Prvi park prirode na sjeveru Hrvatske: Ovdje rastu strogo zaštićene biljke, a ima i veliki paleontološki značaj

Više od dva desetljeća novije hrvatske povijesti pacala se ideja da se biljnim i životinjskim vrstama, špiljama, fosilnim ostacima, arheološkim nalazištima, rudnicima bogato područje Hrvatskog zagorja prometne u prvi park prirode na sjeveru Hrvatske, ali nekih ozbiljnijih pomaka nije bilo jer nije bilo ni one "glavne" volje – političke. Ipak, izgleda da je vrijeme (konačno) sazrelo i u prvoj polovini sljedeće godine na klupama saborskih zastupnika naći će se Zakon o proglašenju Parka prirode Zagorske gore. Dogodit će se to četiri godine nakon što je donesen zakon o proglašenju trenutno posljednjeg, dvanaestog, Parka prirode Dinara i četiri godine nakon što je sadašnji ministar pravosuđa, Varaždinac Damir Habijan, u vrijeme kad je bio saborski zastupnik oživio inicijativu za proglašenje parka prirode u Zagorju.

Budući park obuhvaća Maceljsku goru, Ravnu goru, Strahinjčicu, Ivanščicu i Bednjanski kraj, područje ispresijecano dolinama rijeka Sutle, Bednje i Lonje koje na tom prostoru teku. Bednja je ujedno i jedina rijeka čiji se izvor, tok i ušće nalaze unutar granica Hrvatske. Samo područje prepoznatljivo je po kombinaciji šumovitih brežuljaka, poljoprivrednih površina i travnjaka te malih sela. Prostire se na oko 300 četvornih kilometara u dvije županije, Varaždinskoj i Krapinsko-zagorskoj, čiji su župani Anđelko Stričak (HDZ) i Željko Kolar (SDP) objeručke prihvatili ponovno pokrenutu inicijativu o zaštiti. Podršku su dali i čelnici lokalne vlasti u pet gradova i devet općina koje obuhvaćaju područje parka – Ivanca, Lepoglave, Novog Marofa, Krapine, Zlatara, Bednje, Donje Voće, Klenovnika, Budinščine, Đurmanca, Jesenja, Lobora, Novog Golubovca i Radoboja. Pod zaštitu će tako doći mjesto sna kojem se susreću Alpe, Dinaridi i Panonsko more, odnosno područje u čijim je različitim vrstama stijena vidljivo 350 milijuna godine burne geološke prošlosti – sedimentne stijene upućuju na to da je ovdje nekoć bilo more ili jezero, dokaz izrazite tektonske aktivnosti su metamorfne stijene, a eruptivne stijene potvrđuju prisutnost vulkanske aktivnosti. Naime, tu su u prošlosti erumpirali brojni vulkani, jedan od njih je i očuvani fosilni vulkan Gaveznica – Kameni vrh u Lepoglavi. U parku su i dvije špilje zaštićene kao prirodna i kulturna dobra, Vindija u kojoj su pronađeni i fosilni ostaci neandertalaca čije je proučavanje švedskog antropologa i genetičara Svantea Pääboa prije dvije godine dovelo do Nobleove nagrade te Mačkova špilja u kojoj su pronađeni fosilni ostaci špiljskog medvjeda.

Na području predviđenom za zaštitu zabilježeno je više od 1200 biljnih svojti, odnosno više od petine hrvatske flore, zbog čega je ono po svojoj botaničkoj vrijednosti jedno od najvažnijih u Hrvatskoj. Čak 178 svojti strogo je zaštićeno, a dvanaest ih se smatra endemima u širem smislu, poput Valdštajnova zvončića, kitajbelove režuhe, šumske režuhe, hrvatskog karanfila, kranjskog šeboja, hrvatske perunike, kranjskog petoprsta, Sadlerove oštrulje... Ovo se područje odlikuje i karakterističnim mozaikom travnjačkih staništa, pravim riznicama bioraznolikosti, a među velikim brojem biljnih vrsta najvažnije su samonikle orhideje kojih ima 46 vrsta i podvrsta. Jedna od njih je i jadranska kozonoška, jedna od najvećih europskih orhideja. Gotovo 80 posto površine budućega parka prekriveno je šumom. Na obroncima Ivanščice raste rijetka i reliktna šumska zajednica lipe i tise, a pretpostavlja se kako na obroncima Maceljske šume ima i fragmenata prašume. Osim što su ta šumska staništa bogata gljivama, ona su i važna kao staništa brojnih rijetkih i ugroženih vrsta životinja, među kojima su i saproksilni kornjaši – kukci koji vole "mrtvo" drvo. Obitava ovdje i 60-ak posto ukupno zabilježenog broja vrsta šišmiša u cijeloj Hrvatskoj. Uz manje-više poznati biljni i životinjski svijet, na području Zagorskih gora pronađena je i vrsta koju znanost nije poznavala – rakušac Niphargus cerjanensis koji je otkriven u Cerjanskoj špilji kod Klenovnika.

– Kad se nešto otkrije u Amazoni, to završi u medijskim naslovima, dok za ovo vjerojatno niste znali – kaže ravnatelj Zavoda za zaštitu okoliša i prirode Aljoša Duplić. Na livadama unutar budućeg parka prirode zabilježene su i strogo zaštićene vrsta leptira zbog čega su pojedina travnjačka staništa izdvojena kao područja ekološke mreže Natura 2000, s ciljem očuvanja vrsta koje su važne ne samo za Hrvatsku nego i za Europsku uniju, a to su leptiri močvarna riđa, danja medonjica, kataks, Grundov šumski bijelac i kiseličin vatreni plavac. Vodena staništa važna su za faunu vodozemaca, posebno strogo zaštićenog žutog mukača, a na području Zagorskih gora obitava i najveće europsko vretence - gorskog potočara. Vodotoci, pogotovo rijeka Bednja, povoljna su staništa za vidru i dabra, vrste koje su strogo zaštićene. Unutar granica parka zabilježeno je i 35 vrsta riba te 183 vrsta ptica, a to je ujedno i jedno od najsjevernijih nalazišta poskoka.

