Nastup don Damira Stojića u božićnoj noći u šatoru branitelja na Savskoj cesti uzburkao je duhove ovih mirnih blagdanskih dana jer su njegovu propovijed, zbog “objave novoga rata”, mnogi doživjeli kao novo raspirivanje mržnje.
Zbog toga smo razgovarali s don Damirom dan nakon Božića.
Vašu je propovijed dio javnosti doživio kao govor i raspirivanje mržnje pa je u tihoj božićnoj noći nastala prava bura reakcija?
Bura reakcija bila je zbog toga jer nije bilo vijesti tih dana i sve je to pretjerano. Tko god je slušao moju cijelu propovijed, mogao je dobiti biblijsko razmatranje evanđeoskog teksta, ali i aplikaciju evanđeoskog teksta, što je moja dužnost kao propovjednika.
>>Cijeli intervju s don Damirom Stojićem pročitajte u subotnjem tiskanom izdanju Večernjeg lista
>>Don Stojić: Zovu liječnike iz susjedne države da pređu Dunav i ubijaju našu djecu
Odlična propovijed u kojoj samo vrlo zlonamjerne osobe mogu vidjeti neko zazivanje mržnje. Rat za naše duše nije rat sa Srbijom, već rat protiv pobačaja. A ideja da se iz drugih država u našu zovu osobe koje će obavljati pobačaje zato jer ih naši liječnici ne žele raditi nešto je najodvratnije za što sam ikad čuo. I ako itko potiče mržnju, onda su to oni kojima je jedna takva suluda ideja pala na pamet. Postavljam pitanje prava na priziv savjesti ravnatelja bolnica od kojih se traži takva organizacija pobačaja! Što ako se neki od njih protivi pobačaju? Priziv savjesti ne odnosi se samo na sam čin pobačaja, već i ne sve radnje koje se tiču njegova omogućavanja. Nitko nema pravo tako nešto od ravnatelja bolnica tražiti.