest
oklopna vozila, tin (1)
Foto: Ivan Skender/Vojna povijest
oklopna vozila, tin (1)
20.02.2013.
u 13:34
Snažnom promidžbom TIN je dospio na stranice engleskih i francuskih vojnih časopisa i za neprijatelja je dobio “dimenzije monstruma”; izazvao je tada i reakcije u Generalštabu u Beogradu, koji je donio odluku da se TIN mora uništiti
Pogledaj originalni članak

Vrijeme formiranja hrvatskih oružanih snaga obilježeno je doslovno borbom za goli opstanak države. Prethodno razoružana, od proljeća 1991. godine Hrvatska je bila prisiljena boriti se s pobunom koju je podupirala jedna od najjačih vojski Europe. Temeljna borbena snaga bila je policija, u sklopu koje se ubrzano nastojalo formirati i vojne postrojbe. No, stanje duha u zemlji bilo je takvo da povlačenja nije smjelo biti; a u nuždi se, gotovo posvuda, samoinicijativno krenulo s izradom naoružanja i sredstava za obranu.

Među tim sredstvima bila su i oklopljena vozila. Izrađivana su provizorno, korištenjem postojećih kamiona i dostupnog materijala, a bila su namijenjena pretežito za opskrbu i zaštitu pripadnika hrvatskih snaga u okruženju. Prvenstvo u izradi “oklopnjaka” pripalo je tvornici Dalmacija Dugi Rat. Idejom Ivice Pavlovića, potom u suradnji s Vladom Zemunikom, uz “blagoslov” tadašnjeg direktora Nedjeljka Špira Ercega, pristupilo se samoj izradi transportera. Cijeli posao izvodili su radnici RJ Mehanika i ostalih radnih jedinica. Vodstvo i radnici tvornice Dalmacija ocijenili su svoje sposobnosti i odlučili napraviti transporter od projekta do konačne izrade; bez obzira na sve opasnosti, izveli su pravi podvig. Premda u tvornici nije bilo ni iskustva s vozilima te vrste, niti sredstava i materijala za vojnu proizvodnju, ipak je u samo nekoliko mjeseci dovršen prvi “pravi” hrvatski oklopni transporter. Nazvan je TIN i 10. srpnja 1991. predan 4. brigadi Zbora narodne garde.

Snažnom promidžbom TIN je dospio na stranice engleskih i francuskih vojnih časopisa i za neprijatelja je dobio “dimenzije monstruma”; izazvao je tada i reakcije u Generalštabu u Beogradu, koji je donio odluku da se TIN mora uništiti. Pored TIN-a, u tvornici Dalmacija Dugi Rat izrađena su još dva transportera, HOT 011 i HOT 111 i predana hrvatskim snagama u kolovozu, odnosno listopadu 1991. godine. Za razliku od nekih ranijih, i mnogih kasnijih hrvatskih improviziranih oklopnih vozila, TIN je bio potpuni oklopni transporter. U nuždi su se “oklopnjaci” najčešće radili zavarivanjem limova i ploča na karoseriju. Za razliku od toga, na TIN-u je izrađeno cjelovito, zatvoreno oklopno tijelo, koje je štitilo posadu ne samo od mina i projektila, već i od napada bojnim otrovima. Prirodno je da su se na njemu javili i neki problemi koji su na kasnijim vozilima, zahvaljujući iskustvu s ratišta, izbjegnuti.

No, važnost TIN-a bila je u javnom pokazivanju da je Hrvatska u stanju izraditi sredstva te vrste, što je bilo od neprocjenjivog značaja za moral, kako branitelja, tako i svih građana. Pojava TIN-a direktno je potaknula izradu drugih oklopnih transportera širom zemlje. Ubrzo po dovršetku TIN-a pokrenuta je izrada većeg broja improviziranih oklopnih transportera u splitskom škveru, s kojim su se naknadno povezala brodogradilišta iz Trogira i Korčule i počeli izradu vlastitih “oklopnjaka”, a njihovo javno pokazivanje u mnogo je slučajeva potaknulo izradu sličnih vozila i u drugim dijelovima Hrvatske.

Dosadašnja istraživanja pokazuju da je u Hrvatskoj 1991. godine izrađeno više od dvjesto improviziranih oklopnih vozila. Zarobljavanjem većih količina borbene tehnike JNA, značaj improviziranih sredstava je opao i njihova je izrada prestala. No, to ne umanjuje njihov značaj, jer ona su korištena u najteže vrijeme, dok se tek stvarala Hrvatska vojska, a sjetimo se - Hrvatska Vojska stvorena je u teškim vremenima, stvorena je u ratu. Zarobljavanjem neprijateljske tehnike ta vozila nisu “škartirana”, već su korištena čak i u “Oluji”, i povučena iz uporabe tek po potpunom oslobođenju domovine. Neka od njih sad se obnavljaju i izlažu kao spomenici Domovinskog rata. Nažalost, naš, dugoratski TIN je među onim “oklopnjacima” koji nisu dočekali kraj rata. Prvi pravi hrvatski oklopni transporter Zbora narodne garde stradao je u jednoj od prvih akcija 4. brigade u zadarskom zaleđu.

Moralni učinak - najsnažnije oružje Iz knjige generala Ive Jelića, “Čovjek i rat 1990.-92.”: “Veličanstvena je bila primopredaja TIN-a, i ono što je izazvao na putu od Dugog Rata do Resnika može se najtočnije opisati kao - delirij mase, ljudi, žena i djece u motoriziranoj koloni u prethodnici… Došlo je do erupcije snage i morala naroda... TIN-ovo je stvarno najsnažnije oružje bio moralni učinak. Tek iza morala dolaze fizička, tehnička i taktička osposobljenost. Točnost navedenog dokazana je upravo u Domovinskom ratu.”

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.