No posebnosti budućeg parka prirode nisu samo raznovrsna flora i fauna kao ni činjenica da je riječ o četiri po genezi i geološkoj građi različita gorska masiva te mjestu gdje se spajaju tri tektonska područja – Alpik, Dinarik i Panonik.... Ono što svakako treba istaknuti su i brojni speleološki objekti, a do sada ih je pronađeno 114. O geološkoj važnosti ovog područja govori i podatak da se 50 posto svih dosad poznatih speleoloških objekata u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske nalazi na Ravnoj gori.

Područje budućeg parka ima i veliki paleontološki značaj, a s obzirom na to da najstariji tragovi naseljenosti na širem području potječu još iz doba paleolitika, ovaj se prostor po brojnosti, kvaliteti i gustoći raspoređenosti prirodnih te kulturno-povijesnih vrijednosti ubraja među najbogatije u Hrvatskoj. Središnje mjesto što se tiče prirodne i kulturne baštine zauzima park-šuma i bajkoviti dvorac Trakošćan. To je područje u prošlosti bilo važno i za eksploataciju mineralnih sirovina, posebice ugljena, pa su rudnici u Ivancu, Radoboju, Golubovcu, Konjščini i Krapini činili okosnicu gospodarskog razvoja. Danas se na UNESCO-ovu Reprezentativnom popisu nematerijalne svjetske baštine nalaze tri nematerijalna kulturna dobra iz ovoga dijela Zagorja – drvene dječje igračke, lepoglavska čipka i medičarski obrt.

– Ideja o proglašenju parka prirode na području gorskih masiva sjeverozapadnog dijela Hrvatske traje već uistinu dugi niz godina, o nužnosti zaštite Ivanščice i Ravne gore promišljalo se još početkom 20. stoljeća. 'Sačuvanje remek-dijela prirode' bila je jedna od točaka u planiranom programu rada Povjerenstva za zaštitu prirode daleke 1937., što nam otkriva rukopis poznatog prirodoslovca Franje Koščeca. 'Generacije će nam biti zahvalne ako im budemo znali sačuvati jedan kutić prirode', istaknuo je tada Koščec. Njegove riječi napisane prije punih 87 godina jednako su aktualne i danas, kada smo više nego ikad svjesni da moramo učiniti sve što je u našoj moći kako bismo prirodne vrijednosti, kroz održivo korištenje, ostavili generacijama iza nas – kaže Sanja Kopjar, ravnateljica Javne ustanove Priroda Varaždinske županije.

Novim parkom prirode upravljat će Javna ustanova, koja će biti osnovana za tu namjenu. U nacrtu zakonskog prijedloga Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije navelo je kako će za njezino osnivanje u državnom proračunu u 2026. godini trebati osigurati 300 tisuća eura. Ustanova treba biti posrednik u razvoju područja u smislu davanja podrške lokalnom stanovništvu u komunikaciji s institucijama nadležnim za poljoprivredu i druge grane gospodarstva. Ujedno će biti i partner u osiguravanju certificiranja, promocije i plasman lokalnih proizvoda, obnove kulturno-povijesne baštine, a radit će i na promociji područja parka kao destinacije za posjećivanje i održivi turizam. Sama namjena Parka bit će znanstvena, kulturna, odgojno-obrazovna i rekreativna.

Krapinsko-zagorski župan Željko Kolar izjavio je kako proglašenje Parka vidi kao veliku šansu. – Mnogi koji se protive proglašenju zaštićenih područja smatraju da se time samo ograničava i nešto štiti. Mi na to gledamo drukčije. Smatramo da je zaštita potrebna, a da su ograničenja unutar onih okvira koji su u cilju da zaštitimo vrijednosti koje se nalaze u tom prostoru s jedne strane, a s druge strane da omogućimo ljudima koji žive na tom području da ekološkom proizvodnjom ili nekom drugom vrstom bavljenja turizmom privuku ljude da dođu u park – rekao je župan Kolar naglasivši da se prostor ne štiti samo zbog bioraznolikosti i životinja koje su tamo, nego i zbog ljudi, i onih koji tamo žive i koji će tamo doći. – To vidimo kao prioritet i cilj – dodao je.

Ono što dio stanovnika budućeg parka prirode brine jest hoće li se, i što, mijenjati, vezano za gospodarstvo i poljoprivredu na tom području. Sudeći prema izjavama struke i lokalnih vlasti, ali i primjera iz sadašnjih parkova prirode, razloga za brigu nema. U parku prirode moći će se, na primjer, i dalje obavljati proizvodna djelatnost. Uostalom, prisutnost čovjeka osnovni je preduvjet za očuvanje prostora Parka pa bi svako neosnovano zaustavljanje normalnog života i rada sigurno rezultiralo iseljavanjem stanovništva, što bi u konačnici bilo nepovoljno i sa stanovišta zaštite prirode. S druge strane, očuvana priroda može biti poticaj i razlog za tako željeno doseljavanje mladih kao i za razvoj ekološke poljoprivredne proizvodnje.

– Ova dodatna zaštita kategorijom parka prirode doprinijet će ponajprije očuvanju prirodnih vrijednosti, a potom razvoju toga kraja putem ekološke poljoprivrede, brendiranja lokalnih proizvoda i turizma – kaže župan Anđelko Stričak, uvjeren da će Zagorske gore biti ne samo jedan od poznatijih nego i najposjećenijih parkova prirode.